Tehnobit

Patentirati svoj izum pitanje je ugleda u razvijenim zemljama. Michael Jackson i Marlon Brando, primjerice, bez mnogo su muke patentirali svoje izume. Da su živjeli u Hrvatskoj, sve bi im bilo mnogo kompliciranije.

Patentiranje u Hrvatskoj traje godinama. I nije jeftino: stajat će vas najmanje 5000 kuna. Nasreću, ili možda na nesreću, zato patentima vladaju – inženjeri.

Na svakoj europskoj ili svjetskoj izložbi hrvatski izumitelji osvoje zlato, srebro, broncu ili posebna priznanja, no Hrvatska čak 17 puta zaostaje u odnosu na Europsku uniju prema broju patenata u odnosu na broj stanovnika. Na svjetskoj razini možda još više. Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo prošle je godine zabilježila 10-postotni porast broja patentnih prijava i mnogi će se od tih izuma najvjerovatnije globalno komercijalizirati. U Hrvatskoj nema podataka o komercijaliziranim patenatima, no neslužbeni je podatak da je Plivin azitromicin bio najisplativiji. Ljepa Naša prepuna je čudnih ideja i likova, no izumitelja je malo i povezani su gotovo isključivo s inženjerskom strukom.

Kada se govori o kulturi patentiranja, koja je na Zapadu iznimno razvijena, osim genijalca Alberta Einsteina, koji je početkom 20. stoljeća patentirao brojne izumove pa je čak ušetao u modni dizajn patentiravši kroj bluze, na toj strani svijeta mnogi žele ovjekovječiti i naplatiti svaku svoju iznadprosječnu ideju. Američki glumac Marlon Brando patentirao je bubanj, njegova kolegica Jamie Lee Curtis džep za higijenske rupčice na jednokratnim dječjim pelenama, Steve McQueen sjedala za trkaće automobile, pjevač Michael Jackson metode i načine za antigravitacijske iluzije. Za njihove izume zna cijeli svijet, iako im je rok trajanja istekao, no postignuća hrvatskih izumitelja domaćim medijima nisu atraktivne teme. Najviše se pisalo i govorilo o izumu modne kreatorice Đurđice Vorkapić, držaču za torbe i vrećice koji se montira na naslonjač stolaca u kafićima i restoranima, nagrađenome srebrnom medaljom na izložbi u Ženevi.

Prije nego što izum postane patent, mora se prijaviti Državnomu zavodu za intelektualno vlasništvo koji onda u bazi podataka provjeri postoji li već takvo što u svijetu. Tek 18 mjeseci od prijave objavi da je zaprimljen pa patentiranje katkad traje godinama. Nije ni jeftin: namjeravate li prijaviti izum, izdvojite ćete najmanje pet tisuća kuna. Zapravo, cijena ovisi o detaljima svake faze procesa. Osim hrvatskih građana, DZIV-u prijavu patenta mogu podnijeti stranci. Zaštititi izum, odnosno patentirati, znači ne samo mogućnost zarade nego i sprečavanje štete ako ga netko ukrade. Ipak, ne postane svaki izum patent unatoč najboljim namjerama izumitelja i novcu uloženom u patentiranje.

Patent se priznaje za izum koji je nov, inventivan i koji se može industrijski primijeniti. Tijekom priznavanja (postupka koji se temelji na Zakonu o patentu i pripadajućem pravilniku) formalno ga i supstancijalno ispituju patentni ispitivači pa nakon toga odlučuju o priznanju ili odbijanju patenta.

Zbog plesne koreografije za pjesmu ‘Smooth Criminal’ pjevač Michael Jackson patentirao je 1992. antigravitacijske metode i načine zahvaljujući kojima su plesači mogli plesati pod kutom od 45 stupnjeva.

Budući da je patentiranje skup postupak, neki dijelovi izuma mogu se zaštititi i drugim oblicima intelektualnog vlasništva. Prijavu patenta može podnijeti izumitelj, više izumitelja zajedno te pravni sljednik na temelju zakona (u tom slučaju poslodavac je najčešći pravni sljednik), pravnog posla ili nasljeđivanja.

Kada je riječ o trajanju priznavanja, taj postupak nije zakonski određen, osim da se prijava patenta nakon 18 mjeseci od dana podnošenja, ne prije, mora objaviti. Hrvatska ima 3550 valjanih patenata, od kojih je 667 u stranom vlasništvu i najviše je inženjerskih tehničko-tehnoških inovacija. O konkurentnosti nema ni govora: dok je u Hrvatskoj prošle godine prijavljeno samo 55 patenata, u EU je zabilježeno 200 tisuća prijava, a odobrene 62 tisuće patenata u službenom glasniku Zavoda. Tad izum postaje dostupan javnosti. Provedba postupka nakon objave nije vremenski određena.

U Hrvatskoj je u srpnju 2012. bilo 3550 valjanih patenata koji traju 20 godina od datuma podnošenja prijave. Nakon što istekne zaštita, izum je slobodan za uporabu bez naknade.

