-
Teški. Netko je na plaći, drugi su slobodnjaci, ali stanje je veoma loše, nemamo sindikat, sve radimo sami. Ja sam uostalom svoj agent i najgore mi je bilo naučiti se pregovarati. U stalnom sam angažmanu i na plaći u HNK Varaždin, što nikad prije nisam željela, ali sam sada sretna da je tako. Promijenila su se vremena i mnogi slobodnjaci doslovce nemaju od čega živjeti, posebice ako nemaju roditelje ili nekoga u obitelji tko donosi kruh.
-
A istovremeno sve je više akademija. Točno. Sad ih već imamo tri, a ta hiperinflacija svima se obija o glavu. Devalviraju kvaliteta i cijena, što znači da najbolji, koji po logici stvari trebaju imati veću cijenu, neće dobivati posao kad se već za ‘siću’ može nekog naći. Taj je kapitalizam ubio humanost, a osim toga mi smo mala zemlja i tržište, malogradanska sredina, i zato je to sve kako jest.
-
Vrlo ste hrabri kad ste se sa suprugom odlučili uputiti u inozemstvo. Ovdje ste poznati, a vani tek jedna od mnogih. Uostalom, postoje i jezične barijere. Ovisi o zemlji i području. Ako odemo van raditi i živjeti, morat ću angažirati agenta, javljati se na audicije, na koje kod nas zapravo i nemaš priliku otići. U novoj sredini treba se pomučiti da bi ljudi znali da postojiš i znaš raditi. Osim toga nije nam u planu otići i sve ostaviti. Pa u današnje doba nije problem raditi na jednom, a živjeti na drugome mjestu. Ne bih imala problema s engleskim jezikom, s njemačkim se pak mogu snalaziti, ali bih ga za uloge trebala usavršiti, a učim i francuski. Srećom, imam dobar sluh za jezike, a i sve se može naučiti ako si spreman dovoljno raditi. Uostalom u životu si moramo dati šansu i isprobati svoje mogućnosti.
-
Koja vam je uloga bila najdalja od onoga što vi zapravo jeste? Glavna uloga anorektičarke u predstavi ‘Njarabum’, projekta u sklopu Eurokaza 2010., redateljice Anje Maksić Japundić. U pripremi uloge uvijek polazim od svog iskustva pa mi je golem zalogaj bio svladati lik žene s problemom anoreksije i autodestrukcije. Toliko volim jesti da je to gotovo porok kod mene. U početku sam se čudila kako je ta žena tako luda da ne želi jesti. Mnogo sam učila i čitala o tom problemu. A zanimljivo je da od njega najčešće pate intelektualci, perfekcionisti, inteligentni ljudi. Riječ o jako složenom poremećaju. Bilo mi je to veliko iskustvo.
-
Rekli ste prije koju godinu da se ne bojite starenja i njegovih posljedica, jeste li u međuvremenu promijenili mišljenje? Ne. Sve sam si bolja kako idu godine. Mislim da kao ljudi i kao glumci starenjem postajemo bolji i sigurna sam da me tek sad čekaju prave uloge. Istina, problem je što nema previše uloga za zrele žene, malo ih je više za starije, ali zasad još mogu glumiti i mlade cure. No kada vidim Anu Karić ili Mariju Kohn, koje izgledaju i glume fantastično te još imaju iznimne mogućnosti, to me dodatno motivira.
-
Zašto ne vjerujete u industriju? Hrvatska ne može riskirati da bude industrijska zemlja jer na tom području nikomu ne može ozbiljno konkurirati. Zašto forsirati brodogradnju i drugu tešku industriju ako nam u ICT sektoru, kažu izvoznici softvera, sad treba 10 tisuća ljudi? Hrvatsku vidim kao modernu ekonomiju niša.
-
U koje Vladine mjere za povećanje konkurentnosti gospodarstva polažete najviše nade? Je li šest mjeseci razdoblje u kojem su se već trebali vidjeti veći rezultati? Stvarne promjene koje sam očekivao u smislu povećanja konkurentnosti bile su mnogo veće. Vladine mjere koje su do sada provedene opterećuju privatni sektor, što je u redu ako nakon toga slijede promjene u javnom sektoru. Međutim, te su promjene potpuno izostale, a povećavaju se opterećenja poduzeća te potiho povisuju razne naknade i nameti. Državni službenik i dalje je u prosjeku plaćen bolje od zaposlenika privatnog sektora i ima mnogo drugih pogodnosti. Taj odnos između privatnoga i javnoga nije pravedan i održiv, zato Vlada mora skupiti hrabrost za konkretno i bolne promjene u društveno-ekonomskoj strukturi. Dotad će konkurentnost gospodarstva opadati dok će se naši konkurentni prilagođavati i pozicionirati za budućnost.
-
Kako to da nitko nema hrabrosti dirnuti u javnu upravu? To ne razumijem. Svi kažu da ne mogu zbog kolektivnih ugovora, no to se jedanput mora prerezati makar se suočili s tužbama, inače sve te mjere ne znače ništa. U suprotnom vjerojatno ćemo svi za 20 godina raditi za strane vlasnike. Tako se dogodilo u Španjolskoj, u kojoj je na Mallorci gradonačelnik Nijemac i više od 50 posto zemlje u vlasništvu je Nijemaca koji donose odluke koje treba donijeti.
