RELJA MARTIĆ Tihi partner svih guvernera HNB-a

Pojednostavnjeno, Fernando System mehanički je uređaj za pretvorbu iz ujednačenog i neujednačenog pomicanja dvosmjernoga kretanja poluge u istosmjerno kružno kretanje osi. Ugrubo, energiju prenosi na generator.

Vjetroturbina u obliku okomito postavljenog valjka sastoji se od cilindričnoga kućišta koje sa svih strana zatvaraju pomični, samonamjestivi zasuni. Njih prema unutra, najviše do kuta od 45 stupnjeva, otvara struja vjetra, tako da je za rotor u unutrašnjosti sasvim svejedno s koje strane puše vjetar i mijenja li on smjer – uvijek će s neke strane ući u unutrašnjost vjetroturbinu. Otvoreni zasuni usmjeravaju ga i ubrzavaju na specijalno konstruiran rotor s pripadajućim zavojnicama koji nalikuju na prijenosni sustav zvan puž. Vjetar svojom energijom vrti taj rotor koji pod posebnim kutom istodobno zakreće i usmjerava vjetar u okomitom smjeru prema izlazu iz turbine. Zbog posebne konstrukcije izlaznog otvora na vrhu turbine vanjski vjetar koji struji iznad turbine stvara podtlak kao kod dimnjaka, pridonoseći tako ubrzanom struju vjetra na rotoru vjetroturbinе. Tako se povećava njegova učinkovitost i olakšava stalan ulazak novog vjetra u kućište vjetroturbinе. Crnogorčeva ciklonska vjetroturbina predviđa i dodatne vanjske samoponamještive hvatače – usmjerivače toka vjetra prema rotoru. U slučaju orkanskih udara vjetra otvaraju se posebni oduševljeni za propuštanje viša vjetra. Stoga ciklonska vjetroelektrana, kaže Ferdo Crnogorac, bez problema radi i u ekstremnim uvjetima koji zadaju glavobolju vlasnicima golemih vjetroelektrana s horizontalnom osi i elisama na golemim visinama, koje maksimalan učinak imaju pri brzini vjetra od 15 m/s – pri vjetru brzine od 25 m/s moraju se zaustaviti da bi se spriječilo oštećenje i uništenje.

Vjetroturbine moje konstrukcije prikladne su za izvedbe malih snaga za opskrbu strujom individualnih gospodarstava i za snagu od nekoliko megavata. Osim na prirodno vjetrovitim položajima vrlo učinkovite mogu biti instaliraju li se na vrhove nebodera i svih visokih građevina, npr. mostova, trgovačkih kompleksa. Posebno praktične i djelotvorne mogu biti u plutajućim varijantama na otvorenim morskim površinama.

Moje su vjetroelektrane zbog svoje dostupnosti i ekonomičnosti za održavanje i popravke za razliku od golemih propelera na stometarskim stupovima, čiji je svaki popravak vrlo skup i opterećuje svaki proizvedeni kilovat energije, ako ne odmah, a ono sigurno nakon nekog vremena uporabe i trošenja pokretnih dijelova. Mogu se izraditi u manjim dijelovima, jeftino prevesti i montirati na otoke ili teže dostupne lokacije bez razvijene infrastrukture. Za razliku od sadašnjih golemih ‘donkihotovskih čudovišta’, vrlo bučnih i pogibeljnih za ptičji svijet, moje vjetroelektrane podrazumijevaju vrlo laku montažu zaštitnih mreža kojima će se danju štititi ptice, a noću šišmiši od ulijetanja i stradanja od rotora – tvrdi Crnogorac i dodaje:

Cijeli se pogon radi boljeg uklapanja u okoliš može prikladno dizajnirati i obojiti. Doda li se tomu da je uz višestruku učinkovitost neusporedivo niža cijena proizvodnje i montaže mojih ciklonskih vjetroelektrana u odnosu na goleme propelere, pozivam potencijalne ulagače i stručnjake da se i sami uvjere u ono što nudim!

Da je Ferdo Crnogorac zaista krenuo u pravom smjeru s konceptom vjetroturbine s okomitom osi, potvrđuju i aktualna ispitivanja profesora Johna Dabirija na vjetrofarmama California Institute of Technology u Los Angelesu. Vjetroturbine s okomitom osi, ako su odvojene jedna od druge na samo četiri promjera turbine (pet metara), mogu raditi bez ikakva međusobnog ometanja. Zbog toga na istoj površini zemljišta umjesto 2-3 W/m2, koliko bi proizvele trokrake vjetroturbine na stupovima, vjetroturbine s okomitom osi proizvode 21-27 W/m2, što je više nego desetorostruka učinkovitost na istoj površini! Ili, na jednoj desetini visine vjetroturbine s horizontalnom osi vjetroturbina s okomitom osi postiže tri puta više energije. Posebna je priča u tome da je znatno veća učinkovitost iskorištenja vjetra postignuta međusobnim razmještajem turbina s okomitom osi po uzoru na ribe u gustim jatima, pri čemu je dobiveno više energije od zbroja daleko postavljenih vjetroturbina. Osim toga, dodao je profesor Dabiri, proizvodnja elemenata velikih vjetroturbina, koje su često izložene ekstremnim opterećenjima, mnogo je skuplja od elemenata manjih a učinkovitijih vjetroturbina s okomitom osi. Sve rečeno zapravo je put do jeftinije energije, izražene u kilovat-satima, što omogućuje smanjenje poticaja na teret svih potrošača.

