CONWAY doline andeosku pomoé dijeli prema simpatijama

Kum Silicijske doline andeosku pomoć dijeli prema simpatijama. Osim po svojim legendarnim zabavama, jedan od najvećih investitora u startupove poznat je po tome što je tzv. superandeo. Uložio je u više od 600 tehnoloških tvrtki, među kojima su Google, Facebook, Twitter, Dropbox i PayPal. Kriteriji prema kojima bira kome će dati povjerenje nikad nisu dosadne stvari poput toga kakav je nečiji poslovni plan ili, ne daj Bože, financijska projekcija. Oslanja se na procjene o tome tko ima kakav tim, jesu li simpatični i strastveni.

S cena kao iz Coppolinih filmova: raskošna zabava, vrhunska hrana, skupo piće, poznati ljudi i veliki debeli čovjek u kutu kojemu se manje poznati i uspješni ljudi obraćaju za pomoć. Zadovolje li zahtjeve, ulaze u povlašteni krug, osiguravaju prijekopotrebnu financijska sredstva i kreću putem prema uspjehu. Nije Marlon Brando, već Ron Conway, jedan od najvećih investitora u Silicijskoj dolini i čovjek kojeg u tehnološkim krugovima zovu Kum. Osim po svojim legendarnim zabavama na kojima okuplja cijeli popis s kataloga tko-je-tko u Silicijskoj dolini (i Hollywoodu), Conway je poznat po tome što je tzv. superandeo. Uložio je u više od 600 tehnoloških tvrtki, među kojima su sve koje danas nešto znače u internetskom svijetu; od Googlea, Facebooka i Twittera do Foursquarea, Groupona, Airbnba, Dropboxa i PayPala. Tipično su njegova ulaganja jako raširena i počinju s manjim iznosima (od 20 do 200 tisuća dolara), dok je startup tek u začetku. Ima dobar nos i vjeruju mu mnogi, uključujući mnoge poznate prijatelje. U njegove su fondove, primjerice, investirali Henry Kissinger, Arnold Schwarzenegger, Tiger Woods i Shaquille O’Neal, a časopis Forbes proglasio ga je šestim najutjecajnijim ‘dealmakerom’ na svijetu.

Svoja čuvena raskošna okupljanja koristi iz jednog razloga: za upoznavanje mladih tehnoloških umova s onim malo starijima i utjecajnim te da im osigura konkretnu poslovnu suradnju. Taj kralj networkinga i minglanja na tim zabavama izgleda jako neobično. Kako opisuju sudionici tih događaja u medijima, u moru kapuljača i traperica, najčešće je najstarija osoba u prostoriji, jedini u ispeglanoj i uštrkanoj košulji i kaki hlačama i jedini koji… pa nije baš ni u kakvoj tjelesnoj formi. Njegova je misija jednostavna – neumorno je i stalno u pokretu kako bi učinio sve što može za ‘svoje’ tvrtke. Ne daje samo novac, on osigurava kontakte, pomaže u traženju zaposlenika i rješavanju menadžerskih problema.

Poznata je priča kako mu je David Weiden, direktor startup-tvrtke TellMe, poslao paničan mail u 23 sata i dvije minute da je u problemu i da će tvrtka i njen projekt propasti jer se ključni investitori povlače. Conway, koji ga prije nikad nije osobno upoznao, odgovorio je u 23 sata i četiri minute porukom velikim štampanim slovima ‘RADIM NA TOME’. Do kraja tjedna tvrtka je u rukama imala ugovor od 80 milijuna dolara, a nekoliko mjeseci poslije kupio ju je Microsoft za 800 milijuna.

