Objava sudskih oglasa bila bi transparentnija kad bi svi građani imali pristup e-oglasnoj sudskoj ploči, kojom se još ne služe ni suci. Svatko bi s pomoću tražilice na webu mogao provjeriti mulja li neki sudac s njegovim vlasništvom.
Radi sprečavanja zloupotrebe procesnih ovlaštenja (izbjegavanja primitka sudskih pismena i raznih načina odugovlačenja postupka) ZPP-om je propisano da je dostava valjana i kad uopće nije obavljena. Tako je problem dostave ‘riješen’ na strani adresata, ali ne i na strani suđa (valja podsetiti na ‘zloupotrebu procesnih ovlaštenja’ bračke sutkinje Ivane Domić, crkveničkoga zemljišno-knjižnjog suca Bože Vilušića, nezakonito imenovanog krčkog suca Marina Črnje itd.).
Neuravnoteženost na štetu sudskih stranaka primjerena hrvatskom zakonodavstvu i sudstvu u ‘sprečavanju zloupotreba procesnih ovlaštenja’ jedva su dočekali poreznici i to munjevito unijeli u Opći porezni zakon te tiskali proturječni obrazac obavijesti o dostavi poreznih akata kojim se na prednjoj strani stranku obavještava da ‘dostava nije uspjela’, a na poledini istog obrascu da se (neuspjela) dostava smatra obavljenoj!?
U opsežnome znanstvenom članku Dinke Šago (‘Vrijeme i mjesto dostave u parničnom postupku’, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu) obrađuju se problemi ‘dostave sudskih pismena’ i uredno nabrja i obrađuje svako mjesto dostave, osim sudsko oglasne ploče. Nije to propust autorice tog članka, nego posljedica toga da ni u ZPP-u nema nikakvih – ni načelnih – standarda o oglasnim pločama u sudu kao mjestu dostave. A to da toga nema u ZPP-u, propust je zakonodavca. Zbog nedostatka ZPP-ova standarda za oglasne ploče u sudu situacija je različita, ovisno o veličini suđa, o prevladavajućem stajalištu sudaca o korištenju oglasnom pločom kao mjestom zloupotrebe procesnih ovlaštenja, ali na strani suđa, a ne stranaka.
Tako na zagrebačkome Općinskom građanskom sudu službenici oglase lijepe po prozorskim staklima u prizemlju pročelja tzv. Palače pravde u Vukovarskoj ulici. Svaki osam dana oglasi se mijenjaju (ne svi u jednom danu), a odjednom ih ima možda i više od tisuću objavljenih. Prava aleja sudskih oglasa pred kojima nikada nikoga nema, a trebale bi defilirati na tisuće stranaka u raznim sudskim postupcima. Ali tko može bar jedanput na tjedan polako, od ‘izloga do izloga’, na ulici ispred te ružne zgrade zagrebačkog suđa pozorno čitati sve te oglase?
U Vodnikovoj ulici, u kojoj je zagrebački Općinski sud, oglasi su na drugom katu u staklenim vitrinama s ključićem u hodniku te sudsko zgrade. Na Općinskom sudu u Dugom Selu sudsko oglasna ploča u ulaznom je predvorju obješena na zid kao najobičnija drvena daska po kojoj se ‘rajsnedlima’ pribijaju oglasi.
