Slavko Lončar

Manjim je tvrtkama golem uspjeh kupiti novi katamaran, a Jadroliniji još veći naći 32 milijuna kuna za četiri trajekta.

Morski jumbo-jet, ‘tehnološko čudo neviđeno na Jadranu’, samo su neki od epiteta kojima brodari opisuju novu zvijezdu u putničkom pomorskom prometu, a riječ je o najvećem karbonskom putničkom katamaranu na svijetu Krilo Carbu u vlasništvu brodara Ivana Tomića, koji sa svojim sinom Lukom ima prijevozniku brodarsku tvrtku U.T.O. Kapetan Luka. Oni su jedan od 13 brodara koji sudjeluju u putničkom prometu na Jadranu, a najveći je od njih Jadrolinija iz Rijeke u državnom vlasništvu koja i danas drži 88 posto javnoga pomorskog prijevoza na Jadranu.

I predsjednik Uprave Jadrolinije Slavko Lončar uputio je čestitku brodaru Tomiću, naglasivši kako svakom privatniku koji kupi brod uistinu treba čestitati jer Hrvatskoj trebaju novi brodovi i radi kvalitete prijevoza putnika i radi boljeg povezivanja s otocima. Naime, flota putničkih brodova koju posjeduje Jadrolinija, a ni kod većine privatnika situacija nije bolja, uglavnom je zastarjela i hrvatskim brodarima na čelu s Jadrolinijom dobro bi došli novi i moderniji – od novih trajekata, katamarana do klasičnih putničkih brodova.

U javnome linijskom prometu plovi ukupno 77 brodova, od kojih je 50 u vlasništvu Jadrolinije. Njihova se flota sastoji od četiri velika putnička trajekta za dužobalnu liniju i međunarodne, 33 trajekta za lokalni putnički promet, osam katamarana, jednog hidrobusa i četiri klasična broda, koji ukupno mogu primiti 3404 vozila i 26.720 putnika. Prosječna je starost brodova 24,8 godina. Lončar priznaje da su starost i stanje njihovih trajekata ispod europskog prosjeka, ne stoje najbolje ni kad je riječ o velikim putničkim trajektima za međunarodne linije, a najlošija je situacija s četiri klasična broda koja su starija od 50 godina. Jedino zadovoljavaju katamarani koji su mlađi od 20 godina. Cilj je u sklopu programa obnove putničke flote toga nacionalnog brodara spustiti prosječnu starost brodova na 19 godina.

Početkom kolovoza Jadrolinija je raspisala natječaj za četiri nova trajekta u vrijednosti od 32 milijuna eura. Također, planiraju graditi nove katamarane u suradnji s Montmontažom, i to s pomoću sredstava iz EU. Lončar se nada da će već ujedan imati rezultate o tom projektu.

Osim katamarana Krila Carbo koji ima kapacitet od 350 putnika U.T.O. Kapetan Luka u vlasništvu ima brzi brod Krilo koji može primiti 253 putnika, a sagrađen je 1989. Katamaran Krilo Jet može primiti 150 putnika, a star je 10 godina. Luka Tomić najavio je proširenje svoje flote, odnosno gradnju još jednog broda, no još nije spreman otkriti pojedinosti. Inače, taj brodar iz Krila Jesenica vozi na dvije linije: Split – Hvar – Korčula, a od kolovoza je preuzeo državnu brzobrodsku liniju: Split – Šolta – Brač od Linijske nacionalne plovilbe iz Splita kojem je istekla koncesija za tu liniju. Na inicijativu hvarskoga gradonačelnika Pjerina Bebića ovog je ljeta uvedena i nova sezonska katamaranska linija Split – Hvar na kojoj prometuje Tomićev Krilo Jet. A za tu će liniju Grad Hvar izdvojiti pola milijuna kuna.

Od većih privatnih brodara treba spomenuti Linijsku nacionalnu plovilbu sa sjedištem u Splitu, koja u svojoj floti ima dva trajekta te četiri katamarana. Njihovi su katamarani stari više od 30 godina. Trenutačno održavaju trajektne linije Valbiska (otok Krk) – Lopar (otok Rab), sezonsku katamaransku liniju Pula – Mali Lošinj – Zadar, a prošle i ove godine sezonsku liniju Drvenik – Dominiče. Nakon 11 godina od ovog kolovoza više ne održavaju brzobrodskie linije Split – Rogač (Stomorska) ni Split – Milna jer im je istekla koncesija, a Agencija za obalni linijski pomorski promet nije raspisala natječaj za novu koncesiju. Umjesto toga provela je pregovarački postupak javne nabave bez prethodne objave, što znači upućivanje poziva za dostavu inicijalnih ponuda. Tim je postupkom za održavanje linije Rogač – Split odabran brodar U.T.O. Kapetan Luka s brzim brodom Krilo, a na temelju ugovora koji vrijedi do kraja ove godine.

