Bez službenog stava

Hrvatskoj se stečaj još smatra sinonimom za neuspjeh i nužnim zlom koje svi uspješno izbjegavaju. Iako postoje pozitivni primjeri tvrtki poput Peveca ili Dalmacijavina koje su u stečaju nastavile s proizvodnjom i poslovanjem te radnicima uredno isplaćuju plaće, država je dosad, zajedno s ostalim vjerovnicima (bankama), radije gledala posmrtnu tvrtku kako godinama leže u blokadi nego da pokrene stečaj. Jednostavno zato što u stečaju ne mogu namiriti potraživanja onoliko koliko bi se inače naplatile pa čekaju eventualno bolja vremena.

Banke imaju osigurane hipoteke nad nekretninama dužnika i mogu se u bilo kojem trenutku namiriti, samo što znaju da bi prodajom nekretnina ispod vrijednosti same sebi narušile bilance. Pokretanje stečajnog postupka stoji između 10 i 50 tisuća kuna, što i nije neki iznos, no ako je vjerovnik siguran da se neće namiriti, čekat će radije drugog vjerovnika da pokrene stečaj. No ako već vjerovnici izbjegavaju scenarij stečaja, uprave tvrtki dužne su, prema Stečajnom zakonu, pokrenuti stečajni postupak ako im je žiroračun blokiran dulje od 60 dana, ako su prezadužene (kada su obveze veće od aktive) ili ako im prijeti insolven.

Koja će od 36.000 tvrtki zrelih za stečaj preživjeti do Linićeva zakona? To je ključno pitanje jer tvrtke koje ne postignu predstečajnu nagodbu s vjerovnicima u stečaju više neće moći poslovati.

Kod poslovnih subjekata koji su u dugotrajnoj blokadi dominiraju oni koji su blokirani pet i više godina. To su praktički mrtve tvrtke nad kojima nitko više ne može vratiti svoja potraživanja. Od Vlade i Slavka Linića očekuje se da u listopadu izglašaju novi zakon o financijskom poslovanju i predstečajnom nagodbom koji bi se trebali smanjiti troškovi stečajnog postupka, kvalitetno preraspoređivati troškove na najveće vjerovnike te radnike uvrstiti u prvu vjerovničku skupinu. Nakon izrade i donošenja zakona o financijskom poslovanju pristupit će se izmjenama Zakona o stečaju kako bi bio komplementiran s novim zakonskim rješenjima koja bi trebala uvesti red u financijskom poslovanju. Do sada sudski vođen stečajni postupak s preučenjem zamijenio bi u tom slučaju upravni postupak, koji bi trebao trajati maksimalno 90 dana, nakon čega, ako ne bude nagodbu, tvrtka ide u likvidaciju.

Tek nakon 90 dana država bi pokretala stečaj bez preustroja, uz visoke porezne stope na imovinu u stečaju. Cilj je tih poreznih stopa natjerati sve strane da što prije postignu izvanzakonsku nagodbu kako se vrijednost imovine zbog duljine trajanja postupka ne bi prilično smanjila. No stečajni suci s kojima smo razgovarali smatraju da je 90 dana premalo vremena da se obzirno analiziraju perspektive kompanija koje imaju šanse za restrukturiranje. Novim zakonom veći bi pritisak bio i na bankama koje će država poticati da ili otpuštu dugove ili svoja potraživanja pretvore u vlasničke udjele. Banke se ograđuju od takvog scenarija, upozoravajući da one kao kreditne institucije ne utječu izravno na poslovnu politiku poduzeća, pa ne mogu preuzeti odgovornost za njihove poslovne odluke.

Zoran Božaček, predsjednik Hrvatske udruge banaka, kaže da nema službenog stajališta banaka dok zakon ne bude donesen, ali da se u prvom čitanju spomenula odredba prema kojoj je, ako se većina vjerovnika usuglaši, stečaj obvezan.

Poznato je da banke kao vjerovnici u stečajnim postupcima mogu namiriti 30-ak posto svojih potraživanja. Stoga nije čudno što upravo one spasažu tvrtke od tog scenarija. Hoće li banke ući u vlasničke udjele kompanije, pojedinačna je odluka svake banke isplati li joj se takav poslovni potez, s obzirom na perspektivnost poslovanja pojedine tvrtke.

Na popisu dužnika koji nam je ustupila tvrtka Bisnode Hrvatska, među 50 najvećih tvrtki koje su u blokadi dulje od 90 dana, ali su i dalje aktivne, najviše je onih koje se bave građevinskom djelatnošću i nekretninama, poput Konstruktor, Ingre, Indusgrogradnje, Coning Ecogradnje, a slijede ih tvrtke s trgovackom djelatnošću. Pri vrhu su na popisu i Dioki i Dina-Petrokemija, čija je sudbina potpisivanjem ugovora o preuzimanju s turskom tvrtkom Çalişkan, napokon izvjesna. Stečaj je izbjegnut.