Dok je Twitter još bio beba, daleko 2009., na jednoj je zabavi upoznao njegovog suosnivača Biza Stonea sa Scottom Forstallom, šefom za mobilni softver u Appleu. Tako je otvorio vrata integraciji Twittera na iPhone i iPad i korporativnom prijateljstvu koje danas oblikuje način na koji svijet komunicira. Da ljudima ne bude dosadno u životu, svako malo iznenadi zaposlenike tvrtki nekim improviziranim koncertom i druženjima sa slavnim ljudima. Primjerice, dovede u tvrtku slavnog pjevača Kanye Westa da se podruži sa zaposlenicima. Za njega su posao i zabava jedno te isto. Možda baš zato Conway djeluje brzo, žustro i s mnogo entuzijazma za industriju.

Bill Campbell, poznati direktor iz Applea, rekao je za njega da je jedan od ključnih igrača koji su odredili kako danas izgleda Silicijska dolina. ‘On je popularizirao anđeoska ulaganja u startupove, učinio ih važnima i dobrima za industriju’, rekao je Campbell.

Osnivač Napstera Shawn Fanning otvoreno kaže da ne zna što bi bilo s njegovom karijerom da nije bilo Conwaya, koji je uložio u svih pet startupova koje je Fanning pokrenuo.

Zanimljivo, iako je oblikovao svijet tehnologije, u njega je upao manje-više slučajno. Rođen je 1951. nedaleko od San Franciscu u velikoj obitelji s 12 djece. Tata mu je bio direktor u velikoj brodarskoj tvrtki. Pohađao je katoličku školu te zatim državni fakultet San Jose, gdje je studirao političke znanosti i bio solidan, ali ne pretjerano uspješan student. Iako nije previše učio, brzo je pokazao da je više nego sposoban za posao. Zaposlio se u energetskoj tvrtki National Semiconductor i brzo napredovao. Ključni je potez napravio 1979. kada se pridružio osnivačima tvrtke Altos Computer Systems kao direktor prodaže. Kad je ta uspješna tvrtka izašla na burzu, postao je multimilijunaš i, kako sam priznaje, više nije trebao raditi dana u životu. No nakon što je osamdesetih otišao iz tvrtke, vratio se nakratko kao CEO jer je kompanija bila u problemima. Nakon dvije godine rada prodao je Altos tajvanskom Aceru i time zacemtirao svoje bogatstvo.

Sada mu se stvarno više nije radilo na tradicionalan način. Bilo mu je dosta ureda i odbora, međutim, nije imao namjeru zaustaviti se. Tako se bacio u filantropiju, a zatim i u ‘anđeosko’ investiranje; prijateljio se s Benom Rosenom, drugim velikim investitorom, i odlučili su da bi mogli malo uložiti u ‘taj nekakav internet’. Kako su devedesete odmicale, a dot.com balon rastao, Conway je ulagao u sve više startu- pova, da bi ’98 odlučio stvoriti Fond Angel Investors. U svojoj prvoj godini Fond je skupio 30 milijuna dolara, a u drugoj 150 milijuna. Conway se potpuno bacio u posao. Neumorno je upoznavao ljude u industriji, a navodno je svojim nesmotrenim ponašanjem i radeći za upravljačem automobila toliko zabrinuo svoju ženu Gail da je platila najmlađem od njihovih trojice sinova da vozi tatu uokolo u slobodno vrijeme.

Gadgeti mu u tome svemu nisu bili od velike pomoći jer, iako je veliki zaljubljenik u tehnologiju, uopće je ne zna koristiti. Trebalo mu je deset godina da se navikne na elektroničku poštu pa bi printao e-mailove i pisao odgovore na papiru koje bi onda njegova tajnica pretipkavala natrag u odgovor. Danas ima otvo- rene profile na Facebooku i Twitteru, ali ih ne koristi. Kad je poknuo dot.com balon, šteta je svagdje bila ogromna, a i on je dosta izgubio. No među njegovim štićenicima našli su se i neki pobjednici – Ask-Jeeves, PayPal i, što je najvažnije, Google, tako da Conway nije jako ni dugo patio. Nakon što se oporavio od tog šoka koji je uzdrmao cijelu industriju i tehnološki svijet, 2004. ponovo je počeo investirati šakom i kapom. Danas njegov investicijski fond brine o oko 200 aktivnih tvrtki iz portfelja, a za to mu ne treba ni ured ni osoblje. Conway je najveći investor u fondu i, iako formalno nije na njegovom čelu (upravljanje i takve gnjavaže prepustio je Davidu Leeju, jednom od bivših direktora iz Googlea), drma cijelom operacijom. Uglavnom je on taj koji bira kojem će startupu dati povjerenje. Kriterij u tome nikad nisu dosadne stvari, poput kakav je nečiji poslovni plan, ne da Bože financijska projekcija ili nešto slično. Oslanja se na procjene o tome tko ima kakav tim, jesu li simpatični i dovoljno strastveni.

