Preko dva najveća uvoznika ‘tuku’ se dva ekvadorska brenda – Bonita i Chiquita. Postoje tri zakona u trgovini bananama: redovitost (svaki dan roba se mora voziti u dućan), dostatna količina i dobro pogođena cijena.
Banane su jedan od rijetkih voćnih proizvoda na koje možemo računati da će nas na policama trgovine dočekati u bilo koje doba godine. Navikli smo da su stalno dostupne, prodaju se u supermarketima, na pojedinačnim štandovima, kioscima, tržnicama, gledamo ih svuda oko sebe, a rijetko se pitamo otkuda one dolaze. Iako se to možda ne čini na prvi pogled, trgovina bananama vrlo je unosan biznis.
Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, ukupni uvoz banana prošle je godine iznosio 48,6 tisuća tona, u vrijednosti 38,6 milijuna dolara. U zadnje tri godine uvoz banana u laganom je opadanju, u 2010. iznosio je 49,3 tisuće, 2009. 52 tisuće tona, a 75 posto robe dolazi iz Ekvadora, zatim Kolumbije, Kostarike i Paname.
Glavni igrači koji drže bananama i čine tri četvrtine ukupnoga uvoznog tržišta jesu Konzum, koji je 2011. uvezao 18 tisuća, i Pacific Fruit, koji je, prema podacima tvrtke, uvezao 19 tisuća tona, i tržišni udio im je otprilike jednak. Jedne godine dominira jedan, druge drugi uvoznik. Pacific Fruit uvozi poznati ekvadorski brend banana Bonita i ove godine slavi 20 godina postojanja, a Konzum je zastupnik Chiquite, vodećega svjetskog dobavljača banana, također iz Ekvadora.
Pacific je u stranom vlasništvu grupe investitora istoimene tvrtke u Ekvadoru i ima još jednu registriranu tvrtku u Beogradu. Naime, prošle godine tvrtka je sklopila ugovor sa srpskim trgovačkim lancem Deltom kao njegov ekskluzivni dobavljač. Svojedobno je postojala ideja da Konzum i Delta ujedine svoje interese u zajedničku tvrtku, međutim, novi vlasnik Delte, belgijski Delhaize odlučio se za Pacific.
Ostalih 25 posto tržišta dijeli 30-ak manjih, uglavnom obiteljskih tvrtki poput Gomolave, Sameka, Frigo Bonsaija i veletrgovca Tuttija Fruttija iz Rijeke, registriranih za uvoz banana i ostalog južnog voća. U sklopu tvrtke Tutti Frutti, u industrijskoj zoni u Škrljevu nadomak Rijeke, smješteno je prostrano parkiralište, kamionski terminal i skladište s rashladnim komorama za skladištenje voća i povrća kao i dozrijevanje banana. Osim banana te tvrtke uvoze i citruse (limun, grejp, naranča), a vrijednost uvoza svih citrusa u Hrvatskoj jednaka je uvozu banana.
Banana je strateški proizvod svih supermarketa, njena se prodaja proteže na 365 dana u godini. Od svog voća i povrća, banana se najviše prodaje svugdje u svijetu. Riječ je o nevjerojatno velikom tržištu koje zahtijeva odličan tajming, ali u posljednjih pet godina nagrizla ga je kriza. Proizvodnja je velika, a potrošnja i potražnja smanjuju se, što je ozbiljan problem velikim svjetskim tvrtkama. Kriza se prvo osjetila kod najboljega kupca, Njemačke, koja je trošila 1,2 milijuna kartona banana na tjedan, koliko se u Hrvatskoj pojede u šest mjeseci. Prošle godine tržište banana u Njemačkoj palo je 20 posto, a taj trend u Hrvatsku tek stiže. S druge strane rastu neka druga tržišta, poput Poljske i Mađarske, ali ona nam stvaraju prilične probleme. Naime, veliki dobavljači prodaju svoje viškove na tim tržištima po nižim cijenama, što nas stavlja u težak položaj – objašnjava Miljenko Preložnjak, direktor Pacific Fruita.
Iako se trgovina sa zemljama Južne i Latinske Amerike uvijek povezuje sa svom zonom, Preložnjak kaže da su danas stvari vidno bolje nego 90-ih godina prošlog stoljeća, kad je tržište bilo ‘u banani’. Roba se švercala bez carinske deklaracije preko BiH, po lažnim cijenama i fakturama. Danas se točno zna da se banane smiju uvoziti preko carinskih prijelaza Ploče, Rijeka, Split, Rupa, Macelj, Bregana i Bajakovo, gdje je olakšana kontrola robe. Nedavno se u javnosti pojavila kampanja pod nazivom ‘Zašto više kontroliramo banane nego oružje’, koja je ukazivala na to da u svijetu postoji više pravila koja reguliraju trgovinu bananama nego trgovinu oružjem.