Iako se u praksi izrazi ‘sniženje’ i ‘rasprodaja’ često rabe kao sinonimi, propisi ih sadržajno razlikuju. PDV se, međutim, uvijek plaća na prodajnu cijenu, uz uvjet da su uredno navedene sve propisane formalnosti: od istaknutih cijena ‘prije’ i ‘poslije’ do toga da su ti proizvodi odvojeni od ostalih.
U praksi se izrazi sniženje i rasprodaja često koriste kao sinonimi, iako ih propisi sadržajno razlikuju. Sniženja se u pravilu odnose na smanjenje prodajne cijene robe za kojom se smanjuje potražnja zbog sezonskog utjecaja, robe koja izlazi iz mode, robe s greškom ili artikala kojima se približava istek roka upotrebe. Rasprodaja robe po sniženoj cijeni uobičajeno se organizira u slučaju prestanka poslovanja trgovca, zatvaranja nekoga prodajnog objekta, prestanka prodaje nekog proizvoda i slično. Trgovac je dužan istaknuti raniju i sniženu cijenu proizvoda, a porez na dodanu vrijednost plaća se na sniženu cijenu po kojoj je roba prodana. Proizvodi koje se nude uza sniženu cijenu odnosno koji su na rasprodaji moraju na maloprodajnom mjestu biti vidljivo označeni i fizički odvojeni od ostalih artikala.
Popusti se u pravilu odnose samo na neke kupce, a cilj im je privlačenje kupaca i povećanje prodaje. Organiziraju se npr. u obliku popusta ‘10% za umirovljenike’, bilo trajno ili samo na određeni dan, popusta ‘5% za mladence’ i slično. Takvi posebni prodajni uvjeti koje trgovac odobrava pojedinim skupinama potrošača moraju biti vidljivo istaknuti u prodajnom prostoru, kako bi osigurali jednakost postupanja trgovca prema svim potrošačima na koje se odnose. Različiti oblici odobravanja popusta organiziraju se i u obliku nagradnih bodova odnosno kupona za stalne kupce, sve s ciljem zadržavanja kupaca i povećanja plasmana. Popust odobren na kupovnu cijenu mora biti iskazan na računu i samo ako je iskazan na računu umanjuje osnovicu za obračun PDV-a.
