Vrijeme je da se revizori okrenu klijentima, a ne sebi

S tarifom ili bez nje: Dugoročno će uspjjeti samo revizori koje će izabrati klijenti jer smatraju da dobivaju vrijednost veću od cijene usluge.

Čini se da je zajednička težnja svih pružatelja profesionalnih usluga da se zakonom određuju cijene njihovih usluga. Najuspješniji su u tome, naravno, odvjetnici, sa svojom već zloglasnom tarifom. Slijede javni bilježnici. Iduća djelatnost koja je propisala tarife posrednici su u kupoprodaji nekretnina.

Za razliku od navedenih tarifa za usluge revizije donesena je, a onda, pod pritiskom javnosti, odnosno revizijskih klijenata, povučena. Sarkastično se može reći da je problem revizorske tarife u tome da revizori za razliku od odvjetnika i bilježnika nisu pravni pa ne pišu zakone.

Međutim, pravi razlog za ukinjanje tarife bilo je to da su troškovi revizije u velikim društvima višestruko porasli potpuno u nerazmjenu sa stvarnim poslom. To se posebno odnosilo na javna poduzeća s velikom imovinom i mnogo zaposlenih, što je samo ubrzalo odluku države o ukinjanju tarife. Neposredno nakon toga ugovorene cijene revizije u slobodnom su padu i nema naznaka dokle mogu padati.

Pad ponovno predvode revizije javnih društava u kojima se revizor bira javnim natječajem u kojem se usluga revizije tretira kao i svaka druga nabava, odnosno prvi je i jedini kriterij cijena. Javna društva kupuju reviziju komada jedan bez obzira na kvalitetu usluge. Osim tog pritiska na cijene odozgo, revizori se suočavaju s pritiskom odozdo u reviziji malih društava. Trenutačni zakon propisuje obvezu revizije za društva s trideset milijuna kuna prihoda, što ostvaruju već i mala društva u kojima je vlasnik najčešće i direktor. Takva osoba vrlo rijetko smatra da joj treba revizija i za nju je trošak tog postupka samo još jedan para-državni namet koji treba smanjiti na najmanju mjeru.

Gotovo se svi revizori slažu s tim da se tarifa mora vratiti na neki način. Vrlo strogije kontrole poslovanja revizorskih društava koje provodi Revizorska komora u skladu sa svojim zakonskim obvezama prisilile su revizore da potpuno primjenjuju međunarodne revizorske standarde i standarde kvalitete i etike čak i za revizije najmanjih poduzeća. Tako se količina fiksnog posla po svakoj reviziji znatno povećala pa male revizije zapravo nisu isplative. Uz to, revizori smatraju da su zbog niskih cijena izgubili na ugledu i da se njihova usluga promatra kao roba široke potrošnje.

Poseban je problem da zakon koji je na snazi predviđa znatno smanjenje broja obveznika revizije s danom ulaska u Europsku uniju. Točni izračuni još nisu napravljeni, ali neke procjene govore i o 50-postotnom smanjenju. To će smanjenje najviše pogoditi male revizorske kuće koje revidiraju male klijente i koje su također pod najvećim pritiskom niskih cijena.

U nekim je zemljama revizorska tarifa propisana potpuno ili djelomično. Međutim, ako se promatraju trendovi u Europskoj uniji, uočava se da tarifa u posljednje vrijeme nijedne nije uvedena, a u nekim je zemljama ublažena. Može se diskutirati o prednostima i nedostacima uvođenja tarife te o prednostima i nedostacima međunarodnih revizijskih standarda, ali realna je procjena da se uvođenje tarife neće odobriti i da će se smanjiti broj obveznika revizije.

Dobre vijesti male revizorske kuće mogu očekivati u smislu dodatnog pojednostavnjenja revizijskih standarda za male revizije i ograničenju oligopola velikih revizorskih kuća, što su aktualne teme u EU. Međutim, još nema naznaka kad bi se te promjene mogle dogoditi.

Promatrajući stanje na tržištu usluga revizije u EU, ipak se mogu uočiti neki potencijalno dobri strateški smjerovi za revizorske kuće. Otkrivanje udruživanjem i spajanjem mogućnost je za revizore koji se isključivo žele baviti revizijom. Primjećuje se također da su neke revizorske kuće na tržištima na kojima se znatno smanjio broj obveznika revizije ostale uspješne jer su se više orijentirale na druge poslovne usluge za koje su sposobne, primjerice na uslugu poslovnog savjetovanja, procjenu vrijednosti imovine i poduzeća, izradu programa reorganizacije, dubinskog snimanja i slično.

Revizori moraju ponajprije shvatiti da su na tržištu kao i svako drugo poduzeće. Dugoročno će uspjjeti samo revizori koje će klijenti izabrati zato što smatraju da dobivaju vrijednost veću od cijene usluge. Postojala tarifa ili ne.