Iza splitskog je brodara po veličini flote Rapska plovilba koja održava trajektne linije Jablanac – Mišnjak, i to još od 1963. Prosječna je starost njezinih četiri trajekata devet godina. Tvrtka je u vlasništvu sadašnjih i bivših zaposlenika na čelu s Draganom Andrićem kao direktorom. Dubrovačka tvrtka G&V Line ima flotu koja se sastoji od tri katamarana (dva iz 1989. i 1990. i jednog novog iz 2007.), jednoga putničkog broda iz 1993. te broda za ‘evente’ Sea Star. Vozi na tri linije: Zadar – Iž – Rava, Dubrovnik – Mljet – Korčula – Lastovo te Zadar – Zverinac.

Inače, u sustavu javnoga linijskog pomorskog prometa aktivne su ukupno 53 linije, od toga 27 trajektnih. Njih 25 održava Jadrolinija, jednu Rapska plovidba i jednu Linijska nacionalna plovidba. Tu je i 16 brzobrodskih linija, od kojih polovinu drži Jadrolinija, a ostatak privatnici te 10 klasičnih brodskih linija. Sustavom javnoga linijskog prometa obuhvaćena su 43 otoka. S obzirom na to da je više od 95 posto linija za otoke nerenabilno, država ih subvencionira i Jadroliniji i privatnicima, a sve radi boljeg povezivanja s hrvatskim otocima. U 2011. država je za subvencije izdvojila 382,8 milijuna kuna, a iz Agencije za obalni linijski pomorski promet navode da više od polovine tog iznosa ide privatnicima. Subvencije su najveće na katamaranskim linijama te iznose gotovo 85 posto. Privatnici voze na koncesioniranim linijama, a cilj je koncesioniranje svih postojećih linija, za što je mjerodavna navedena Agencija sa sjedištem u Splitu.

Linijski su brodari do 31. prosinca 2016. izuzeti iz strogih propisa Europske unije o zaštiti tržišnog natjecanja. Nakon toga na natječajima za koncesije moći će ravnopravno sudjelovati i svi za-interesirani brodari iz EU. Jedan je od glavnih uvjeta za dobivanje koncesije svakako i onaj kakav brod imate. Primjerice, U.T.O. Kapetan Luka sa svojim će se novim katamaranom Krilo Carbo natjecati za koncesiju za jednu od brzih linija. S takvim brodom teško da mu itko može konkurirati na natječaju, ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu. Zato se Tomići ne boje ulaska strane konkurencije. Zanimljivo je da se unatoč ne baš sjajnoj floti ne boje i neki drugi brodari, koji ističu kako je prednost domaćih brodara to što njihovim brodovima upravljaju domaći ljudi, otočani koji poznaju svaki greben na Jadranu. Isto tako, pitanje je koliko bi stranim brodarima bilo profitabilno ploviti na otoke.

Osim potrebe za modernijom flotom hrvatske brodare muči još niz problema. Jedan od njih je što im je poslovanje izrazito sezonsko. U dva sezone mjeseca ostvare više od 50 posto ukupnog prihoda pa im je godišnja iskorištenost mala, a održavanje hladnog pogona skupo. Tu je i cijena goriva koje u ukupnim troškovima brodara sudjeluje s visokih 50 posto, a privatni brodari mogu zaraditi na subvencioniranim linijama jedino ako smanje svoje troškove, što je s aktualnim cijenama goriva i poskupljenjima veoma teško.

Mnogi se brodari žale i na veliku administraciju te komplicirane procedure. Vlasnik G&V Linea Lenko Garbin ističe kako za natječaj za koncesiju jedne linije morate imati tisuću papira. Apsurdno je i to što, ističe, broj posade na brodu mora potvrditi sindikat. Dodaje da je u Zakonu o pomorskom linijskom prometu, u čijoj je izradi i sam sudjelovao, mnogo pogrešaka, što se poslije vidjelo u praksi, no da ih nitko ne želi mijenjati unatoč dugogodišnjim upozorenjima. Ogorčen je što administracija ne želi slušati ljude iz prakse.

Direktorica Linijske nacionalne plovidbe Antonija Mišura traži ravnopravnu tržišnu utakmicu. Napominje kako bi natječaji za koncesije morali biti transparentniji te smatra upitnim kako je U.T.O. Kapetan Luka dobio njihovu liniju Rogač – Split bez raspisanog natječaja. Kaže i da se teško boriti s monopolistom poput Jadrolinije kojem se u slučaju gubitaka sve pokriva iz državnog proračuna to više što još nisu koncesionirane trajektne linije i ne postoje točno definirani iznosi potpora po pojedinim linijama. Smatra da je rok za plaćanje od 60 dana koji je država odredila za isplatu subvencija predug jer zaposlenici neće toliko čekati plaće (pomorci su poznati po tome da ne trpe zakašnjenja nijedan dan) kao ni distributeri goriva koji na isplatu čekaju najviše 30 dana. A i državne potpore svake godine sve manje.