Znatno zaostajemo za razvijenim svijetom mjereći inovativnost s brojem prijavljenih patenata, odnosno brojem pravno zaštićenih izuma ili pak konkurentnošću svojih proizvoda i usluga na globalnom tržištu. Hrvatska zajednica tehničke kulture krovna je UIH-ova organizacija koja ujedinjuje 35 regionalnih udruga i trgovačkih društava te 60 inovatora pojedinaca, odnosno okuplja više od 1500 članova.

Kada govorimo o inovatorstvu u Hrvatskoj, ne smijemo govoriti o rezultatima stotinjak ili više ljudi nagrađenih za svoj rad na domaćim i međunarodnim izložbama inovacija, nego o rezultatu pedesetak tisuća inženjera kojima je struka da mijenjaju i unapređuju stvari upravo kao što su i liječnici da liječe.

Ako pitate o inovatorstvu u Hrvatskoj i njegovu položaju u odnosu na svijet, treba zapravo govoriti o rezultatima inženjerskog djelovanja i položaju njihova rada – proizvodu i uslugama na svjetskoj razini.

Međutim, broj patenata nije jedino mjerilo inovativnosti, nego samo jedan od pokazatelja jer industrijsko vlasništvo, dakle ono što je stvoreno u tvrtki, može se zaštiti ne samo patentom nego i običjem, žigom, topografijom, ali i poslovnom tajnom ako se svijet ne želi objaviti o čemu je riječ zato što se ne može prati kopiranje, odnosno povreda prava nad vlasništvom. Hrvatsku gospodarsku inovativnost odlikuje niska produktivnost ili nedovoljna postignuta novostvorenja vrijednost po zaposlenome na tržištu robe i usluga te niska stopa ulaganja u istraživanje i razvoj iz državnih fondova i u tvrtkama. Udio inovativnih tvrtki jest ispod prosjeka EU, samo 30 posto, u EU je čak 40 posto, a i malo patenata na milijun stanovnika. Primjerice, 2007. u Hrvatskoj ih je bilo šest, u Sloveniji 51, a u EU 107.

Uzroci su i slaba povezanost gospodarstva i akademskih zajednica te to da poticaji za doktorske studije postoje samo za akademsku zajednicu i znanstvene institute. Zbog toga je Vlada potaknula izradu ‘Nacionalne strategije inovacija 2012. – 2020. u RH’ na kojoj će se temeljiti konkurentnost gospodarstva. U ostvarenju tog cilja angažirat će se sveučilišta i javni instituti te povezati s gospodarstvom. Treba poticati inovatore, inovacije i sve koji promiču inovativnost kao ključnu odrednicu konkurentnosti gospodarstva.

UIH stoga svake godine u Zagrebu organizira međunarodnu izložbu inovacija, posljednjih deset godina pod nazivom ARCA. Ove će se godine održati od 10. do 13. listopada u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici, kao i prigodna konferencija ‘Inovacijama do konkurentnosti’. U Hrvatskoj također ima nekoliko mehanizama poticaja: BICRO (nekad Poslovno-inovacijski centar Hrvatske koji je spajanjem s Hrvatskim institutom za tehnologiju postao javna ustanova Poslovno-inovacijska agencija RH) sufinancira inovativne projekte, a HBOR raspolaže godišnjim fondom od 700 milijuna kuna za kreditiranje inovacija u malom i srednjem poduzetništvu.

UIH-ova uključenost u aktivnosti prijašnjega Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, danas Ministarstva poduzetništva i obrta, te Ministarstva gospodarstva i uključenost u projekt ‘Nacionalna strategija inovacija’ govori da je Vlada svjesna važnosti inovacija i podupire UIH-ovu aktivnost. Većina tvrtki koja uspješno posluje na globalnom tržištu, kao što su Alpro, PIP, Tehnix, Končar, Ericsson Nikola Tesla, također sudjeluje u UIH-ovim aktivnostima omogućujući najinovativnijim zaposlenicima da izdaju iz anonimnosti i dobiju društveno priznanje, a ne samo plaću ili novčane nagrade.

Prof. dr. sc. Car kaže da se inovatorstvo isplati, ali ne svagdje, i da je nužno donijeti zakon o inovacijama ostvarenima na radu kojim bi se poslodavac obvezao inovatore pravedno nagraditi te tako dodatno potaknuo inovatorstvo. UIH je izradio i prijedloge zakona i pravilnika. Prof. dr. sc. Car nada se da će izaći kao operativni dio ‘Nacionalne strategije inovacija u RH’. Međutim, inovacija je samo karika u lancu ostvarenja dodane vrijednosti. Njezina komercijalizacija povezana je uvijek s poduzetništvom, odnosno troškovno konkurentnom proizvodnjom, ali i znanjem o tome kako proizvod prodati na globalnom tržištu.

Uspjeh u komercijalizaciji inovacije ne izostaje ondje gdje su inženjeri inovatori dio poduzetničkog tima, kao što je slučaj u tvrtkama, ali mnogo je teže kad je inovator pojedinac koji nema dovoljno znanja ni vremena za formiranje lanca od ideje preko proizvodnje do kupca. UIH najviše pomaže pojedincima, no najveći potencijal Hrvatske ipak je u tvrtkama, u kojima je na stotine inženjera. Prema riječima prof. dr. sc. Cara, to je jedini način za stvaranje konkurentnoga gospodarstva utemeljenoga na inovacijama, koje zadržava radna mjesta i otvara nova.