Home / Tvrtke i tržišta / Swot analiza

Swot analiza

Osim što je vlasnik distributerske tvrtke Insako, Cvetojević je svestrano angažiran na pomoći mladim ljudima s dobrim poduzetničkim idejama. Kaže da njegova svestranost proizlazi iz toga što je poduzetnik iz poriva, a ne iz nužde, pa stalno traži i vidi nove prilike.

Rijetko se susreće tako svestran poduzetnik kao što je Saša Cvetojević (41) iz Zagreba. Taj diplomirani ekonomist s poslijediplomskim iz zdravstvenog menadžmenta na zagrebačkom Medicinskom fakultetu ima nekoliko tvrtki. Najveća je Insako, koja se bavi distribucijom robe široke potrošnje i logistikom.

Cvetojević je osnivač i suvlasnik Ustanove za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju u Velikoj Gorici te vlasnik Kreativne tehnologije, tvrtke koja se bavi prodajom sadržaja (aplikacija) za mobilne telefone. Osnivač je i bivši vlasnik ljekarne Farmako, koju je 2008. prodao Atlantic Grupi Emila Tedeschija; predsjednik je Udruge ljekarnika pri HUP-u, do početka ove godine bio je član Upravnog vijeća HZZO-a, aktivni je član hrvatske mreže poslovnih anđela (CRANE) i do sada je investirao u osam startup-tvrtki, uglavnom iz ICT tehnologije. Osnovao je i Zagrebački inkubator poduzetništva (ZIP), koji bi trebao krenuti ove jeseni, a cilj je pomoći mladim ljudima s dobrim poduzetničkim idejama osiguravanjem infrastrukture (ured, računala) te kroz mentorstvo i stručnu podršku.

Tako je to, kaže nam Cvetojević, kad ste poduzetnik iz poriva, a ne iz nužde. Naime, poduzetnik iz nužde kreće u poduzetništvo zato što mora, zato što je ostao bez posla ili želi pobjeći od šefovanja drugih, a poduzetnik iz poriva stalno traži i vidi priliku, pojašnjava. Iako nam je bilo teško odabrati koju ćemo njegovu tvrtku predstaviti, odlučili smo se na kraju za tvrtku Insako jer je najveća, ima promet od 57 milijuna kuna na godinu, 42 zaposlena, na tržištu je 23 godine i iz njenih prihoda Cvetojević uglavnom financira svoje druge projekte.

Tu svoju prvu tvrtku Cvetojević je otvorio s 18 godina, 1989. godine, nakon što se vratio iz vojske. Prvi ozbiljniji poslovi bili su mu najam, servis i prodaja aparata za zabavu. U poslu mu je pomagao najbolji prijatelj, koji je i danas zaposlenik Insaka, a posao im se razvio toliko da su aparate u najmu imali i u drugim republikama bivše Jugoslavije. No, tada je počeo rat i poslovanje s aparatima zaustavljeno je, ali se zato otvorila Druga prilika. Naime, početkom rata Hrvatska je ostala bez toaletnog papira i ostalih higijenskih papirnatih proizvoda (maramice, ručnici), čija je proizvodnja bila raspršena po bivšim republikama. Istodobno, jedna hrvatska tvrtka nije mogla naplatiti svoje kosilice u BiH, nego je zauzvrat dobila toaletni papir, s kojim nije znala što će, prisjeća se Cvetojević.

  • Onda sam u igru uskočio ja, preuzeo taj toaletni papir i rasprodao ga i tako je sve počelo – dodaje.

Danas dio robe uvozi, a dio preuzima i distribuira od domaćih proizvođača (Saponia, Labud). Dakle, riječ je o visoko obrazovnoj robi kao što su kućne potrepštine, od sredstava za čišćenje do deterdženata, kozmetike i plastičnog pribora. Mnogi naši proizvođači nemaju svoju logistiku, a ako je i imaju, preskupo im je obavljati sitnu distribuciju, govori Cvetojević: – Zato mi to za njih radimo.

