-
Neraciji omogućio sam da rade u miru. U IRB-u je praksa da se sve beskrajno birokratizira i poštujte hijerarhija, što koči napredovanje i rad. Svađe među zaposlenicima riješio sam koliko sam mogao – razgovarao sam sa svima ne favorizirajući pritom nikoga. ‘Izliječio’ sam radno ozračje uspješno, radimo na mnogo velikih zajedničkih projekata. Upravo projekt ‘Particle Detectors’ ujedinjuje eksperimentalne aktivnosti većine laboratorija na ZEF-u. Njime će se, među ostalim, omogućiti IRB-u da sudjeluje u eksperimentalnoj nadogradnji CERN-ovih detektora.
-
Što ćete napraviti kao ravnatelj IRB-a? Hoćete li povezati institut s gospodarstvom i imati, s obzirom na situaciju, prostora za to? – Kriza je prilika da se mnogo napravi ako se ima kvalitetan program. Kad je riječ o mojim planovima, nekoliko je prioritetnih poteza. Prvi je uspostava komunikacije te povjerenja i suradnje među zaposlenima. Želim ključne odluke donositi u suglasnosti s relevantnim tijelima da bi se imalo povjerenja u njih, što dosad nije bio slučaj. Nadam da će IRB doći u fazu u kojoj ravnatelj više neće biti toliko važan jer će cijeli sustav funkcionirati. Više neće biti uravnotežene, provodit će se pozitivna selekcija, a kapitalna oprema na IRB-u, koja je najbolja u Hrvatskoj i širokoj regiji, bit će dostupna hrvatskoj industriji i akademskoj zajednici… Važna orijentacija bit će i strukturni fondovi nakon što Hrvatska uđe u EU.
-
Hrvatski znanstvenici rade u svjetskim timovima i postižu izvrsne rezultate. Je li IRB vrhunski svjetski institut? – IRB nije vrhunski svjetski institut. Kažem to iako znam da će me mnogi razapeti. U regiji smo iznimno dobri i često najbolji, ali u odnosu na svjetsku razinu još moramo rasti, za što nam trebaju oprema te više mladih znanstvenika. Mladi znanstvenici moraju biti začetnici ideja koje će pokrenuti hrvatsko gospodarstvo.
-
Što je s idejom da se u IRB-u skladišti radioaktivni otpad? Hoće li se to realizirati? – Radioaktivni otpad oduvijek se skladište u IRB-u jer nastaje tijekom istraživanja u mnogim njegovim laboratorijima. IRB želi kvalitetno sanirati skladište radioaktivnog otpada, za što ćemo tražiti sredstva iz europskih fondova.
-
Koliko se od planiranoga može provesti za četverogodišnjeg mandata? Jeste li sigurni da ćete imati suradnike koji će vas poduprijeti? – Uvjerem sam u uspjeh. Problema će biti, ali imam vrlo dobre kontakte s većinom znanstvenika u IRB-u. Služu se s mojim pristupom, a dobio sam i apsolutnu potporu Znanstvenog vijeća.
-
Usporedite mladoga hrvatskog znanstvenika i mogućnosti koje ima u odnosu na američkoga, engleskoga ili njemačkoga. – Hrvatska ima fantastične mlade ljude koji diplomiraju i odu u inozemstvo zbog mnogo razloga. Prvi je taj da doktorat u inozemstvu traje kraće nego u Hrvatskoj. Naprimjer, Engleska ima dobre znanstvenike iako ondje doktorski studij traje tri godine, a u Hrvatskoj čak šest i više godina. Na Zapadu mladi doktor znanosti prije tridesete godine života napravi karijeru i natječe se za vrhunske pozicije, radi na postdoktoratu, ulazi u akademsku zajednicu i industriju… Hrvat često doktorira u 35. godini života pa na inozemnom tržištu više nije konkurentan. U inozemstvu su bolji uvjeti za znanstveno usavršavanje i lakše je dobiti mjesto znanstvenog novaka jer ih jedan profesor može imati i četiri-pet. To nije problem jer većina će otići u industriju i druge institucije. Upravo su takvi znanstvenici pokretači ekonomije. Znanstvenih je novaka u Hrvatskoj malo i nakon što uđu u sustav, obično računaju na to da imaju osigurano radno mjesto do mirovine. Međutim, takvu praksu treba ukinuti. Nakon što doktorira, novak mora biti otvoren i radu u industriji, promjeni radnog mjesta, ideji otvaranja vlastite tvrtke i sličnom.
