Manje je više

Dok kontaminirani, teško naplativi krediti uglavnom odobreni poduzećima rastu (u ožujku ove godine dosegli su 20,8 posto ukupno odobrenih korporativnom sektoru) i već vidljivo ugrožavaju bilance i dobit banaka, Erste&Steiermärkische banka dobit je u prvoj polovici ove godine uspjela povećati. Za usporedbu, dvjema najvećim bankama, Zagrebačkoj i PBZ-u, dobit je pala sedam, odnosno devet posto. Očito, ponekad biti manji znači lakše zaobići neke poslove. Dok je većina velikih banaka prilično zaglavila s naplatom kredita odobrenih velikim tvrtkama, prvi čovjek Erste banke Petar Radaković očito je bolje ciljao klijente, možda i s manjim iznosima. I s manje odobrenih kredita.

Uzbudjuje li ikoga više u ovoj zemlji vijest da je industrijska proizvodnja skliznula još 5,5 posto? Ponavljamo, 5,5 posto, ne 0,5. I tako gotovo iz mjeseca u mjesec. Možda će brojka biti alarmantnija ako preciziramo da je to u krizi ukupno više od 30 posto! Misli li još itko da je podatak bezvezan? Svakako, iako uživajući vlast sve bi snage usmjerila da dotičnu stvar podigne, tim više što su u dijelu vlasti odgovorni za stanje ekonomskog duha mahom muškarci. Kada bismo bili nepričinjeni, onda bismo te iste muškarce pitali bi li ih takav podatak alarmirao da se, primjerice, odnosi na postotak erektivne disfunkcije? Nema sumnje da bi industrijska proizvodnja tada cvjetala.

Nema takvog tko ne zna da nam je poljoprivreda u banani.

Četiri milijarde ljudi gledalo je otvaranje Olimpijskih igara u gradu rekorderu, koji ih organizira već treći put. Iako je prema ocjenama javnosti na skali spektakularnosti daleko ispod ceremonije u Pekingu, Londončani i Britanci itekako imaju razloga za zadovoljstvo. Za Olimpijske su igre izdvojili oko 13 milijardi eura (dva do tri puta manje nego što su stajale u Pekingu), ali organizatori računaju ne samo da će troškove nadoknaditi nego i zaraditi. I to 21 milijardu eura! A gledatelji su dobili ono što spektakl i nudi – prolazni zaborav na recesijsku kašu u kojoj se nalaze.

Već dvadesetak godina. Pa ipak kada se podaci stave crno na bijelo, posve je jasno da poljoprivredni minister Tihomir Jakovina u najmanju ruku mora biti kombinacija Hulka i Batmana. Prva od četiri javne rasprave o Prijedlogu novog zakona o poljoprivrednom zemljištu otkrila je svu postoš domaće poljoprivrede. Obradujemo gotovo trostruko manje obradivog zemljišta nego 1991. godine, proizvodimo manje i uvozimo više. S 3,2 milijuna hektara obrađenog zemljišta spali smo na 1,2 milijuna. Uza sve moguće isplate milijardi poticaja od te su godine svi pokazatelji proizvodnje u pravocrtnom i stalnom slobodnom padu. Vjerovati ili ne, toliko malo proizvodimo da za početak trebamo razmislit kako najprije nahrani sebe, a tek onda mozgati o izvozu.

Za razliku od ‘poljoprivrednog’ kolege, minister turizma Veljko Ostojić sa smiješkom može trljeti ruke. Uporište za to daje mu statistika. Naime, ukupni prihodi u djelatnostima pružanja smještaja, pripreme i usluživanja hrane te u djelatnosti putničkih agencija i organizatora putovanja u prvih pet mjeseci ove godine dosegnuli su 6,1 milijardu kuna, što je rast od 4,2 posto u odnosu na isto razdoblje lani. I kampovi stojte bolje, uprihodili su 14 posto veće prihode, a turoperateri 24 posto više. I sve je super i sve je pet samo da stvarnost ne pokazuje nešto drugo – prazne restorane i krate trgovine. Ako je suditi prema viđenom.

Kaže se da para vrti tamo gdje burgija neće. Saudijski je princ ovih dana uživao u predsjedničkom apartmanu splitskog hotela Radisson Blu Resort, poželjevši da hotel za njega zatvori 50 četvornih metara plaže kako bi mogao uživati u potpunoj privatnosti. S obzirom na to da je za sebe i svoju svitu u samo dva dana potrošio dvjestotinjak tisuća kuna, čovjek bi pomislio da će se svi potrgati da mu želju usliše. Ali ne! Početkom ove godine Skupština Splitsko-dalmatinske županije odbila je hotelu dati koncesiju zatvorenog tipa koja bi omogućila primanje imućnih i zahtjevnih gostiju. I sve bi bilo u redu da nema jednakih. Neki drugi, ne toliko imućni i mahom domaći lovaši s političkim pokroviteljstvom takve si hirove na plažama diljem Lijepe Naše ispunjavaju bez većih problema.

Čak i ako uložimo sve napore da ne pročitamo gdje su smještene najsrtnije zemlje svijeta i njihovi stanovnici teško je ne vidjeti kamo ide hrvatska demografija. U 2011. umrlo je gotovo 10 tisuća ljudi više nego što ih se rodilo. Demograf Jakov Gelo tvrdi da mjere hrvatske populacijske politike ne daju rezultate jer su palijativne i socijalne, usmjerenе isključivo na nezaposlene i kategorije s najnižim primanjima. Pad nataliteta logična je posljedica nestabilnog društva, pa tko se onda još čudi što smo zbog negativnog nataliteta i lani izgubili grad od deset tisuća stanovnika?

Sada kad znamo tko su tvrtke i ljudi koji državi duguju goleme svote na ime poreza, popis dužnika možemo samo ‘objesiti mačku o rep’. Prema prvim analizama, tu ima svega i svačega, ali najmanje izgleda da se ti dugovi podmir. Popis se tako svodi na manifestaciju nemoći države koja nije u stanju naplatiti porez regularnim mehanizmima. Psihološki ona neće imati nikakvog učinka jer kada se na listi nađe gotovo 103 tisuće imena, ne samo da nije riječ o stupu srama nego će za koji dan postati pitanje prestiža biti na njoj. Uostalom, i premijer Milanović jasno je poručio da nije sramota biti dužan porez. Točno. Sramota je nagomilani porez ne naplatiti.

Ako grčevita borba za spas eurozone i urodi plodom, europski vođe neće imati vremena uživati u plodovima svog dostignuća. Nov problem koji će morati zajednički rješavati zove se nezaposlenost. Stoga nezaposlenosti u recesijom pogođenoj eurozoni u lipnju je dosegla rekordnih 11,2 posto, uz daljnji gubitak 123 tisuće radnih mjesta na mjesečnoj razini, objavio je europski ured za statistiku Eurostat. U lipnju je u 17-članoj eurozoni ukupno bilo nezaposlenih gotovo 18 milijuna, čime je njihov broj uvećan za više od dva milijuna u odnosu na isti mjesec prošle godine. Stoga nezaposlenosti u eurozoni raste već 14 mjeseci zaredom, pri čemu je najveća u Grčkoj i Španjolskoj.