Bečki Kunsthaus i Albertina ugostili su Elliotta Erwitta i Joela Sternfelda, dva vršna američka fotografa, te njihova djela. Do 30. rujna njihovi će omiljeni motivi na fotografijama buditi emocije posjetitelja izložbe.
U Beču ovog ljeta pozornost privlače dvije retrospektive poznatih američkih fotografa, obje do 30. rujna. Kunsthaus pokazuje opus Elliotta Erwitta, a Albertina izlaze fotografije u boji Joela Sternfelda.
- Život mi je već dovoljno kompliciran, zato ostajem pri crno-bijeloj fotografiji. Fotografija u boji više je deskriptivna, a crno-bijela bolje pokazuje bit prikazanog – rekao nam je na otvorenju izložbe u Kunsthausu Elliott Erwitt.
Ovom majstoru fotografije srce je blizu oka, koje vidi ono što mnogi često previđaju. Njegove fotografije često zrcale humor i male strasti u svakodnevnim situacijama. Iznimno širokih interesa, Erwitt fotografira kako bi probudio emocije u gledatelju, da nam pokaže ironiju života. Rođen 1928. u Parizu kao Elio Romano Erwitt u jednoj rusko-židovskoj obitelji, Elliott Erwitt djetinjstvo provodi u Milanu. Erwittovi zatim žive u Parizu, a 1939. emigrirali su u SAD, gdje su se skrasili u Kaliforniji. Ondje Elliott studira fotografiju i film, pomaže u izradi fotografija hollywoodskih zvijezda te upoznaje legendarnog fotoreportera Roberta Capu, osnivača agencije Magnum.
Od 1949. do 1953. Erwitt je ponovno u Europi: najprije kao profesionalni fotograf, a onda i vojnik. Odmah nakon što je skinuo uniformu potpisuje u Parizu ugovor s Capom i postaje član Magnuma. Desetljeće i pol poslije na tri je godine izabran i za predsjednika te slavne agencije. Erwitt očito voli ljude i – pse, koji su mu također jedan od omiljenih motiva. Rado fotografira i u muzejima, a razvio je i posebnu vrstu akt-fotografije – fotografira nudiste, bez insceniranja i želje za prikazivanjem ideala ljepote. Ne na kraju, Erwitt je i fotoreporter, sa snažnim socijalnim porukama.
