Home / Biznis i politika / Izvanredno stanje

Izvanredno stanje

Bez obzira na to što nije ubičajeno u politici da vladajuća opcija na početku svog mandata kaže da je izvanredno stanje i da može biti gore u nadolazećem razdoblju, jer na taj način politički šteti prije svega sebi, istovremeno je dobro da se realno iznesu činjenice i iskaže stanje kakvo jest, kao što je nužno da se uvede red u ovaj ‘nered’ koji već dva desetljeća vlada u hrvatskom gospodarstvu gotovo u svemu, a posebno u neplaćanju: prije svih vjerovnika, poreza, doprinosa, radnika…

Dobro je da oporba kaže da želi da ova Vlada uspije riješiti probleme jer je prva godina mandata i novi nam politički problemi ne trebaju. Samo bi nam otežali težak položaj, opteretili gospodarstvo i sušili ionako nizak standard.

Dobro je da bar pojedini sindikati javnih službi uvaže ono što su radnici i sindikati iz realnog sektora davno prihvatili, a to je da se dalje ovako ne može, da se ne može ‘dijeliti’ ono što nije zarađeno, odnosno da se ‘podijeliti’ može samo ono što se ima i da uvažavaju trenutačnu situaciju i prilike u kojima se nalazimo.

A situacija i gospodarske prilike u Hrvatskoj nisu dobri, odnosno gotovo su na rubu provalije i tko to ne shvaća ne može obavljati odgovornu funkciju i baviti se ozbiljnim poslom.

Tješiti se da takvo stanje nije samo u Hrvatskoj i da i drugi imaju i veće probleme neumjesno je, a tražiti opravdanje u tome ili u proteklom godinama neće riješiti probleme, već će ih samo produbiti.

Uza sve teškoće koje muče hrvatsko gospodarstvo i društvo u cjelini, nepotreban smo si ‘stavili’ na leđa još jedan teret: gubitak socijalnog dijaloga.

U ovom je vremenu nužno ‘stezanje remena’, uvažavanje činjenica o situaciji u kojoj smo i povezivanje svih resursa i ljudskih potencijala koje imamo. Trebamo ‘hladne glave’ nastojati riješiti nagomilane probleme, često puta i ‘nepopularnim’ mjerama i bolnim rezovima. No to ne činimo, već ‘rušimo’ mostove među sobom. Na taj način rušimo u ovom času toliko potrebnog društvenog povezanosti i dijaloga.

Na Vladi je obveza i odgovornost da donosi nove zakone, ali oni se moraju predstaviti socijalnim partnerima u domeni u kojoj se odnose na njih, a posebno tamo gdje su važni za cjelokupno društvo kao što su bili zakoni koji su posljednjih mjeseci predlagani (opći porezni zakon, zakon o financijskom poslovanju, zakon o otpadu…).

Umjesto da se prijedlozi zakona izlože i prezentiraju socijalnim partnerima, oni za njih posljednji saznaju, najčešće iz medijskih napisu.

Nepotreban i bez ikakvih razloga ruši se socijalni dijalog jer su i sindikati i poslodavci bez obzira na različitost interesa i pristupa partneri Vladi i jednako kao i Vlada žele dobro hrvatskom gospodarstvu i društvu.

Neuvažavanje gospodarskih okolnosti, briga i želja da se zaštite svoji članovi, bez obzira na to koliko opravdana, i isključivost pojedinih sindikata javnih službi u pregovorima s Vladam daljnje je rušenje socijalnog dijaloga.

Tko god da narušava socijalni dijalog, Vlada, poslodavci ili sindikati, to u ovom trenutku i ovim okolnostima nije dobro i neće pomoći u rješavanju gospodarskih problema i izlasku iz teške gospodarske situacije.

Nažalost, samo će pogoršati stanje. Bez obzira na to što vjerujemo da su namjere Vlade dobre kao i želja sindikata da pomogne svojim članovima, rušenje socijalnog dijaloga šteti prije svega onima koji ga ruše, a u konačnici cijelom društvu.