Samo tri godine otkako je Agrokor osnovao tvrtku za otkup i proizvodnju voća i povrća, oko nje se okupilo više od 3500 kooperanata. Kroz nju prolazi pola domaće proizvodnje mandarina, 15 posto domaćeg krumpira, 30 posto domaćih jabuka i mrkve. Pretprošle godine bila je 167. na listi 1000 najvećih po prihodu, a prošle godine završila je na 154. mjestu. Kompanija Agrofructus dio je Agrokora koncerna i ti podaci stoga ne iznenađuju. Ipak, pozornost plijeni zbog toga što je osnovana samo prije tri godine i pripada najbrže rastućim kompanijama, a može se očekivati da će i ove godine napredovati. Šteta je što se iz te kompanije nisu udostojili odgovoriti na naša pitanja, čak nisu ni javili da neće odgovoriti, no bacimo li pogled na njihovu web-stranicu, za sebe će reći da su vođa kompanija specijalizirana za otkup i prodaju voća i povrća u Jugoistočnoj Europi.
Agrofructus na godinu isporuči 130 tisuća tona povrća i 70 tisuća tona voća i lider je u organizaciji proizvodnje, otkupa i distribucije voća i povrća na prostoru bivše Jugoslavije. Najviše otkupljuju mandarine, jabuke, lubenice, dinje, luk, breskve, nektarine, grožđe, krumpir i mrkve, a proizvodi su standardizirani te imaju sljedljivost. Svoju su djelatnost, osim u Hrvatskoj, proširili i na Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju i Srbiju, a izvoze i u 15 zemalja Zapadne i Istočne Europe.
Agrokor je prošle godine otvorio otkupno-distributivni centar za voće i povrće u Strumici u Makedoniji od 13 tisuća četvornih metara. Plaćen je 15 milijuna eura i tada se najavljivalo da će se na toj lokaciji odmah nastaviti ulagati te je planirano da se izdvoji dodatnih pet milijuna eura. No očito je da ni svemoćni Agrokor nije vreća bez dna pa su investicije odgođene barem do 2015. Iz toga makedonskog Agrofructusa poručeno je da za novim centrom sada nema potrebe. Razlog je vjerovatno i taj što osim u Strumici otkupno-distributivni centar imaju i u Valandovu.
Kad je pak riječ o Hrvatskoj, njih je ukupno sedam i opremljeni su rashladnim komorama, kalibratorima i pakirnicama te odgovarajućom ambalažom. Smješteni su u dolini Neretve, okolici Zadra, Čakovca, Dugom Selu, Donjem Miholjcu, Lozanu, Virovitici i Lipovcu. Osim otkupa u Agrofructusu se bave i proizvodnjom voća i povrća. Otkupni centar u Opuzenu godišnje plasira 25 tisuća tona mandarina (što je pola domaće proizvodnje), od čega izveze 18 tisuća tona. U Belici otkupljuju 20 tisuća tona krumpira te imaju dvije tisuće tona vlastite proizvodnje, što je ukupno 15 posto domaće proizvodnje. Osim toga mladog krumpira godišnje plasiraju 11 tisuća tona, od čega u Hrvatskoj otkupe oko 7,5 tisuća, što je 26 posto ukupne domaće proizvodnje. U Dugom Selu imaju skladište za jabuke kojih godišnje plasiraju 23 tisuće tona. Imaju 7,5 tisuća tona vlastite proizvodnje, što je 30 posto udjela u Hrvatskoj. Osim jabuka ondje skladište i južno te drugo voće. U Lipovcu pak godišnje proizvedu 14 tisuća tona crvenog luka, što je 28 posto ukupne domaće proizvodnje, a plasiraju i 5,5 tisuća tona mrkve, od koje je 4,5 tisuća iz vlastite proizvodnje u Belju. Ondje im je udio od 32 posto ukupne domaće proizvodnje. U Polači preuzimaju lokalnu proizvodnju bresaka, nektarina, grožđa, kupusnjača, mrkve, lubenica i dinja, u Donjem Miholjcu je skladište, najviše za mrkvu, a u Lozanu skladište za papriku i rajčicu.