Za svoje klijente nabavljaju i paletu miješane robe, jer, primjerice, jedna bolnica ne može sama nabaviti sve potrepštine niti ih može dobiti od jednog proizvođača. U tom segmentu, kaže, rade sve, od planiranja, organizacije, nabave, transporta, održavanja, popunjavanja asortimana, skladištenja, tehničke podrške do izrade planova za čišćenje i naputaka za rad zaposlenicima. Njihovi najveći klijenti su Metro, Ina, Narodne novine, Merkator, Kaufland… ali i država. S još dva ponuđača pobijedili su na natječaju za centralnu državnu nabavu te s potrošnim materijalom i sredstvima za održavanje higijene opskrbljuju sve državne i javne institucije. Ekskluzivni su zastupnici za Palomu professional, a riječ je o asortimanu za velike korisnike. Cvetojević napominje da su danas krajnji korisnici postali vrlo zahtjevni, ne žele zalihe te žele dostavu nekoliko puta u tjednu u točno određeno vrijeme.

U javnoj nabavi, poput mnogih drugih, Cvetojević kao problem ističe glavni kriterij najnižu cijenu i nedovoljno definiranje robe koja se naručuje. Tada se otvara prostor neloyalnoj konkurenciji, koja ide s cijenama ispod svih granica, dobije posao i isporuči katastrofalnu robu i na kraju je država zapravo bacila novac.

  • Zato je važno točno definirati kakvu se robu želi, jer ako samo napišete općenito što trebate, a što se radi na javnim natječajima, onda sigurno nećete dobiti ono što želite, posebice ako je kriterij najniža cijena. Isporučit će vam primjerice spužvicu za suđe koja košta 10 lipa, ali možete samo zamisliti kakve je kvalitete – opisuje naš sugovornik.

Kao veliki problem za poslovanje u Hrvatskoj Cvetojević navodi antipoduzetničku klimu i neprijateljski odnos države, javnih poduzeća i njihovih službenika prema poduzetnicima i poduzetništvu. Svi kao da samo rade da nam otežaju poslovanje, ističe. Za sve trebate 17 dokumenata, a od toga 15 dokumenata čekate godinu dana. Za primjer navodi Elektru, koja im je sve naplatila iako su sami sagradili trafostanicu i još s njihove trafostanice drugima prodaje struju. Iako su sami sagradili i ostalu infrastrukturu u ulici u kojoj je smješten Insako, gradske su im službe sve uredno naplatile kao da su one to učinile.

Krizu su osjetili i iako su uspjeli zadržati promet, pa čak ga i povećati, pala im je profitabilnost. Neto profitna marža sa sedam posto u 2008. pala je na četiri posto u 2011. godini. U istom razdoblju promet im je narastao s 47 na 57 milijuna na godinu. U idućoj godini Cvetojević planira zaposliti još ljudi, a u tijeku je proširenje skladišnih kapaciteta s četiri tisuće četvornih metara na sedam tisuća. Svojedobno su imali i skladišno-logistički centar i u Splitu, ali su ga zatvorili nakon gradnje autoceste jer im je zbog bolje povezanosti postao suvišan. Tim više što je promet u Dalmaciji tijekom godine bio slab, osim za vrijeme turističke sezone.

Ulaska u Europsku uniju ne boje se, jer je riječ o tvrtki srednje veličine koja je vrlo prilagodljiva i koja sad već posluje prema pravilima koja vrijede i u EU, napominje Cvetojević. Štoviše, ulaskom u tu političko-ekonomsku zajednicu nada se smanjenju birokratskih prepreka u Hrvatskoj i ubrzanju protoka robe. Imaju kredite, ali ih uredno otplaćuju, a i s naplatom se još dobro nose. Ipak, njihova su se potraživanja s osam i pol milijuna kuna u 2008. povećala na 11 i pol milijuna kuna u protekloj godini. Na ruku im ide što sve više tvrtki traži vanjske partnere za logistiku i distribuciju, a kao jednu od prijetnji Cvetojević vidi promjenu zakonske regulative u vidu dodatnih nameta. Zbog fiksnih ugovora s klijentima tvrtku mogu ugroziti znatne promjene cijena na svjetskom tržištu, ali Cvetojević je uvjeren da sve potrese mogu preživjeti zbog velikog iskustva u poslovanju u teškim uvjetima.