Slatko spavaj

Španjolski trg, na koji se naslanjaju stube, dobio je naziv po španjolskom veleposlanstvu u Svetoj Stolici. Na njemu dominira Berninijeva fontana iz prve polovine 17. stoljeća u obliku broda koji tone. Doživljaj su prekidači dosadni prodavači cvijeća podrijetlom iz Sjeverne Afrike, uporni do granica izdržljivosti. Jedan je moj bolji polovici na uporno inzistiranje darovao cvijeće u čast njezine ljepote, a onda sljedećih nekoliko minuta kružio oko nas da mu damo koji euro. ‘Bar nešto’, šapućući nas je dozivao, na što smo mu odlučno vratili cvijeće. Ti su momci dio rimskog folklora i ne možete ih izbjeći ni na jednome mjestu. Sutradan, u šetnji Panteonom, jednom smo tako snažno ošinuli pogledom i ljutito mu rekli ‘ne’ da mu je sve bilo jasno pa je otišao maltretirati druge turiste.

Desetak minuta ‘pjehe’ od Španjolskog trga poznata je Fontana di Trevi, još jedno okupljalište mladih. Predaja kaže da će se u Rim vratiti svatko tko u nju baci novčić. Na manjem prostoru nego što su stube atmosfera je bila još veselija i intimnija, uz zvučnu kulisu žubora vode. U fontani je Nicola Salvi spojio barok i rimsku arhitekturu – prikazuje djevicu koja otkriva izvor na kojem je rimski car August sagradio akvedukt L’acqua Vergine, koji i danas napaja fontanu. Osim momaka s ružama, tu su njihovi sunarodnjaci koji se onako kurvinski približe kad vide da se ljudi fotografiraju nudeći im pomoć u tome. Nakon toga ponude fotografije sa svog polaroida za pet eura. Malo sam se počeo uzrujavati kad nam je prišao jedan od njih. Spustio je cijenu na tri eura, ali ja sam uporno nudio dva, tako da od posla nije bilo ništa.

Unatoč kasnom dolasku, večer je bila ispunjena te smo se zaputili u Clodio. Sutradan smo nakon doručka u lijepome malom hotelskom vrtu ponovno krenuli do Piazzе Veneziе nad kojom dominira Muzej preporoda talijanske nacije (Risorgimento). S vrha toga veličanstvenog zdanja, inače s mnogo dvorana i skulptura nacionalnih velikana, puca odličan pogled na rimske iskopine koje sežu do Rimskog foruma i Koloseja. Do muzeja je Kapitol, brežuljak koji je nekoć bio vjersko središte Rima, a danas su na njemu dvije palače pretvorene u muzeje najvećih rimskih dragocjenosti. Do brežuljka vode široke stube blagog uspona, tzv. Cordonata, tako da ćete se verati dok vam ne dosadi, a onda ćete naposljetku ugledati kip cara Aurelija na konju s ispruženom rukom, koji Rimljanima donosi mir. Sve je to osmislio Michelangelo u 16. stoljeću. S druge strane Kapitola spuštamo se dvjestotinjak metara odakle se vidi panorama Rimskog foruma. Nikada nijedna televizijska slika, ma kako bila savršena, neće moći zamijeniti impresivan pogled uživo na taj antički dio, nekoć tisućgodišnje središte Rimske Republike i Carstva. Prije tri tisuće godina bio je moćvarno groblje stanovnika obližnjeg Palatina, čiji ostaci također svjedoče o rimskoj povijesti. Danas je to gomila sablažnjivih ostataka koji izazivaju divljenje posjetitelja koji po nekoliko sati obilaze to područje.

