A’marie

Brodogradilišta 3. maj iz Rijeke i Brod-split iz Splita, čije su velike neto dobiti iskazane za 2011. posljedica jednokratnih prihoda iskazanih u skladu s Vladinim odlukama. U ukupnom broju malih (96.855) 40.798 (42,2 posto) poslovalo je s neto gubitkom, a 56.057 (57,8 posto) s neto dobiti, što je znatno lošiji omjer u odnosu na velike i srednje velike (1187 ili 70,9 posto od ukupno 1675 poslovalo je s neto dobiti).

Prošle je godine realni sektor poslovanje temeljio i na većem uvozu. U odnosu na 2010. uvoz je vrijedio 86,2 milijarde kuna, a 2011. povećao se do 10,1 posto (za 8,8 milijardi kuna), tako da je vrijedio 95 milijardi kuna. Udjel u tome, proporcionalno udjelima u prihodima, uzeli su i mali i srednje velike te velike. S obzirom na to da su mali, povećavši svoju konkurentnost u borbi za preživljavanje, svoje prihode od prodaje u inozemstvu (21,8 milijardi kuna) lani povećali za 4,5 milijardi kuna ili za čak 25,9 posto u odnosu na 2010. (17,3 milijarde kuna), što je gotovo jednako apsolutnom iznosu povećanja inoprhoda kod velikih i srednje velikih, znatno su pridonijeli povećanju neto izvoza.

Negativan neto izvoz kod malih u 2011. (3,6 milijardi kuna) smanjio se za 1,3 milijarde u odnosu na 2010. (4,9 milijardi) kuna, a kod velikih i srednje velikih pozitivan neto izvoz smanjio se za 1,1 milijardu kuna (2010. godine za 7,1 milijardu kuna – 2011. godine za šest milijardi). Zbirno za hrvatski realni sektor za 2011., to je rezultiralo pozitivnim povećanjem neto izvoza u odnosu na 2010. za 199 milijuna kuna.

Za razliku od velikih i srednje velikih, koji su 2011. smanjili investicije u dugotrajnu imovinu za 16,5 posto ili 4,4 milijarde kuna u odnosu na 2010. (s 26,9 milijardi na 22,4 milijarde), mali su u 2011. održali gotovo jednak investicijski tempo (10,5 milijardi kuna). Promatrajući neke ključne ekonomske pokazatelje, lako se uočava da je zaduženost malih gospodarskih subjekata prevelika (koeficijent zaduženosti malih u 2011. bio je 0,77, znatno iznad referentne veličine od 0,50).

Problem nelikvidnosti većinom negativno utječe na poslovanje malih, koji zbog svoje realno slabe pregovaračke moći u odnosu na velike prisilno, i uglavnom beskamatno, sudjeluju u njihovu ‘spontanom kreditiranju’, što potvrđuje razlika u broju dana naplate potraživanja između malih (140 dana) i velikih (100 dana).