Vrijeme je da se kompanije ozbiljno pozabave potrošačima gladnima novih iskustava, znanja i mentalnog usavršavanja. To ih čini drugačijima, nadmoćnijima. Usipaju li ih zadovoljiti, kompanije će dobiti vjerne i utjecajne ambasadore.
U svijetu u kojem caruju plastične ljepotice i tabloidni magazini, površna pop kultura i preglašeni mediokriteti, izdvojila se jedna jako važna skupina potrošača koja svojim stilom života pruža otpor prema plastičnoj i zatupljujućoj stvarnosti. U svom ekstremnijem obliku, definiraju se kao nadmeni snobovi, narod koji docira, kritizira, ali i potiče na usavršavanje, a u onom blazem tek je riječ o ljudima koji žele reći ‘stop’ tupom i glupom sustavu, žele učiti, vježbati svoje mentalne vijuge, biti nadahnuti ili, jednostavno, stjecati nova iskustva. Te (možemo ih još uvijek tako zvati) subverzivne društvene skupine sve do nedavno marketingaši nisu izdvajali kao neke koje imaju važnost za kompanijske prihode, već ih lijeno svrstavali u uopće skupine, najčešće prema demografiji i spolu. Ipak, ako je suditi prema britanskom stručnom magazinu Marketing Week ili prema stranici koja detektira potrošačke trendove Trendwatching.com, vrijeme je da se kompanije ozbiljno pozabave tim ‘drugacijima’, jer su oni najbolji ambasadori proizvoda ili usluga i to ako tako usipuju utažiti glad za novim iskustvima i mentalnim usavršavanjem.
Kako piše Marketing Week, čak je 77 posto Britanaca prošle godine sudjelovalo u nekim kulturnim aktivnostima, a zahvaljujući tehnologiji taj udjel bi mogao još više narasti jer ona omogućava da iz svoje fotelje prate u živo vrhunske događaje koji su od njih udaljeni samo jednim klikom miša ili pritiskom tipke na daljinskom. Kako su istražitelji primijetili, ljubitelji kulture više nisu samo potrošači koji, primjerice, slušaju zapadnjački pandan Trećeg programa hrvatskog radija, već je sve više onih koji se (barem kad je o ukusima riječ) svrstavaju u nekakvu srednju struju ili, kako Britanci to još bolje kažu, pokreću trend ‘mass intelligence’. Primjera radi, sve više čitatelja britanskog The Suna, prije svega tabloidnih novina, puni dvorane Royal Opere. Iako se na prvu čini da The Sun gađa neku drugu čitateljsku skupinu, taj kulturni zaokret publika je pozdravila, a pljesak više brend je zaslužio nakon što se povezao s Helen Hamlyn Trustom kako bi operu i balet učinio dostupnijim i gledateljima plićeg džepa.
Prošle je godine Diesel ponudio svojim potrošačima da s prijateljima podijele neobične, bizarre priče koje su čuli na School of Island Life. Tragom te ideje, The Economist organizira manifestaciju Books of the Year, čije organizacijske troškove jednim dijelom pokriva Southbank Centre. Dakle, iako je riječ prije svega o brendovima s financijskim, odnosno poslovnim preznakom, usudio se ući u nišu koja ne služi ničem drugom nego da na nekom drugom terenu ‘opameti’ čitatelje. Festival literature u njegovoj režiji traje puna tri mjeseca, tijekom kojih zainteresirani mogu upoznati i sudjelovati na tribinama koje vode vodeći autori u umjetnosti, znanosti, biznisu ili filozofiji. No, to nije jedini primjer u kojem brendovi iz jednog područja prodiru u kulturni biznis samo da bi ugađanjem potrošačima poboljšali vlastiti imidž. Marketing Week navodi i primjer Vauxhall Motorsa, koji je model Ampera promovirao ujedinivši se s Intelligence Squaredom i Wired Magazinom te lansiravši specijalne evenete nazvane Vauxhall Ampera Forethought Series. Na jednom u nizu događaja s podnaslovom Motor Culture požvali su vodeće kulturne komentatore s Otoka i govorili o sadašnjosti i budućnosti kulture mobilnosti. Prije svega, namjera je bila privući mladu, znanja željnu publiku i ponuditi joj nova znanja iz tehnologije i znanosti, a tek onda promovirati vlastite proizvode.