Počelo je 4. srpnja ove godine. Na seminaru održanom u CERN-u, europskom laboratoriju za fiziku čestica pokraj Ženeve, fizičari dviju velikih istraživačkih kolaboracija – ATLAS-a i CMS-a – predstavili su svoje preliminarne rezultate. Kolokvijalno: otkriven je Higgs! Malo preciznije: opažena je čestica koja bi mogla odgovarati Higgsovu bozonu.
Isti dan kad je CERN službeno objavio otkriće u središnjem Dnevniku HTV-a komentar je dao – a tko drugi nego – Davor Pavuna. Pavuna je uvijek spreman dati izjavu, bez obzira na temu. To, kao i njegova velika glad za samopromidžbom, donijelo mu je epitet slavnog fizičara. Mnoge hrvatske znanstvenike taj je Pavunin nastup s pravom ogorčio. Ne toliko zbog sadržaja izjave koliko zbog toga što je otkriće desetljeća objavio čovjek koji s Higgsovom česticom apsolutno nema veze. Nekoliko je hrvatskih fizičara godinama naporno radilo na tom problemu, neki gotovo četvrt stoljeća. Primjerice, Ivica Puljak sa Sveučilišta u Splitu (ispričavam se ostalima koje nisam poimene navodio). Primjerene bi bilo da je Puljak dao tu prvu izjavu, a ne Pavuna, koji je svojim skakutanjem naciji pokušavao objasniti koncept mase. Ne odričem pravo Pavuni, ni bilo kome drugomu, da komentira otkriće Higgsa. Na kraju krajeva, i ja to upravo činim. No poenta je u prioritetu, u pravu na prvi ples s mladenkom.
Higgsov bozon nije samo jedan od brojnih pripadnika u šarolikom carstvu čestica koje su fizičari dosad pronašli. Naprotiv, to je ključan element velike slagalice koji već dugo tražimo. Dvije godine prije, kad je proradio veliki hadronski sudarač u CERN-u – najveći ubrzivač čestica na svijetu – oglasio se Večernjakov konzervativni komentator Milan Ivkošić. U svojem tekstu ‘Vražja Božja čestica’ Ivkošić je znanstvenike s CERN-a nazvao sotonistima i izjednačio ih s Hitlerom i Staljinom. Razlog? Higgsov bozon mediji rado nazivaju Božjom česticom. Ivkošić je shvatio da su se znanstvenici drznuli propitivati Boga. Jednako je neki dan reagirao izvjesni don Kačunko, čiji sam potpuno nesuvši tekst teškom mukom jedva pročitao do kraja. Ivkošićeva kolumna izazvala je reakciju koja je objavljena kao ‘48 znanstvenika protiv kolumnista Milana Ivkošića’. Kao potpisnik i jedan od inicijatora tog teksta poslao sam u Večernji list članak ‘Zašto Božja čestica nema nikakve veze s Bogom?’, koji je glavni urednik ljubazno odbio. Sad je prilika da recikliram taj stari tekst, odnosno da objasnim zašto se konzervativci silno uzruju na spomen Higgsova bozona.
Evo kako je priča počela. Američki fizičar, nobelovac Leon Lederman objavio je 1993. znanstvenopopularnu knjigu o elementarnim česticama ‘The God Particle: If the Universe Is the Answer, What Is the Question?’ (Dell Publishing, 1993.). Knjiga je u nas prevedena kao ‘Božja čestica: ako je svemir odgovor, što je pitanje?’ (Izvori, 2000). Elementarne čestice najmanji su dijelovi tvari i njihovo istraživanje grubo možemo svesti na pitanje: Od čega je napravljen svijet? Posebnu pozornost Lederman je posvetio Higgsovu bozonu, tada još hipotetskoj čestici. Eksperimentalna potvrda te čestice, koja se očekivala u CERN-u, pogodila bi razumijevanju podrijetla mase svih drugih čestica. Masa je svojstvo zbog kojeg se tijelo opire promjeni gibanja i zbog kojeg se dva tijela međusobno privlače. Različite elementarne čestice, utvrdili su fizičari, imaju različite mase. Njihove vrijednosti možemo mjeriti, ali ne znamo zašto su baš takve. Teorijski fizičari grade modele kojima pokušavaju objasniti odakle mase pojedinim česticama. Iz modela proizlaze predviđanja novih čestica koje se zatim pokušavaju potvrditi eksperimentalno. Higgsova čestica jedna je takva čestica koja proizlazi iz modela temeljnih čestica i sila. Naziv je dobila prema engleskom teorijskom fizičaru Peteru Higgsu, koji ju je predvidio još davne 1964. Higgs nije bio nimalo sretan zbog nadimka Božja čestica, koji se pojavio s Ledermanovom knjigom. Nedavno je komentirao: ‘Smatram ga nepriličnim jer, premda nisam vjernik, mislim da je riječ o zlorabljenju termina, što može biti uvredljivo nekim ljudima’. Zapravo, čak ni Lederman nije kriv za naziv Božja čestica. Navedno je Higgsov bozon prvobitno bio nazvao prokletom česticom (engl. goddamn particle), no izdavač ju je preimenovao. U svakom slučaju, Božja je čestica metafora i nema nikakve veze s Bogom. Taj nadimak Higgsova čestica dobila je zato što ‘stvara’ masu kao što, u mitovima i religijama, Bog stvara svijet. Međutim, nakon Ledermanove knjige mediji su prigrili naziv Božja čestica. Tako je možda poraslo zanimanje javnosti za fiziku čestica, no istodobno je uvedena i velika zbrka. Posve je iskrivljen zaključak, koji izvode neki religiozni komentatori, da istraživanje Higgsova bozona (takozvane Božje čestice) povlači ‘rušenje Crkvenih dogmi’ i ‘pobjedu ateizma’. Fizika, i općenito znanost, nema nikakve veze ni s Crkvom ni s religijom. Takva povezivanja, temeljena na pogrešno shvaćenom nadimku jedne čestice, rezultat su potpunog nerazumijevanja znanosti.
