Financijski izazovi Manchester Uniteda

Sačku moć od javno ponuđenih dionica A razreda. Drugim riječima, najmanje deset posto izvanrednih dionica dovoljno je za postizanje 67 posto glasačkih prava u pitanjima korporativnog upravljanja. New York je na kraju izabran upravo zbog uobičajenosti takve dioničke strukture, u Americi je bilo 14 takvih IPO-a prošle godine. Manchesterov IPO prospekt nije izazvao posebno pozitivne reakcije fondovskih menadžera, ne samo zbog ogromnog duga, već i zato što poslovna struktura stavlja ‘mušterije’, navijače i obožavatelje nasuprot dioničara, a nema baš ni materijala za pravu analogiju jer u Americi nije bilo mnogo izlazaka sportskih klubova na burzu, kamoli europske nogometne momčadi.

Naime, s jedne strane da bi se zadovoljilo ‘potrošača’ potrebno je trošiti na skupa pojačanja, atraktivna i uspješna igra košta, što, naravno, dioničarima nije u interesu, oni bi što više za što manje. Cijene igrača posljednjih godina dosegnule astro-nomske razine, kao i tijedne naknade, plaće, pa je ta dva koncepta gotovo nemoguće pomiriti. Stvar ne staje niti tu, ako Manchester ne sudjeluje na tržištu igrača velikim i zvučnim kupnjama, njegov ukupni brend odmah pati, atraktivnost pada.

To onda znači i pad dobiti od prodaje klupske robe (šalice, kape, majice itd.) i vrijednosti prava za televizijske prijenose, dvaju velikih izvora prihoda. U prilog trenutačnom IPO-u ne ide ni slab rezultat u protekloj sezoni za standardne Manchesterera, koji nije osvojio ni jedan trofej. Krajnje pojednostavljeno, sportski klubovi, koliko god poznati bili, skupe su igračke za bogataše s viškom novca, kao uspješni poslovni projekti kotiraju daleko slabije.

Za usporedbu, dvije američke momčadi, Boston Celticsi i Cleveland Indiansi, nisu najbolje prošle na burzi i u međuvremenu su s nje izasle. Manchester je bio na Londonskoj burzi još od 90-ih, ali je otišao nakon Glazervog preuzimanja. Dio problema su, idu nagađanja, i vlasnici Glazeri, koji su 134 godine star klub opteretili ogromnim dugom. Bilanca kluba u ožujku stajala je na, za takvu operaciju, smiješnih 40 milijuna dolara, što je velik pad u odnosu na 236 milijuna koliko je klub imao na raspolaganju prošlog lipnja. Nadalje, usprkos pozitivnim financijskim trendovima, rastu prihoda za šest posto u prvih devet mjeseci trenutačne fiskalne godine i operativne dobiti na 59 milijuna dolara sa samo 20 milijuna godinu prije, klub osjeća sve veći financijski pritisak. Neto troškovi financiranja (otplate dugovanja) u spomenutom razdoblju dosegnuli su 54 milijuna dolara i pojeli gotovo svu dobit. Znatan dio neto dobiti, pak, bio je rezultat porezne olakšice, na što se ne može dugoročno računati. Prihodi od prodaje tv-prava, oko trećine ukupnog prihoda za prošlu godinu, odnose se najviše na utakmice u engleskoj Premier ligi i europskoj Ligi prvaka, tako da su u nemaloj mjeri vezani uz uspješnost i atraktivnost momčadi na terenu. Sve su to, uključujući prodaju robe, vrlo nestalne kategorije, koje variraju od godine do godine. Primjerice, ispadanje iz završnih faza Lige prvaka izravno je povezano s ispražnjenoj blagajnom i iznosom od 40 milijuna dolara.

Posljednji razlog za nezainteresiranost ulagača je i odlučnost obitelji Glazer da se zadrži čvrst stisak nad klubom, što znači da nitko drugi neće imati istinski utjecaj. Jasno.

Glava bogate američke obitelji Glazer je osamdesetčetvero-godišnji Malcolm, predsjednik First Allied Corporation holdinga, koji osim Manchester United i Tampa Bay Buccaneersa uključuje različite poslovne interese, najviše u prehrambenoj industriji (nekretnine, mediji, energija, zdravstvena njega itd.). Sin bogatog draguljara u najvrjedniji klub na svijetu ušao je početkom prošlog desetljeća polako gradeći svoj udio, sve dok 2005. nije stekao punu kontrolu i klub odveo s Londonske burze. Uzrok kontroverzama je način na koji je to učinio – mahom zaduživanjem za koje, jasno, u velikoj mjeri jamči klupska imovina, pa je bijes navijača relativno razumljiv. Da bi se otplatilo njegovo preuzimanje, klub s prilično čistom bilancom dotad sve teže dolazi do pojačanja. Nade za navijače nema ni u Malcomovoj starosti, holdinšku kompaniju naslijedit će čak šestoro njegovih djece.

Određenje u prospektu da ne postoji namjera skore isplate dividende jednako je obeshrabrujuće. To znači da potencijalni investitor može ostvariti povrat na investiciju jedino prodajom dionica za višu cijenu u nekom kasnijem razdoblju. Jedini istinski mamac ulagačima može biti načelna procjena rasta vrijednosti sportske industrije na globalnoj razini sa 119 milijardi dolara prošle godine na 145 milijardi do 2015. Rast cijene tv-prava od 70 posto koji je Premier liga ugovorila potvrđuje taj trend.

I odluka obitelji da se inkorporira na Kajmanskom otočju nudi povoda za nevoljnost potencijalnih dioničara. Zamisao je da se dionice prodaju preko nove tvrtke bazirane na Otočju, unatoč tome što klub djeluje u Britaniji, potez koji bi obitelji trebao ići u korist, ali ne i ostalim dioničarima. Prema tamošnjem zakonu, Manchester United bio bi iznimka zato što se većina njegovih operacija ne odvija na Kajmanskom otočju, pa zato ne bi morali biti održani godišnji sastanci dioničara, niti bi bilo nužno objaviti dioničarske registre. Dodatni plus su pravila koja otežavaju neprijateljska preuzimanja ili micanje članova odbora.

Za razliku od velike većine kompanija tamo prijavljenih, Manchesteru, odnosno Glazerima, glavni razlog nisu porezne olakšice, već pravila o dioničarstvu koja im omogućuju zadržavanje pune kontrole nad klubom usprkos izlasku na burzu. Sasvim suprotno, prema američkom zakonu iz 2004., klubu će porezne obveze porasti izlaskom na burzu, s tim da bi članovi obitelji pojedinačno mogli iskoristiti neke porezne olakšice.

Kao i sve u posljednje vrijeme, nogometni klub Manchester United pretvorio se u veliku tvornicu novca za banke i razne vjerovnike, zbog čega ne ostaje previše novca za kupnju igrača. To bi, pak, moglo voditi u začarani krug, jer ako nema novih i skupih igrača, klub se teško može nositi s jakom konkurencijom, a to onda znači sve slabije rezultate, gubljenje imidža, popularnosti, sve slabije rezultate, sve manje novca, nemogućnost servisiranja duga itd. Gubitak koraka, pak, mogao bi značiti i gubitak prestiža. Uglavnom, sport je neznan faktor u cijeloj priči, klub je samo još jedan poligon za okretanje novca u raznim smjerovima, što je uostalom slučaj s cijelim profesionalnim sportom. Manchester je samo jako dobar i vidljiv primjer.