Kao pravi Kum (kako ga je nazvao biograf Gary Devlin) koji se brine za ‘svoje’ tvrtke, Conway neprijateljima ne oprašta, a nema ni dlake na jeziku. Tako je prije dvije godine prouzročio pravi skandal kad je na internet procurio e-mail u kojem se obrašava na druge poslovne anđele kako su nepoduzetnički nastrojeni, da se ne brinu dovoljno i da su više štetni nego korisni. Načulo se, naime, da zajednički djeluju kako bi utjecali na nižu procjenu vrijednosti tvrtki. ‘Vaši su motivi sebični i vrte se oko vlastitih interesa i opsesije da zaradite koji dolar. Moji su motivi sasvim drugačiji’, rekao je i doslovce im poručio da se prestanu žaliti te počnu raditi ono što su obećali. Zavadio se i s novinarima. Napao je novinara koji je Marku Zuckenbergu postavio previše neugodnih pitanja te ga optužio za nasilničko ponašanje i zahtijevao od njega javnu ispriku. I dok ga jedni zbog takvih i sličnih intervencija iznimno poštuju, većina smatra da se previše petlja u sve i svašta. No nema mnogo onih koji se usuđuju Conwaya otvoreno ne voljeti. Članak iz Business Insidera kaže da je riječ o čovjeku kojega se mnogi boje i da mu nikad ne bi htjeli stati na prste te ga nazivaju ‘najstrašnijim čovjekom Silicijske doline’. Sve je više onih koji misle da Conway zloupotrebljava svoju preveliku moć.

Kad je Dave Morin, suosnivač startupa Path, koji je htio kupiti Google za sto milijuna dolara, odbio prodati svoju tvrtku, Conway, koji je naravno bio rani investitor, poludio je i prijetio da će ga uništiti, a navodno je otišao toliko daleko da je detalje o prodaji pustio utjecajnom prijatelju Michaelu Arringtonu, osnivaču bloga TechCrunch, kojemu je Conway redovni ‘anonični izvor’. Kad je jedna od tvrtki u koju je uložio propala, Conway je nazvao vlasnika startupa i prijetio mu da će ga ‘zgaziti kao malog mrava’. Na kraju se sve svodi na to da je Conwayev novac jednostavno svaki put, u maniri Don Corleonea, ‘ponuda koju se ne može odbiti’. Ove se godine Conway udržio s ruskim investitorom Jurijem Milnerom, jednim od velikih dioničara Facebooka, Twittera i Zynge, kako bi zajedno investirali u svaki startup koji uđe u program Y Combinator. Riječ je o akceleratoru najboljih startup-projekata koji se održava dvaput na godinu, što znači da će ulagati u dodatnih 120 tvrtki na godinu. Među tvrtkama koje su bile u programu uspješnice su poput Airbnb i Dropboxa. Plan je da stvori portfelj tvrtki u svojem fondu koje će biti najbolje i najuspješnije priče Silicijske doline. Kaže da sve to ne radi zbog novca, već da bi pomogao poduzetnicima. Veliki filantrop ili vuk u ovčjoj odjeći, vrijeme će pokazati.