Lišta u Rijeci, čak deset; šest ih je sa Sveučilišta iz Zagreba, a ostali su iz Osijeka, Splita i Zadra.
Prema Meštrićevim riječima, oni obavljaju konkretni i zahtjevan posao administrativnog vođenja znanstvenih projekata, od kojih su neki vrijedni i nekoliko milijuna eura. Treba razlikovati znanstvene menadžere i glavne istraživače (engl. principal investigators), osobe koje su formalno odgovorne za projekte, a koje su po najprije znanstvenici – naglašava Meštrić.
Prema broju znanstvenih menadžera općenito prednjače biomedicina, prirodne znanosti i ICT jer imaju najviše europskih i međunarodnih projekata. Zbog toga prednost pri dobivanju statusa znanstvenog menadžera imaju vlasnici diploma iz prirodnih i tehničkih znanosti, no formalno obrazovanje u izboru za tu funkciju nije primarno.
Znanstveni će menadžer na tečajevima i radionicama naučiti osnove financijskog upravljanja, upravljanja intelektualnim vlasništvom, kružnog upravljanja projektom te javne nabave.
Prema Meštrićevim riječima, nema posebnog imenovanja za znanstvenog menadžera osim neformalne mreže ljudi koji administriraju projekte. Rezultati su povezani s brojem dobivenih i provedenih projekata po institucijama. Ta neformalna mreža uspostavljena je projektom ‘Training for EU-liason officers in Croatian Universities: pursuing Bologna and EU integration aims’ u kojem je skupina ljudi prošla izobrazbu za vođenje projekata.
Prof. dr. sc. Zdravko Lenac, pomoćnik rektora za projekte EU i inovacije Sveučilišta u Rijeci, kaže da je često teško pronaći osobu koju odlikuju izvrsne komunikacijske i prezentacijske vještine, a koja zna nacionalne i propise EU te je sposobna rješavati zahtjevne probleme i distribuirati mnogo informacija, a da to radi samo zbog dužnosti, ali ne i za plaću.
