Ministar poduzetništva i obrta Gordon Maras i zamjenik šibenskoga gradonačelnika Fran-ko Vidović potpisali su ugovor o sufinanciranju projekta ‘Poduzetnička zona’ vrijednog četiri milijuna kuna u sklopu programa ‘Poduzetnički impuls’. Sredstva se planiraju utrošiti na dovršetak gradnje ceste s pripadajućom komunalnom infrastrukturom, u ukupnoj dužini od 3,2 km, čime će se komunalno opremiti 700-tinjak četvornih metara poduzetničke zone Podi te omogućiti novim poduzetnicima gradnja njihovih objekata. Prvi radovi u sklopu odobrenog projekta očekuju se još potkraj ove godine, čime će se osigurati unapređenje poslovanja svim poduzetnicima, ali i stvoriti uvjeti za pokretanje nove proizvodnje i otvaranje novih radnih mjesta.
U tiskanom izdanju Lidera od petka 20. srpnja ove godine, na 62. i 63. stranici, objavljeno je reagiranje člana Uprave RIZ-Odašiljača g. Milića Bijelića pod naslovom ‘Milić Bijelić: Zašto predsjednik Uprave ne smije na posao u RIZ-Odašiljače’, a odnosi se na moj intervju vašem listu objavljen u petak 6. srpnja ‘Robert Inkret: Zašto kao predsjednik Uprave ne smijem na posao u RIZ-Odašiljače’, koji potpisuje novinar Edis Felić. G. Bijelić u svom istupu iznosi nekoliko netočnih i nepotpunih informacija koje mogu dovesti u zabludu vaše čitatelje te sam na njih dužan reagirati.
U tekstu g. Bijelić navodi: ‘…nije točno da nas dvojica članova Uprave nismo g. Inkretu pružili punu kooperativnost u radu’ te na drugome mjestu da ‘…nije točno da smo nas dva člana Uprave preglašavam sustavno onemogućavali Inkreta u radu’. Riječ je o netočnoj informaciji, a u pokušaju da je ilustriram spomenut ću samo nekoliko primjera. G. Bijelić i drugi član Uprave g. Stjepan Planić ni dva mjeseca nakon našeg imenovanja donijela su mimo mene, pa čak i ne obavijestivši me o tome, odluku o povećanju rashodovne strane za pola milijuna kuna. O tome su me obavijestili tek potkraj godine. Spomenuta gospoda također su me pokušavala prisiliti da prihvatim Bijelićevu verziju poslovnika o radu Uprave koji je, prema mome i mišljenju odvjetnika s kojima sam se konzultirao, bio u suprotnosti sa Zakonom o trgovačkim društvima (ZTD) te prema kojoj bi moja uloga u Društvu bila marginalizirana. Ostaje pitanje zašto g. Bijelić i g. Planić nisu, recimo, prihvatili prijedlog poslovnika koji su izradile tadašnje predstavnice Republike Hrvatske u Nadzornom odboru Društva.
Naposljetku, nisam imao gotovo nikakav utjecaj ni na plaćanja, već je isključivo g. Bijelić odlučivao komu će se i koliko platiti, što je katkad loše utjecalo na proizvodnju zbog kašnjenja materijala. G. Bijelić dalje u tekstu tvrdi da sam ‘angažirao odvjetnike za savjetnike predsjednika Uprave’. Prije svega riječ je o jednini, a ne množini, a drugo, tu odluku svakako nisam donio samostalno, kako se iz teksta može iščitati, nego uz pristanak g. Bijelića. Spomenuti odvjetnik, među brojnim drugima, angažiran je i na poslovima organizacije sjednica Nadzornog odbora. S obzirom na okolnosti i vrijednost sporova koje Društvo vodi, smatram da je trenutačni broj odvjetnika apsolutni minimum.
