Pljuska ekonomistima

Zbunjuje i plaši Milanovićevostajalište da mu eksperti trebaju za dijagnozu stanja, ali ne i za odluke o terapiji za nacionalnu ekonomiju. A već je i odredio strateške grane u sljedećih deset godina. Bez rasprave!

O davno me pročitani intervju nije toliko uplašio kao ovotjedni koji je premijer Zoran Milanović s ljetovanja na Hvaru dao novinaru Jutarnjeg lista. Predsjednik Vlade, sad je to već primjetno, izbjegava davati intervjuje medijima i novinarima koji bi mu mogli postaviti dodatna pitanja o njegovim ekonomskim stajalištima. Ali čak i kad je riječ o površnjim razgovorima, neke izrečene stvari jednostavno – plaše i traže objašnjenje.

Čini se da predsjednik Vlade Milanović nije svladao razliku između pojmovi ‘rast’ i ‘razvoj’. Pojednostavljeno, rast je mehanički i može biti kratkoročan, pa čak i dugoročno opasan. Razvoj podrazumijeva rast, ali ne bilo kakav, nego onaj koji osim kvantitete sadržava kvalitetu. Slijepo vjerovanje da su državne investicije u infrastrukturne projekte glavni spas za ekonomiju utopljenu u recesiji, dokaz je koncepcija rasta, a ne razvoja. Premijeru je velika stvar već to što će infrastrukturni zahvati pomoći građevinarstvu. Dakle, spašavat će se naslijeđena struktura gospodarstva u kojoj je zbog infrastrukturnih megalomanskih projekata građevinarstvo pojelo industriju.

Početkom tisućljeća gradnja autocesta potaknula je rast koji, međutim, nije donio razvoj. Imamo odlične ceste, ali nema domaćih robe koja bi se njima prevozila u svijet. Moglo bi se reći i ‘izvozila’, ali tu riječ premijer uporno izbjegava prevaliti preko usana.

Druga stvar koja plaši odnosi se na premijerovo shvaćanje ekonomske znanosti. Prema njegovu mišljenju, ‘s ekspertima za ekonomsku i industrijsku politiku treba utvrditi gdje su zapreke u sustavu’, a ‘kad se postavi dijagnoza, onda jedino politika može i smije donositi odluke u smislu recepture…’. Da tu ne bude kraj, malo dalje Milanović zaključuje da je u omjerima potrošnje i štednje ‘…to odluka politike i na to ekonomska znanost nema i ne treba znati odgovor. To se zove preuzimanje odgovornosti i to nije kockanje, nego odluka’.

Ako sam dobro shvatio, predsjednik Vlade preskače bitnu stubu. Ako su stručnjaci potrebni zbog dijagnoze, a ne smiju davati prijedloge terapije, na temelju čega će političar opće prakse odlučiti? Samo na osnovi intuicije?! Pa upravo to jest kockanje. I kad smo već na području logike – zar i kockanje nije odlučivanje? Baš me zanima traže li Obama ili Merkel od svojih savjetnika samo dijagnozu. Ili ipak traže više prijedloga sa SWOT analizom prijetnji i opasnosti. Ili se zatvore u kabinet i ‘bubnu’ odluku?

Posebno je zanimljiv dio u kojemu Zoran Milanović najavljuje da će svoju političku karijeru posvetiti jasno definiranim ‘smjerovima razvoja i sektora rasta’. On već zna da su to turizam, poljoprivreda, određene tehnološki napredne industrije i promet. I tu se nema što raspravljati. Malo je neočekivano da prvi čovjek socijaldemokratske stranke određuje dogmu u koju se, prema definiciji, zabranjuje sumnjati.

Na temelju čega je premijer odabrao te grane? Koja je to analiza pokazala? Jesu li se proigrali i drugi scenariji? Koji su ponderi pojedinih grana? Koje su to napredne industrije i hoćemo li gasiti sve nenapredne industrije? Hoće li se smjerovi definirati uskoro ili, kao što proizlazi iz intervjuja, tek za deset godina?

U demokratskom društvu očekivalo bi se da se takve strateške stvari daju na široku javnu raspravu. Da Vlada izade s opširnim dokaznim materijalom (a ne prezentacijama u Power Pointu a la Jadranka Kosor) koji će onda stručna i opća javnost secirati slobodno i bez straha.

Iz premijerova intervjuja, hotimice ili nesvjesno, još jedanput izranja logika da je Kukuriku koalicija uvjerljivo dobila izbore i što se sad itko ima petljati u njezine odluke. Pa vlast na sebe preuzima političku odgovornost?

Uz dužno poštovanje, Vlada je naslijedila očajno stanje i do sada je napravila dobrih stvari, ali prošječnog stanovnika ove zemlje, i poduzetnika i posloprima, doista neće veseliti, a pogotovo ne nahaniti, politička odgovornost Milanovića i ostalih članova Vlade ako su u svojim odlukama imali krivo. To što će se vladajući eventualno preseliti u udobne oporbe klupe u Saboru običnom glasaču uistinu neće značiti mnogo.

Premijer je u spomenutom razgovoru naglasio da u vožnji biciklom nije sklon hazardu vožnje od 70 km/h niz Sljeme. Ostaje nada da će hazard početi izbjegavati i u vođenju ekonomije. Gdje su strmine još veće.