Na kraju, valja reći da je Ferdo Crnogorac s oba svoja jednostavna koncepta pretvaranja energije u iskorištivi električni oblik postigao i suglasje s logičnom energetskom filozofijom koja kaže da je najučinkovitije pokušati proizvesti energiju na mjestu njezina utroška ili što bliže kako bi se izbjegli nepotrebni i skupi gubici u pretvaranju i prijenosu.

Ekonomist koji je želio ostati anoniman tvrdi da će smjer monetarne politike suštinski ostati isti u smislu kretanja tečaja, inflacije, otpuštanja likvidnosti i korištenja monetarnih instrumenata, ali HNB će ipak malo više pomoći Vladi u pregovorima s rejtinškim agencijama i preuzeti dio odgovornosti za sveukupno stanje zemlje. Taj isti ekonomist tvrdi da je upravo Relja Martić svojevrsna siva eminencija centralne banke i stvarni kreator monetarne politike. Iako se u javnosti stvorila slika bivšega guvernera Željka Rohatinskog kao vuka samotnjaka koji se zatvara u svojoj sobi, računa, kalkulira i sâm donosi odluke koje je Savjet HNB-a samo formalno blagoslovio, on tvrdi da je svaku odluku bistrio i pretresao s Martićem i unutar HNB-a oslanjao se isključivo na njega.

Vujčić je imao prilike vidjeti koliko je ‘back stage’ važan i kako to funkcionira. U pregovorima s MMF-om i rejtinškim agencijama želi čovjeka koji ima i političku i stručnu težinu, pa ima li boljeg izbora od osobe koja se drži profesionalnog puta, trezvono u sjeni – pita se naš anonimni sugovornik, koji tvrdi da upravo Martić promišlja ‘arhitekturu’ današnjega monetarnog sustava, čije su temelje 1993. godine, kada je donesen Stabilizacijski program, osmišlja petorica ekonomista – Borislav Škergo, Velimir Šonje, Željko Rohatinski, Žarko Mišković i Zoran Anušić. Upravo zbog odričanja od tečaja kao instrumenta i njegova svedočenja na glavni cilj boji se da će nastavak takve politike, a nova imenovanja upućuju na to, Hrvatsku gurnuti u još dublju recesiju.

S instrumentima monetarne politike ne možemo iz krize, ali mogli smo je prevenirati i zato je itekako opravdano pitanje je li ovakva monetarna politika u nacionalnom interesu. Tečaj ne može biti neutralan kao što to nisu ni cijene nafte ili rada – poručuje, objašnjavajući kako je Martić sudjelovao u svim odlukama, potezima i akcijama zbog kojih je Hrvatska danas (pre)zadužena zemlja.

Da je Martić iznimno važan pozadinac tvrdi jedan bivši vanjski član Savjeta HNB-a. Kaže da je Martić zapravo matematičar koji je izradio matematičke modele monetarne politike na kojima je onda Rohatinski gradio svoje ekonometrijske modele. Na tome su zajedno stvarali temelje ponude novca (oko prudencijalnih mjera bivši se guverner ponajviše savjetovao s Evanom Kraftom, neeksponiranim Amerikancom koji je uglavnom predlagao MMF-ove recepte).

Martić nesumnjivo ima tehnoloških znanja i iskustva, izvrsno razumije bilance banaka, ali tu se ne može govoriti o monetarnoj politici. S druge strane, Vujčić se više bavio međunarodnim odnosima, a kako je po struci zapravo demograf, njemu treba netko tako stručan poput Martića, to je racionalna odluka pomalo nesigurnoga guvernera – zaključuje naš sugovornik.

Još jedan bivši vanjski član Savjeta HNB-a kaže da je Martić vjerojatno bio najdugovječniji vičeguverner u Europi. Malo tko ima čak 20 godina staža na toj poziciji, a to pokazuje dvije stvari: Martić je izvrstan tehnički operativac za pojedine dijelove sustava kojeg se guverneri, bez obzira na političku orijentaciju, nisu htjeli odreći. S druge strane, on sâm očito nije imao većih ambicija od suradnje i tehničke odrade posla s bankama i Ministarstvom financija (radio je na osmišljavanju državnih modela pomoći A, B i C i druge vrste financijskih aranžmana).

Martić nije konfliktan, samozatajan je, zbog čega je sve te godine i bio na tehničkim pozicijama. Kakva god su mu politička opredjeljenja, za tu poziciju ona nisu bila važna, jer oblikovanje službenog stajališta HNB-a prema izvršnoj vlasti ionako je u domeni guvernerskog posla – objašnjava nam.

Jedini sugovornik koji se pristao ‘potpisati’, Silvije Orsag, profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu i vanjski član Savjeta HNB-a, za Martića kaže da je sigurno jedan od najboljih monetarista u Hrvatskoj, pa ga izbor za zamjenika guvernera ni najmanje ne čudi. Ozbiljnije ga je upoznao tek u HNB-u iako mu je njegov otac predavao matematiku (s obzirom na to da je Martić vrstan ekonomski matematičar, jabuka očito ne pada daleko od stabla).

Široko je obrazovan, nije konfliktan, samozatajan i skroman, ali to ne znači da se na sjednicama Savjeta ne uključuje u rasprave. Kada me pitate za budući smjer monetarne politike, o čemu se podosta govori, već iz činjenice da je Vujčić bio zamjenik guvernera sve je jasno. Uostalom, nemamo previše izbora, nismo Amerika da možemo nešto napraviti s kunom, potresi bi bili preveliki – kategoričan je Orsag.

No jedan od anonimnih sugovornika s Martićevim odabirom, dakle s istom, tvrdom, monetarnom linijom ni najmanje nije sretan.

Ne može izvršna vlast ići šumom, monetarna politika drumom i očekivati da ćemo se izvući iz recesije i imati uspješnu ekonomiju – upozorava.