Umjesto haute-couture, nosi se demi-couture. Novi bogataši svoju skupocjenu odjeću kupuju izravno s vješalica trgovina.
Tradicionalno se haute-couture ne može kupiti s vješalice. Riječ se o dizajnerskim, ručno šivanim komadima za koje su klijenti odlazili u salone, a odjeća s dizajnerskim potpisom izrađivala se i prepravljala po mjeri za cijenu veću od deset tisuća eura. No, u zadnjih pet, šest godina počeo se lagano uzdizati novi trend koji je od ove godine definitivno postao stvarnost modnog svijeta. Demi-couture ili semi-couture premium je odjeća koja se od pravog haute-couturea izdvaja po tome što je, modnim rječnikom rečeno, ready-to-wear (ili francuski, pret-a-porter), odnosno spremna za nošenje. Dakle, prodaje se direktno s vješalice, u tradicionalnim veličinama, kupci je isprobali kao što bi isprobali nove traperice, a zatim za nju iskrcavaju vrijednost od nekoliko kvadrata stana u Zagrebu. Bez odlazaka na isprobavanje u modni atelje, kupuje se tako novopečeni, malo jeftiniji, ‘casual’ lukus.
Trend se očituje po inkasiranim tisućama najvećih modnih kuća jer je, naime, prodaja takve odjeće u zadnje dvije godine rasla eksponencijalno. Kako je rekao direktor poznatoga britanskog brenda Matthew Williamson, Joseph Velosa, komadi odjeće koja je skuplja od pet tisuća dolara danas donose oko šest posto od ukupne zarađe za taj brend. Prije dvije godine, 2010. nisu prodavali po toj cijeni nikad. Dizajneri spremno skaku na novi brod. Primjerice, Azzadine Alaia predstavio je cijelu liniju semi-couture haljina koje se mogu kupiti tako kako su izložene. I uspjeh je uslijedio.
Kolekcija se kupovala s vješalica retail lanaca tako da se u proces nije trebalo uložiti vrijeme i novac isprobavanja u ateljeima kao dosad.
U principu je stvar isplativa jer je unatoč suradnji dizajnera kad je riječ o prostorima ateljea prodaja ekskluzivne odjeće i dalje prespora i rijetka. Primjerice, ista haljina od 15 tisuća dolara možda se prodaje u pet komada. U modnom svijetu je stoga haute-couture modnim kućama služio za izgradnju brenda i davanje prostora neizvijšenim dizajnerima, a najveća se zarada okretala u masovnoj prodaji nešto jeftinije mode s vješalica. S demi-coutureom otkrivena je nova nit zarade. Osim što trend paže i dizajnerima odgovara i kupcima koji žele brzo i jednostavno kupiti nešto skupo i unikatno, odjeću koja je kolekcionarska vrijednost i kojoj cijena ne pada godinama. Mnogi novopečeni bogataši u najvećim svjetskim gradovima (pogotovo u istočnim i dalekoistočnim zemljama) nisu ni upoznati s običajima kupnje odjeće haute-couture te im princip ready-to-wear mnogo bolje odgovara.
Bogatiji stoga traže rang više da bi se raspoznawali. Kako se tradicionalna visoka moda demokratizirala, narastao je prostor za potrošnju do razine haute-couture dovoljan za demi-couture pozicioniranje.
