I ako je poslije tvrdila da mu je odolijevala punih šest mjeseci, dijelili su postelju samo tjedan dana nakon sudbonosnog susreta u galeriji Lafayette u kojoj joj je prišao i rekao: – Imate zanimljivo lice, rado bih vas portretirao. Ja sam Picasso. – Marie-Thérèse – promrmljala je zburnjeno jer joj njegovo ime tad nije značilo ništa, ali godilo joj je što je umjetnik smatra zgodnom. Što ju je privuklo k njemu? Imao je tada 45 godina. Možda je dijelom odgovor bio u tome što Marie-Thérèse nije imala oca pa je s novim ljubavnikom nadoknadila taj nedostatak. Tad joj je još punih šest mjeseci nedostajalo da navrši 18 godina, zbog čega je njezina ljubav morala biti stroga diskrecija. U početku se protiv njihove veze bunila i njezina majka, ali uskoro je Picasso i sama rado primala pod krov. – Pic! – zvala ga je dopuštajući mu da slika u njezinu vrtu i da bude nasamo s Marie-Thérèse.
Kad je u siječnju 1927. prvi put kročila u njegov studio u Rue la Boétie, na katu iznad apartmana u kojem je živio sa suprugom Olgom, Picasso nije samo umjetnički proučio njezino lice i tijelo, učinio je mnogo više. Na odlasku joj je rekao da dođe sutradan. – Od tog je dana svaki dan postojalo novo sutra. Jedanput mi je na izlasku rekao da sam mu spasila život, a ja nisam imala pojma o čemu govori – prisjećala se poslije Marie-Thérèse. Doista ga je spasila, ponajprije od psihičkog stresa koji je proživljavao u braku. Supruga Olga, bivša balerina i majka njihova sina Paula, patila je od živčanih poremećaja i patološke ljubomore zbog njegove stalne nevjere. Zato je i Picasso želio da ljubav s Marie-Thérèse ostane tajna. Ipak, Marie-Thérèse u njegovim se djelima počela pojavljivati najprije u svojevrsnome erotskome kodu: kao gitara koja čeka da se na njoj zasvira, kao šal i rukavice koje je kupila onoga dana kad su se sreli… Picasso je bio zaljubljen više nego ikad u životu.
Slijedeće je ljetno unajmio kuću u mondenom Bretonu u okrugu Dinard, savršenome mjestu za Olgu, sina i dadištu, ali idealnome i za njegovu tajnu ljubav koja ga je čekala u sobi u ljetnom kampu za djevojčice pokraj Dinarda. Svakog jutra dolazio je onamo po nju i vodio je u unajmljenu ladanijsku kuću na plaži. Jedna od slika koju je naslikao 1929. prikazuje Marie-Thérèse kako otvara vrata ljetnikovca i suočava se s ljutim Olgom u pozi balerine. Putene obline Marie-Thérèse bile su nadahnuće i za jednu od Picassovih najboljih skulptura, maketu za spomenik Guillaumeu Apollinaireu, njegovu najboljim prijatelju, kao i za slike poput veličanstvenog akta pokraj mora.