U Konstruktoru nismo dobili odgovor na pitanje zbog čega Uprava nije pokrenula stečaj, dok su nam u Ingr, koja je u blokadi od 5. lipnja, odgovorili da stečaja nema na vidiku.

Trenutačno nema naznaka otvaranja stečajnog postupka jer očekujemo da Đuro Đaković objavi ponudu za preuzimanje tvrtke. Službena ponuda još nije objavljena, zakon nalaže da se u roku od 30 dana od obavijesti o namjeri objavljivanja ponude za preuzimanje ista mora dostaviti Hanfi. Nakon tog roka Hanfa u roku od 14 dana odobrava ponudu i zatim se ponuda za preuzimanje objavljuje, odgovorili su nam u Ingri. Svoj postupak tumače obvezama koje proizlaze iz Zakona o preuzimanju dioničkih društava koji prijeći poduzimanje bilo kakvih poteza koji bi ugrozili poslovanje društva. No kako je već pisalo u medijima, pravni stručnjaci sumnjaju u opravdanost tog pravnog mišljenja i je li Zakon o preuzimanju dioničkih društava ‘jači’ od Stečajnog zakona.

Primjer Ingre pokazuje da Vlada direktno podupire kršenje zakona jer ako je račun tvrtke u blokadi, postavlja se pitanje kako tvrtke u blokadi radnica isplaćuju plaće ako ne na crno. U Ingru su nam odgovorili da u skladu s odredbama Zakona o preuzimanju dioničkih društava nisu u mogućnosti odgovoriti na taj upit jer je zabranjeno svako drugo komuniciranje s javnošću osim onog propisanog u Zakonu dok traje postupak potencijalnog preuzimanja. Đuro Đaković nije još objavio ponudu za preuzimanje, iskazao je samo pismenu namjeru i trenutačno nema komentara o preuzimanju. Poznavatelji prišli u Ingru tvrde da je Vlada vrlo aktivna u dogovaranju cijele transakcije, a ključnom osobom u cijelom slučaju smatraju akademika i poznatog pravnika Jakšu Barbića, suradnika Viskoga trgovačkog suda i člana Nadzornog odbora Ingr. Neki vjerovnici koji se spore s Ingrom kažu da je s pomoću političkih i pravosudnih veza zaustavljeno ili odgođeno 30-ak sudskih sporova u vezi s gradnjom Arene.

Suprotno takvim slučajevima u kojima se izbjegava stečaj, postoje i oni u kojima je odgovornost na upravi.

HGspot je u neprekidnoj blokadi od 1. lipnja prošle godine. Izabran sam za privremenog člana Uprave lani 16. lipnja te sam odmah 15. srpnja predao zahtjev za stečaj Trgovačkom sudu u Zagrebu. Zašto stečaj do danas nije otvoren. Nažalost, odgovor ni ja ne znam – ispričao nam je Saša Lončar iz Uprave HGspota.

Stečajni upravitelji tvrde da će najavljenje izmjene Zakona o financijskom poslovanju i Stečajnom zakonu biti marginalne za sam stečajni postupak i njegovo ubrzanje, naglašavajući da se on ionako pokreće radi namirenja vjerovnika i da su oni ti koji pokreću stečaj, i to kada se iscrpe sve mogućnosti namirenja dugova.

Vlasnici najčešće ne odobravaju pokretanje stečaja, uprave se nadaju da će prevladati svoje probleme, a vjerovnici čekaju da netko drugi umjesto njih pokrene postupak. Namjera novog zakona je dobra, međutim, tvrtkama koje su već godinama u blokadi neće mnogo pomoći jer ako se do sada vjerovnici nisu namirili, i neće. Zakon bi možda mogao biti efikasan kod tvrtki koje su kratkoročno u blokadi ili koje su još aktivne, a čeka ih loš scenarij – izjavio je Darko Šket, bivši stečajni upravitelj i direktor Peveca.

Iz nedavnog razgovora s ministrom Linićem saznajemo da, za razliku od dosadašnje prakse, tvrtke koje ne postignu predstečajnu nagodbu s vjerovnicima neće moći nastaviti s poslovanjem u stečaju. Tako da su Pevec i Dalmacijavino možda posljednji takvi slučajevi. Predstečajne nagodbe bit će presudne za opstanak tvrtke.

Trule jabuke trebalo bi što prije izvaditi iz košare dok nisu zarazile ostale. Međutim, nijedna vlada do sada nije napravila detaljnu analizu ni selekciju među blokiranim tvrtkama koje imaju šanse za preživljavanje, a koje treba otpisati i izbrisati iz financijskog prometa. Vlada bi jasno trebala reći koje su to tvrtke od državnog interesa koje treba spašavati i prema kojim se kriterijima to odlučuje. A ako se stečajne nagodbe budu rješavale unutar Ministarstva financija, a ne na sudovima, otvara se još više mogućnosti selektivnog provođenja zakona i favoriziranja jednih na račun drugih tvrtki.