Home / Lifestyle i trend / Do brenda Hrvatske javno-privatnim partnerstvom

Do brenda Hrvatske javno-privatnim partnerstvom

Razvoj novog turističkog brenda sastavni je dio nove poslovne strategije LRH s jasnim ciljem: stvaranje posebnog doživljaja za goste koji dolaze u Opatiju i borave u njegovim hotelima. To je proces koji smo zajedno s menadžmentom LRH uspješno počeli i taj se brend mora uspješno nositi s konkurencijom na međunarodnom tržištu, uključiti vrijednosti Opatije kao destinacije i ponuditi doživljaj koji će gosti pamtit i kamo će se vraćati.

  • Novi brend Remisens svojim će gostima ponuditi inspiraciju i revitalizaciju, elegantni doživljaj koji kombinira vrhunsku uslugu, probrana gastronomskog iskustva i profinjenu, jedinstvenu atmosferu Opatije. Vizualni identitet kroz svoj klasicistički izričaj i boje objedinjava i interpreta unikatnu priču Opatije i njene povijesti zajedno s iskustvom koje se nudi u hotelima pod brendom Remisens.

  • Priča o brendiranju Hrvatske gotovo u pravilu počinje uoči turističke sezone, a onda se zapravo ne govori o brendiranju Hrvatske nego najčešće o promociji, marketinškoj komunikaciji turističke destinacije. Na kraju se ta priča svodi na spotove kojima želimo privući turiste na Jadran na tjedan ili dva i na to treba li u spotovima biti zgodna ženska stražnjica ili ne. To nije brendiranje, a pogotovo ne brendiranje države. To je mnogo kompleksniji proces od svodenja Hrvatske na dva tjedna kupanja u Jadranu.

  • Način na koji nas drugi vide i reputacija koju smo uslijed toga zaredili nešto je što se nama događa samo od sebe, mi smo samo pasivni sudionici u tome, mi niti ne pokušavamo upravljati svojim brendom. Zemlje poput Švicarske, Kanade i Velike Britanije promišljaju takve stvari, brinu o brendu svoje države i nastoje na sustavan način upravljati njime… I ne bez razloga, jer brend države kao simbolički konstruktni može znatno utjecati na percipiranu vrijednost. Primjerice, kad vidimo ‘Swiss made’ na nekom proizvodu, već smo spremniji izdvojiti malo više novca za njega.

  • Kad pričamo o brendiranju države, faktori poput slobode govora i izražavanja, tolerancije, stabilnosti i efikasnosti pravosuđa, poštovanja ljudskih prava, brige za okoliš itd. imaju važnu ulogu u stvaranju slike jer ocrtavaju vrijednosni sustav društva. Spomenuti događaji stvaraju ružnu sliku o Hrvatskoj koja je, kako deklarativno volimo reći, ‘turistička zemlja’. Ljudi koji sudjeluju u tome čine ovu zemlju lošijim mjestom za život i uz to nam direktno izbijaju eure iz novčanika.

  • U proteklih deset ili 15 godina utrošeni su milijuni kuna poreznih obveznika na razne studije i strategije, pa vjerojatno ima i nekih urada na temu brendiranja Hrvatske. Mogao bih se oklađiti da svako veliko poduzeće u vlasništvu države ima barem tri studije o restrukturiranju koje su naručene, plaćene i na kraju nikada provedene. Kad radite u poduzeću koje je na tržištu ili za takvo poduzeće, razgovor o implementaciji počinje na prvom sastanku jer rezultat nije strategija, nego njena implementacija. I na tome u Hrvatskoj gotovo redovito padamo, kao kad slušamo o ‘zakonima koji su dobri, ali se ne provode’.

  • Brendiranje Hrvatske mora obuhvatiti ukupnost naših potencijala u raznim područjima, od gospodarstva, kulture i umjetnosti, obrazovanja i svega onoga u čemu smo dobri ili možemo biti, što možemo ponuditi raznim ciljnim skupinama, od investitora i potrošača na inozemnim tržištima do turista.

  • Ne treba izmišljati toplu vodu, nego primijeniti uspješne modele onih koji su to napravili. Model javno-privatnog partnerstva, u kojem su partneri država s jedne strane kroz ministarstva gospodarstva, turizma, poljoprivrede, kulture te predstavnici privatnog sektora, gospodarstva s druge, predstavlja dobar način da se proces brendiranja ne samo pokrene, nego i provede. Time se također osigurava da to ne bude ‘državni’ proces, politički projekt, nego širi društveni proces koji se mora promišljati dublje i dulje od četverogodišnjeg mandata vlasti. Indija je upravo takvim modelom krenula u proces brendiranja, pri čemu je fokus bio na gospodarskom potencijalu koji Indija nudi. Tako da danas znamo da se u Indiji proizvode generički lijekovi za globalno tržište, da ima jaku IT industriju, a ne samo da je to zemlja gdje možete vidjeti hramove i slonove.

  • Uzmemo li u obzir da samo javni sektor u idućih osam godina planira investirati oko 120 milijardi kuna ili oko 15 milijardi na godinu, sa samo par promila na godinu mogli bismo pokrenuti proces brendiranja Hrvatske. To je investicija, a ne trošak.

  • Hrvatska ne samo da ima potencijala da brendira svoje regije ili destinacije, Hrvatska ima nasušnu potrebu da to počne ozbiljno raditi. Ako govorimo samo o turizmu, nedostatak destinacijskog menadžmenta jedan je od većih problema našeg turizma i nedostatak toga je ilustracija da ne planiramo dugoročno, nego nam se turizam događa, uz nekoliko iznimaka.

  • Možemo – sa svima koje ne upravljaju svojim brendom.