Izliječio sam radno ozračje
Možete li usporediti vrijednosti vašeg rada i plaće? Koliko vrijedi rad hrvatskog znanstvenika? – Znanstveni novaci čak su dobro plaćeni u odnosu na one u inozemstvu gdje samo znanstvenici višeg stupnja imaju visoku plaću. U Hrvatskoj nema velike razlike između plaće novaka i starijih znanstvenika. Očekujemo da će se plaće smanjiti, što će dodatno demotivirati znanstvenike i potaknuti ih na odlazak iz Hrvatske.
Prima li IRB donacije? – U teoriji da, u praksi ne. U Hrvatskoj nema kulture donacija znanosti. Posljednjih godina stvorena je i loša medijska slika o IRB-u iako je riječ o kvalitetnoj instituciji. Bit ćemo iznimno otvoreni i fleksibilni te potaknuti donatore na razne načine, primjerice promicanjem njihovih imena na pročeljima zgrade Instituta i na opremi.
Što hrvatska znanost može napraviti za gospodarstvo? A što bi država trebala napraviti za znanost? – Hrvatska izdvaja samo 0,7 posto za znanost, što je vrlo malo, trebala bi bar dvostruko više. Međutim, u ovim kriznim vremenima to nije realno očekivati. Osim u nedostatku novca problem je u njegovoj raspodjeli. Najboljima treba dati najviše da bi se tako motivirali, a usput i najlošiji potaknuli na konkurenciju. Treba zadržati mlade obrazovane ljude jer znanstveno napredovanje i bavljenje vrhunskom znanosti za dobrobit je hrvatskoga gospodarstva.
Pokazuje li hrvatsko gospodarstvo zanimanje za znanstvene projekte i suradnju? Može li se suradnja poboljšati i u kojim sektorima ima prostora za to? – Ima prostora na svim razinama. Iako je hrvatsko gospodarstvo na koljenima, vlada velik interes na različitim razinama. Međutim, IRB nije bio dovoljno fleksibilan. To frustrira i znanstvenike i gospodarstvenike, ali ukloniti ćemo ili minimizirati zapreke. IRB nije ograničen samo na hrvatsko tržište, naša je ideja izaći i na svjetsko. Sad, primjerice, putem europskih projekata surađujemo s najkvalitetnijom engleskom tvrtkom za silicijske detektore. Zahvaljujući opremi koju imamo na ZEF-u možemo provoditi neka ispitivanja koja ta tvrtka u Engleskoj ne može.
Je li IRB otvoren za zapošljavanje stranih znanstvenika? – Pokušavamo zaposlititi nekoliko izvrsnih stranaca, ali imamo problem jer zakonski nije jasno moraju li oni prolaziti sve faze napredovanja kao hrvatski građani. Za hrvatske prilike u IRB-u imamo mnogo stranih postdoktoranata, najviše na ZEF-u. Riječ je o znanstvenicima iz Engleske, Grčke, Italije i Gruzije.
Kako će nova funkcija utjecati na vaš znanstveni rad i ostale obveze? – Iznimno sam aktivan na nekoliko projekata i morat ću se odreći mnogo stvari, ali ne i projekta ‘Particle Detectors’ jer je povezan s EU. Dio programa koje sam razvio i radim na CERN-u preusmjerit ću na znanstvenike u Zagrebu i Frankfurtu te na druge institucije koje su dio CERN-a.
