Što vas ograničava SEDAM ‘ZLIKOVACA’

Sa starenjem kreativnost opada. Istraživanja su utvrdila ključne uzročnike tog trenda – vrlo učinkovit ‘zlikovac’ raste na strahu od testiranja novih ideja i mogućnosti neuspjeha. I nije jedini…

Premda prosječna razina IQ-a raste s vremenom, najviše zbog obogaćene okoline, kreativnost se kreće suprotnim smjerom i s vremenom pada. Studije su pokazale da od 1990. naovamo razina kreativnosti pada usprkos rastu prosječne inteligencije, iako su ta dva trenda prije bila konvergentna. Taj pad vidljiv je i kroz cijeli životni vijek pojedinca jer istraživanja su pokazala da djeca postaju sve manje kreativna što su starija. Nakon što je, dakle, znanstveno dokazano da kreativnost opada, sljedeći logičan korak je utvrđivanje razloga ili ‘ubojica kreativnosti’, a rezultati istraživanja identificirali su sedam ključnih profila uzročnika tog trenda.

Tako, primjerice, kad su sustavi postavljeni tako da ograničuju slobodu misli, i kad pojedinci perpetuiraju te sustave kroz kontrolirana djelovanja i pristupe, kreativnost nema prostora za razvijanje. Poput mafije, ‘kontrolni ubojice’ djeluju kroz prisilu koja izaziva strah. Rješenje tog ubojice nalazi se u prepoznavanju područja u vašem životu koja su možda postala potisnuta i identificiranju zašto se to dogodilo i kako se s time pobaviti. Razvijte stoga mentalni sklop otvoren istraživanju i postavljanje pitanja kojima izazivate uspostavljena vjerovanja.

Često neprimjetni ‘sumnjivac’ koji može zastrasti i one najhrabrije strah je od neuspjeha. Vrlo učinkovit ‘zlikovac’ raste na strahu od testiranja novih ideja i mogućnosti neuspjeha, iako je gotovo dječja sposobnost uzimanja rizika i neuspjeha bez straha ključna za kreativno razmišljanje. Kad se pojavi strah od toga, kreativnost nestaje, zato ne čudi da je jedno od prvih Appleovih načela ‘doživi neuspjeh mudro’. Potrebno je imati hrabrosti suočiti se sa strahom od neuspjeha i nesigurnosti i gledati na njih kao na važan dio kreativnog procesa.

Sljedeći počinitelj pritisak je koji guši stvarnim ili percipiranim očekivanjima. Brži ritam života, veća ovisnost o tehnologiji i povećana brzina komuniciranja pridobiva njegovu jačanju. Pod pritiskom tijelo može reagirati borbom, bijegom ili nepomičnošću, a pretjerano oslanjanje na borbu može dovesti do isključivanja drugih dvaju odgovora potrebnih za nošenje s pritiskom i stvaranje kreativnih rješenja. Identificirajte sebi svojstvene odgovore na pritisak i oduprite mu se sviješću da imate moć ostvariti kontrolu nad eksternim okolnostima.

Konformizam žrtvu čini nesvjesnom drugačijih ideja i informacija, onemogućujući pristup različitim mišljenjima i mogućnostima. Kad su izvori informacija siromašni kvalitetom, ali bogati kvantitetom, mozak se s time ne može nositi i bira sigurne opcije, umjesto da iskušava nove stvari. Namjerno se izložite različitim ljudima i idejama, prihvaćajte zamisli suprotne svojima.

Problem može biti i manjak motivacije i ambicije, a oni se pojavljuju kao posljedice sustava koji su umrvtili želju za uspjehom i može ih se uočiti kod onih s izraženim sarkazmom i cinizmom. Očit manjak motivacije, brige ili strasti može se izokrenuti u namjerni ‘nož u leđa’ ili neumjesnu primjedbu. Uočite sarkazam ili cinizam i nadite njihov uzrok, izazovite svoje stare konzervativne navike i ponašanja novim pristupima, koliko god neugodni bili u početku. To vodi do pretposljednjeg ‘ubojice’ – uskoumnosti i tvrdoglavosti. Pojedinac je žrtva svojih navika u razmišljanju i ponašanju. Uskoumnost vodi u konvergentno razmišljanje, dok kreativno razmišljanje zahtijeva divergentno razmišljanje prije odabiranja specifičnog fokusa. Ako ih se ne dovodi u pitanje redovito, ljudski uzorci razmišljanja teže upasti u standardizirane kanale. To onda prerasta u način gledanja na situacije i probleme, odnosno u predrasude i grupno razmišljanje. Prihvatite zato ‘kreativnu nevinost’, pokušajte staviti sa strane iluziju ekspertize, prepoznajte moguće predrasude koje ste razvili i pristupite situaciji kako bi to učinilo dijete.

Posljednji ‘ubojica’ kreativnosti je pesimizam i negativnost. Zaraženi tim problemom u početku komuniciraju na negativne načine i s vremenom počnu potkopavati kako vlastite, tako i tuđe pokušaje kreativnog razmišljanja. Pesimisti često krive sebe kad stvari ne idu kako treba i postaju nevoljki pokušati ponovo sa svakim novim negativnim iskustvom. Većina ljudi nije svjesna da smo razvili prirodnu predrasudu prema kreativnom razmišljanju, što šteti našoj sposobnosti prepoznavanja kreativnih ideja kad na njih naidemo, zbog čega je važno uočiti duboki utjecaj tog ‘ubojice’ i njime se pozabaviti.

To možete bavljem nekim novim hobijem ili sportom i to dok njime potpuno ne ovladate. Naučite umjetnost pozitivnosti i optimističnosti, primjerice promjenom načina na koji govorite. Vodite dnevnik o stvarima koje se događaju i tada pogledajte koliko ih je predstavljeno u pozitivnom svjetlu, a koliko u negativnom.