Kako su se u posljednjih stotinu godina prema modi odnosili umjetnici koji je smatraju jednim od važnijih dijelova modernizma, pokazuje velika izložba u bečkome Muzeju moderne umjetnosti otvorena do 23. rujna.
Ništa nije manje originalno od težnje prema originalnosti. Istinski geniji stvaraju svoju modu, ne osmišljavaju je ni prema čijem predlošku. Ona se u 20. stoljeću često prožimala s umjetnošću. Kako su se u posljednjih stotinu godina prema modi odnosili umjetnici koji je smatraju jednim od važnijih dijelova modernizma, pokazuje velika izložba Zaklade Ludwig u bečkome Muzeju moderne umjetnosti nazvana ‘Reflecting Fashion: umjetnost i moda od modernizma do danas’. Traje do 23. rujna.
Osnovna je ideja te izložbe postavljene kronološki i u tri tematska bloka pokazati modu kao jedan od temeljaca umjetnosti. Počevši od avangardista s početka 20. stoljeća otvara nam se stogodišnja povijest u djelima stotinjak umjetnika.
Prvi dio izložbe posvećen je ‘modi kao modernizmu’. Među ostalim, ondje vidimo kako je Sonia Delaunay konzervativno pretakala umjetnost u modu. Istodobno je Giacomo Balla svojim dinamičkim interpretacijama u jarkim bojama temeljito revidirao ideju muškog odijela. Beč je početkom 20. stoljeća imao veliku ulogu u proboju moderne umjetnosti, pri čemu su se modom bavili i velikani tog doba kao što su Koloman Moser i Gustav Klimt.
Drugi dio izložbe pokazuje prepletanje umjetnosti i mode u doba nadrealizma. Max Ernst čak je bio skovao kritičku ‘Fiat modes pereat ars’ (‘Neka živi moda, makar propala umjetnost’ prema poznatoj latinskoj izreci: Neka živi pravda, makar propao svijet). Obje legendarne modne kreatorice tog razdoblja, Elsa Schiaparelli i Coco Chanel, bile su tad blisko povezane s umjetnošću. Na bečkoj izložbi kao jedan od primjera tog saveza vidimo poznatu ‘Haljinu s jastogom’ (‘Woman’s Dinner Dress’) Schiaparellijeve koju je 1937. dizajnirala uz pomoć Salvadora Dalija, a koja se oslanja na njegov prethodno dizajnirani ‘Telefon-jastog’ (‘Téléphone-homard’).
