SLUČAJ ‘DEŽELA’ Slovenci će se morati pomiriti s ‘mirisom smeća’ ne okrenu li trend ubrzo

Nekoć perjanica tranzicije zapala je u ozbiljne teškoće i financijske dubioze. Ono što u slovenskom slučaju može posebno zabrinjavati, za razliku od ostalih zemalja ‘slučajeva’, osjetno je zdravija struktura gospodarstva orijentiranog na izvoz, a ne na razne bankarsko-turističko-građevinske balončiće.

Kao što se nagađalo još početkom prošlog mjeseca, Slovenija je ostala bez svog A2 kreditnog rejtinga, koji je potezom pera službenika agencije za kreditni rejting Moody’s prošli tjedan snižen za čak tri stupnja na Baa2, samo dva koraka od statusa ‘smeća’, i, što sigurno posebno peče, tek stupanj iznad hrvatskog. Ako nastave tim tempom, agencije za kreditni rejting mogle bi ostati bez posla uskoro jer neće više imati kome snižavati rejting, a prema gore očito još neko vrijeme nitko neće. Nekoć perjanica tranzicije, šampion farbanja društva iz socijalističkog u kapitalističko, mala je zemlja sjeverno od velike Hrvatske zapala u ozbiljne teškoće i financijske dubioze, pa bi njen pad u nemilost financijskih institucija trebala pažljivo proučiti i Njemačka, koja dijeli lekcije, a sutra bi se mogla naći u istom čamcu sa svojim vjerovnicima. Iako je agencija potvrdila zvjezdani AAA status Njemačkoj, nešto ranije promijenila je izgled iz stabilnih u negativne. Izgledi za Sloveniju ostaju, očekivano, negativni i proizlaze iz straha Moody’sa od sporih reformi, rastućeg deficita i velikih rizika za bankarski sektor. Tim potezom agencija na neki način kreira samoispunjavajuće proročanstvo zato što su strahovi od mogućeg traženja pomoći Europske unije sada samo dodatno uvećani. U tom slučaju Slovenija bi postala šesta zemlja, nakon Grčke, Irske, Portugala, Španjolske i Cipra, koja će zatražiti ili morati prihvatiti, ovisno kako se gleda, pomoć Europskog fonda za financijsku stabilnost, odnosno njegovog nasljednika Europskog mehanizma za stabilnost.

Slovenjska Vlada je, pak, reagirala kao i sve ostale po dobivanju neugodne vijesti: bila je uvrijeđena i iznenadena, uz napomenu da agencija nije u obzir uzela njene najnovije napore na području reformi i krpanja financijskog sektora, odnosno išla je sasvim besmisleno objašnjavati zašto je Moody’s napravio veliku pogrešku. Ministarstvo financija odmah je odbacilo nagađanja o uzimanju europskog novca uz opasku da se Sloveniju ne može nikako stavljeti u isti koš s ‘onim drugima’, zemljama poput Grčke ili Portugala, recimo. No, financijski stručnjaci ipak su dobro informirani i u toku, ne brine ih samo izostanak željenih reformi, nego i krajnje klimav bankarski sektor koji navodno treba i do osam milijardi eura za krpanje nena- plativih potraživanja provlačenih kroz bilance godinama, iako je Moody’s potrebe za rekapitaliziranjem banaka zasad procijenio daleko konzervativnije, na maksimalno 2,85 milijardi. Hrvatska omražena Nova ljubljanska banka već je dobila od države potkraj lipnja 320 milijuna eura uz nemalih deset posto kamata, i još 61 milijun eura od belgijskoga KBC-a, međutim, možda će biti potrebno još. Kada bi država preuzela na sebe čišćenje toga bankarskog nereda, deficit bi prema procjenama skočio na negdje između 20 i 28 posto BDP-a, a kamate na obveznice na 12 posto (već su prebacile problematičnih sedam posto kada se, prema nepisanim pravilima, ‘spašava’ zemlju), što ne da nije održivo, nego je katastrofa i ekvivalent bankrotu.

Opet sasvim isto kao i u slučaju ostalih ‘spašenih’ zemalja, i Slovenci priznaju neke probleme kod kuće, ali nikako ne bi da im se u intimne stvari petljaju eksperti trojke (Međunarodni monetarni fond, Europska središnja banka i Europska unija) te se stoga nadaju izbjeći scenarij u kojem traže pomoć i dobivaju precizne upute za njeno korištenje. Bivši guverner središnje banke France Arhar rekao je tako da treba napraviti sve kako bi se to izbjeglo zato što bi ostali bez suverenosti nad vlastitim financijama, a zauzvrat bi dobili veću cijenu zaduživanja i još gori život građana. Ono što u slovenskom slučaju može posebno zabrinjavati, za razliku od ostalih zemalja ‘slučajeva’, osjetno je zdravija struktura gospodarstva orijentiranog na izvoz, ne na razne bankarsko-turističko-građevinske balončiće, što se poslovično smatra najboljom varijantom. Ipak, ni to izgleda nije pomoglo, pa se postavlja pitanje ima li uopće načina izbjeći novu rastuću plimu u Europi.

Koliko god željeli izbjeći ono što sada percipiraju kao najgori scenarij, Slovenci se sve više osjećaju za takav razvoj događaja. Tamošnji gospodarstvenici i ekonomisti nisu baš sigurni u lagodnu jesen i strahuju od ozbiljnih problema u financiranju, kako gospodarstva tako i države. Da su im bojazni opravdane sugerira i Moody’sovo rušenje kreditnog rejtinga Telekoma Slovenije, u većinskom državnom vlasništvu, tek nekoliko dana nakon haranja državnim, za jedan stupanj – na Baa3. Standard&Poor’s je premjestio Sloveniju prema riziku poslovanja banaka iz skupine šest u skupinu sedam, gdje joj društvo prave Mađarska, Portugal, Irsko, Island i Bugarska, dakle ‘oni drugi’ s kojima nema ništa zajedničko.

Prema slovenskom Delu velik dio odgovornosti za tako nepovoljan razvoj događaja snosi Vlada Janeza Janše, inače izbornoga gubitnika koji je koalicijskim makinacijama uspio preuzeti vlast, koja se više bavi prebacivanjem odgovornosti za mogući kolaps na političke protivnike. Cijela situacija pokazuje i koliko su velike koalicijske vlade (u toj je čak pet stranaka) neefikasan način vođenja države, posebice u kriznim situacijama. Vlada je, naime, prvi put od samostalnosti odbila prijedlog proračuna za iduće dvije godine, što znači da se sama sa sobom ne može dogovoriti.

Za svoje izuzimanje iz novog društva u koje je sve više guraju, Slovenija ipak ima neke argumente. Usprkos mogućem izvlačenju novcem EU, njihovi pokazatelji nisu niti otprilike toliko zabrinjavajući, strah više proizlazi iz negativnog trenda, ne trenutačne statistike. Deficit je malo veći od četiri posto, nezaposlenost 8,2 posto, BDP po stanovniku 17.400 eura, a omjer duga prema BDP-u 54,7 posto, što sve zajedno uopće nije strašno i za mnoge druge članice eurozone predstavlja nedosanjani san. Manevarskog prostora i vremena ima, usprkos rastućoj panici, pogotovu uspoređeno s nizom drugih zemalja, ali stvari se moraju vrlo brzo zavrjeti, inače će se Slovenci na dulje morati pomiriti s ‘mirisom smeća’.