Zanimljivija mi je različitost
Što su, iz vašeg iskustva, najveće zapreke za investitore? Nedavno smo za hrvatsku korporaciju proveli analizu za konkretnu investiciju u proizvodnju i zapošljavanje 200-tinjak ljudi. Pitanje je bilo li povoljnije investirati nekoliko milijuna eura u Sloveniju ili Hrvatsku. Zaključili smo da Hrvatska nudi razne olakšice i mnogo bolje potpore investitorima od Slovenije. Međutim, u Hrvatskoj još vladaju nepredvidljivost, nedorečenost i diskrecija državne uprave u tumačenju i provedbi propisa, a to su ključni čimbenici u odlučivanju investitora o ulaganju u zemlju. Na primjer, hrvatski porezni sustav promiče neoporezivanje zadržane dobiti ako se ona prenosi u temeljni kapital. To je sjajan mehanizam koji jako privlači investicije jer investitoru potencijalno donosi mnogo bržu otplatu investicije. Međutim, još nisu definirani kriteriji za tu mjeru iako zakon vrijedi već za 2012., a porezni stručnjaci i neslužbene informacije iz Ministarstva financija govore o tome da bi Ministarstvo – ako uvidi da su prihodi iz poreza na dobit manji od predviđenih – jednostavnom odlukom moglo postaviti kriterije za tu mjeru tako da diskvalificira golem postotak investitora koji računaju na nju u svojim investicijskim planovima.
Kad je riječ o konkurentnosti, u čemu su najslabije hrvatske tvrtke, a u čemu najjače? Na temelju iskustva stečenoga u radu s više od stotinu hrvatskih poduzetnika i korporacija mogu zaključiti da Hrvatska ima vrlo konkurentne tvrtke u europskim, ali i globalnim razmjerima, i to u mnogim sektorskim tržišnim nišama. Takve tvrtke treba poticati, a gubitaše, poput većine brodogradilišta i godinama problematičnih kvazidržavnih poduzeća, treba hitno privatizirati ili, ako se to ne može, odmah zatvoriti. Neodgovorno je prema budućim naraštajima da neperspektivne tvrtke umjetno održavamo na životu isključivo zbog socijalnih ili povijesnih razloga jer mnogo bolji učinak zapošljavanja i razvoja možemo postići ako potičemo perspektivna poduzeća.
Zašto je tako slaba iskorištenost fondova EU i kako to sada promijeniti u kratkom roku? Za slabu iskorištenost fondova EU mnogo je razloga, ali dobro je da to možemo preokrenuti u relativno kratkom roku ako promijenimo paradigmu pristupa. Za povećanje iskorištenosti zagovaramo mnogo viši stupanj suradnje državne uprave i privatnog sektora, a ne dodatno zapošljavanje u odgovornim ministarstvima. Sense Consulting velik dio svojih prihoda ostvaruje u segmentu potpore tvrtkama za iskorištavanje fondova EU za sufinanciranje projekata, stoga imamo pregled tržišta povezanog s Unijom. Danas u privatnom sektoru ima više od 100 kompetentnih stručnjaka koji znaju programirati, pisati i provoditi projekte EU i spremni su svoje znanje za adekvatnu naknadu staviti na raspolaganje ministarstvima, kao produžena ruka državne uprave. Sličan pristup imala je Poljska, koja je poznata po visokoj razini iskorištenja fondova. U takvoj strukturi ministarstva bi imala ulogu kontrolora kvalitete, a sustav se može financirati vačerima i plaćanjem većim stručnjacima iz privatnog sektora dijelom kao nagrada za uspješnost (success-fee).
Najavljuju se neke promjene i u ICT infrastrukturi države i servisa e-uprave. Zašto dosad nije bilo rezultata na tom području i što se može postići uvođenjem takvih rješenja? Zanimljivo je da se Hrvatska od 2005. do 2007. međunarodno smatra liderom u e-upravi i da od tada imamo vrlo dobar pravni i institucionalni okvir za primjenu rješenja e-uprave. Primjenom takvih rješenja mogu se uštedjeti stotine milijuna kuna poduzetnicima, ali to zahtijeva da se npr. javnim bilježnicima oduzme velik dio prihoda. Zamislite da s interneta za nula kuna otisnete rodni list, izvod iz trgovačkog registra ili slično koji imaju valjanost službenog dokumenta te usporedite to s javnobilježničkim naknadama koje danas za to plaćate. Stoga mislim da e-uprava kod nas nije zaživjela ponajviše zbog toga što to nije bio interes raznih skupina. Poučeni iskustvima Singapura kao najučinkovitije državne uprave i sagledavajući specifičnosti Vijetnama koje smo uočili u posljednje četiri godine rada, predložili smo vijetnamskoj Vladi koncept iskorištavanja e-uprave za smanjivanje troškova poslovanja i pojednostavnjenje administrativnih postupaka. Procjenjuje se da bi takvim rješenjem vijetnamsko gospodarstvo uštedjelo više od milijardu američkih dolara na godinu. Taj priznanje dovoljno govori kolike učinke za Hrvatsku može imati bolja primjena rješenja e-uprave, i to u relativno kratkom roku.