No da bi se ušlo u Forum i Palatin, treba najprije doći do jednako impresivnog Koloseja, od venecijanskog trga udaljenog 20-ak minuta. Približavamo se, karta za ulazak stoji 15 eura i vrijedi i za Forum i Palatin. Kolosej su gradili židovski robovi od 72. do 80. godine nove ere koji su dovedeni nakon što je rimska vojska 70. godine ugušila ustanak u Judeji i razorila Jeruzalem. Otvorio ga je car Tit i kažu da je tu carska strast za krvavim spektaklima dosegnula vrhunac. Čovjek se pita kako su onako primitivnom tehnologijom sagradili to zdanje koje je do danas solidno očuvano. Kolosej ima nekoliko razina i dok se verete stubama dovoljno je malo mašte pa da zamislite da ste na stadionu. Nismo bili sigurni gdje je bila carska loža, ali na svim stranama mogu se primijetiti dijelovi koji su bili nekako izdvojeni od ostatka tribina. U središtu su zdanja hodnici i prostorije koje su služile za sudionike zabava. Treba vam najmanje jedan sat da obidete sve strane, zastanete, na trenutak se vratite u to vrijeme i zamislite se nad time kako je na tome mjestu nekada liptala životinjska i ljudska krv.

Panteon je još jedan dragulj starog Rima građen od 118. do 125., za vladavine cara Hadriana koji ga je projektirao. Fantastično je očuvan, u njemu su i grobnice kraljeva Vittorija Emanuela II. (ujedinitelja Italije 1871.) i njegova sina Umberta I., ubijenog 1900. To se zdanje nikako ne smije propustiti. Još je jedna iskopina vrlo privlačna, ali s druge je strane venecijanskog trga, između njega i Piazzе Navona. To je Largo di Torre Argentina, otkriven na 1920., s četiri hrama iz doba Republike. Osim sustava odvodnje carskih javnih zahoda, tu je i podij Pompejeva kazališta, a prema predaji upravo je ondje 44. g. n. e. ubijen Gaj Julije Cezar, koji je glavom platio što je razorio republikanski sustav.

Dvadesetak minuta hoda od mjesta Cezarova zazivanja sina Bruta najljepši je rimski trg – Piazza Navona. Prepun je kavana, uličnih zabavljača i umjetnika te ima tri fontane koje je u 17. stoljeću projektirao Bernini. Središnja se zove Fontana četiri riječka: sastoji se od četiri kipa koja personificiraju azijsku riječ Ganges, europski Dunav, američku Rio de la Platu i afričku Nil. Na arhitekturu, kojoj je osim Berninija obol dao Borromini, znatno su utjecali pape koji su od 16. do 18. stoljeća htjeli olakšati promet od Trga sv. Petra. Zanimljivo je i trg Campo dei Fiori (Polje cvijeća), prepun boja za jutarnje tržnice i navečer, kad ga okupiraju uglavnom mladi. To je mjesto ujedno simbol srednjovjekovnog mraka tijekom kojeg je Sveta inkvizicija spaljivala heretike na lomači. Najpoznatiji se događaj zbio 1600. – spaljivanje teologa Giordana Bruna – čiji turobni kip stoji u središtu.

Vratili smo se prema Veneziji, inače središnjemu rimskom trgu, da bismo odahnuli nakon gotovo 12 sati pješačenja i na miru popili kavu. Sva je sreća što je Talijani doista znaju dobro napraviti. Da bi se pješačilo Rimom, važno je još jedno: pazite kako prelazite ulicu i bez obzira na to što je zeleno, još jedanput dobro pogledajte uljevo i udesno. Naime, Talijani su inače pomalo divlji, što se najbolje primjećuje dok voze. Nerijetko prođu kroz crveno, mnogo gestikuliraju, a i nakon nekoliko dana usputnog promatranja prometa na golemu kružnom toku venecijanskog trga nije nam bilo jasno koja tu pravila vrijede. Najsmješniji je bio biciklist koji se ubacio u tok iako su na njega bočno jurili automobili.

Nađete li se u Rimu, ne propustite posjetiti baziliku sv. Petra, zdanje čije visine uopće niste svjesni dok se na njega ne popnete.