Željezara Sisak: Talijane ne zanima proizvodnja cijevi, već samo čelik

Prema informacijama iz Siska, CMC će demontirati strojeve za proizvodnju cijevi i poslati ih nekamo izvan Hrvatske. To potvrđuje pretpostavku da će se Danieli vjerojatno fokusirati samo na proizvodnju kvalitetnijega specijalnog čelika, za što će mu biti dovoljno oko 150 radnika.

Drugi anonimni izvor, koji je Lideru potvrdio postojanje usmenog ‘natječaja’ za demontažu strojeva preostalih u vlasništvu CMC-a, nije krio nezadovoljstvo tom činjenicom i ne zna gdje će ti strojevi završiti, no pretpostavlja da će ići nekamo bliže naftnim postrojenjima, vjerojatno zato što bi tako troškovi mogli biti manji.

Danieli je, prema njemu, kupio razne objekte u sklopu Željezare, pa stoga pretpostavlja da neki širi planovi ipak postoje te dodaje kako Danieli ima mogućnost korištenja čak 500 metara duge proizvodne linije, što znači da bi teoretski mogli proizvoditi i neke vrlo zahtjevne stvari. Zašto su, pak, Mađari uvedeni u priču o demontaži pogona, nije mu jasno, imajući u vidu da postoji nekoliko različitih domaćih tvrtki koje taj posao mogu obaviti.

Čini se, dakle, kako Talijani od početka nisu zainteresirani za proizvodnju linije koje su činile glavnu proizvodnju Željezare, nego isključivo za čelikom, u čijem su stvaranju pod CMC-om njihovi stručnjaci i sudjelovali. Ljudi bliski Željezari naglašavaju da je postoji razlog za to, a to je točno, bila bi riječ o proizvodima namijenjenima mahom za eksploataciju naftne i prirodnog plina. Abramović sumnja da je Danieli zapravo kupio samo zemljište, hale i čelik, dok je praktički kompletan dosadašnji proizvodni program na putu u neku daleku zemlju.

U CMC-u su odbili dodatno komentirati navode te su uputili na svoje priopćenje od 13. lipnja u kojem su na svojim internetskim stranicama obavještavaju kako su neimenovanim kupcu prodali ‘sredstva vezana za proizvodnju bežavnih i šavnih cijevi za 6,6 milijuna dolara’. Dotična sredstva, stoji u priopćenju, nisu bila dio ugovora s ABS-om i prodaja ostalih stvari izostavljenih iz prodaje ABS-u nastavlja se, s tim da i dalje ne piše što je točno prodano i što je preostalo. Ako se zna da je samo izrada čelikom CMC stajala oko 65 milijuna i da su ukupna ulaganja u proteklih pet godina iznosila oko 200 milijuna dolara, a cijela prodaja Željezare iznosi 30,4 milijuna, zaista postoji dobar razlog za sumnju u budućnost Željezare.

Tvrtkama koje mogu odraditi demontažu pristupilo se usmenim pozivom na dostavu ponuda, a sve ostalo zasad su naglašena ljudi upućenih u dosadašnje poslovanje nekoć moćnog industrijskog diva iz Siska od kojeg ostaju sve manji komadi.

Uopće je sudbina Željezare obavljena neizvjesnošću i poluinformacijama, pri čemu posebno zabrinjava ‘vrhuđanje’ samih vlasnika. Alessandro Brussi, član Uprave Danieli, izjavio je da trenutačni uvjeti u Željezari ne omogućavaju proizvodnju kakva je njima potrebna te da rad ondje neće početi još godinu dana. Nedugo nakon toga Grigić je to demantirao najavom skorog početka proizvodnje i velikih planova za Sisak. Grigićeva izjava da nije toliko bitno koliko će radnici biti zaposleni, već da tvrtka dobro radi čini se nešto bližom istini i opravdava sumnju u demontažiranje proizvodnje cijevi i zadržavanje osjetno manjeg broja radnika u odnosu na prijašnji broj.

Ni njegov optimizam glede budućnosti Željezare ne djeluje posebno uvjerljivo kada se ima u vidu iskustvo američkog CMC-a koji je godinu dana vlasnik Željezare i u njemu ulazio nekoliko milijuna dolara samo da bi je poslije prodao za 30, a da još nije jasno zašto je zapravo nenadano izasao iz Željezare. Ono što je sigurno nakon prodaje Danieliju jest da njezina vrijednost pada, odnosno da se svodi na mnogo manji dio prijašnjih kapaciteta.

Uzimajući u obzir izražene sumnje ljudi upoznatih sa stanjem u Željezari i dostupne informacije, koliko god magloviše bile, Brussijeva izjava zvuči izglednije od one Grigićeve.

Prodaja Željezare u kojoj je donedavno radilo gotovo tisuću ljudi ‘pliva’ u nejasnoćama netipičnim za obične tvrtke i velike iznose, od činjenice da se još ne zna što je točno prodano Talijanima i što je ostalo CMC-u te kakve planove novi vlasnik ima s njom. Pitanje koje mnoge zanima, posebice tisuću radnika poslanih na Zavod za zaposljavanje, jest koliko će ljudi nastaviti raditi, ali prema svemu dosad vidjenom situaciji baš i ne obećava, pogotovo nakon što su novi vlasnici dali oprečne izjave iz kojih se stječe dojam kako sami ne znaju zašto su kupili Željezaru. Ili takav dojam namjerno pokušavaju ostaviti. Čini se da će dosadašnja proizvodnja biti demontirana, a hoće li nešto drugo i što doći na mjesto tih strojeva, nitko ne može ili ne želi reći, uključujući i glavne aktere prodaje.