Damir Kukuruzović

Vlasnik Siscia Jazz Cluba i organizator Siscia Open Jazz&Blues Festivala kaže da živi za džez od nula do 24 sata. Međutim, za uspješnu organizaciju nije dovoljan samo entuzijazam, mora se osigurati mnogo stvari, uključujući novac.

U etničkim mjesecima diljem Europe posljednjih godina pretrpani festivalima na otvorenome svih glazbenih stilova, ali uglavnom oni s većim međunarodnim korporacijama kao sponzorskim zaleđem mogu osigurati popis danas propulzivnih izvođača koji će, uz blagoslov vremenskih prilika, biti magnet za publiku. Ima i drukčijih, koji poznim osmišljavanjem programa za istinske poznavatelje iz godine u godinu grade i razvijaju kulturni status. Primjer tog koncepta jest Siscia Open Jazz&Blues Festival, koji se već sedmu godinu održava u obnovljenom zdanju Malog kaptola. Iako je organizator Siscia Jazz Club, nećemo pogriješiti ako cijeli taj projekt personificiramo u liku i djelu izvanserijskoga sisačkoga gitarista Damira Kukuruzovića.

S gledišta rješenja vlasničkih, financijskih i organizacijskih odnosa može se reći da je to primjer javno-privatnog partnerstva u kulturi: jedna od najstarijih zidanih kuća u Sisku, tzv. Mali kaptol, u vlasništvu je Turističke zajednice grada Siska, a dio njezina podruma i dio terase u zakupe rabi Kukuruzovićev Siscia Jazz Club.

Terasa Siscia Jazz Cluba za većernjih nastupa proširi se sa stotinama posjetitelja obalom Kupe. Taj mi je ambijent inspirativan, podsjeća na Samois-sur-Seine, kulturno mjestašće nedaleko od Pariza gdje se tradicionalno u čast gypsy swing-legendi Djangu Reinhardu, inače i mojemu gitarističkom uzoru, održava džez-festival. Ima neka čarolija zbog koje nam i publiku i svjetski priznati glazbenici vole dolaziti ovamo uživati – kaže Kukuruzović.

Za financijski zahtjevno cijelogodišnje djelovanje SJC-a Kukuruzović ističe i zasluge predsjednika Gradskog vijeća Veljka Novaka. Rezultat je takve potpore da nemali iznos godišnjeg zakupa tog prostora za Siscia Jazz Club Turističkoj zajednici podmiruje Grad Sisak jer je upravo Kukuruzovićev Siscia Jazz Club i njegov renomirani festival prepoznao kao važne promotore sisačke kulturne scene. Zahvaljujući mnogim poznatim imenima iz raznih podžanrova svjetske džez- i blues-scene Sisak je mnogima od njih postao nezaobilazna točka u planovima turneja. Zbog njegove sve veće važnosti Siscia Open Jazz&Blues Festival financijski su financirali i Ministarstvo kulture, što uz ugostiteljski prihod i sponzorstva olakšava opstanak Kukuruzovićeva koncepta koji dovodi vrhunske izvođače sa svjetskih scena, i to bez plaćanja ulaznica.

Festival sam namijenio ponajprije lokalnoj publici, za koju mogu reći da se već profilirala, da prepoznaje i traži kvalitetu. Tako smo svi oživili tradiciju džez-glazbe u Sisku. S dolaskom sjajnih glazbenika na Festival dolazi i sve više pravih ljubitelja bluesa i džeza i iz drugih hrvatskih gradova – kaže Kukuruzović.

Počeli smo od jeseni 2005. s mnogo entuzijazma. U Siscia Jazz Clubu u pravoj džezerskoj i bluzerskoj atmosferi od jeseni do kraja proljeća održali smo nekoliko desetaka koncerata s mnogo sjajnih gostujućih imena, od sjajnoga njujorškoga saksofonista Shermana Irbyja, Matije Dedića, Zdenke Kovačiček do Jasne Bilušić, Boška Petrovića, Sharp Swing Quarteta… Počeli smo oživljavati džezersku kulturu u Sisku, što je rezultiralo odličnim odzivom publike na prvom festivalu, a sve dalje jest nadgradnja. Srećom, sve lokalne vlasti prepoznale su naš trud, kao i gospodarstvenici koji daju veliku sponzorsku potporu – kaže Kukuruzović.

Ipak, uza sva ta sponzorstva i sfinanciranja lokalnih vlasti te vlastiti novac nezamjenjiv Kukuruzovićev kapital u projektu zapravo je on sam, kao umjetnik, organizator i izvođač. Iako je rođen 1975., već je odavna na svjetskoj klupskoj džez-sceni stekao ugled izvanrednog gitarista. Odličan je, kaže i u country-glazbi, ali silno voli blues i džez, a posljednjih godina sa svojim pratećim bendom nastupa uglavnom izvodeći uvijek svjež gypsy swing, inspiriran nenadmašnim Djangom Reinhardtom.

Kad sam prvi put čuo Djangovu glazbu, bio sam siguran da to želim u životu. Vjerujte, nije sve u novcu. Upravo zbog svog statusa i prijateljstava uspio sam dovesti svu silu vrhunskih glazbenika iz svijeta na sisačku scenu. Bar pola njih došlo je ‘na moj brk’. Uz to, honorari za svirku na našoj sceni za mnoge od njih znatno su ispod uobičajene cijene, dakle na prijateljskoj bazi, jer ovdje ima nečega što i njima govori da to radimo iz srca i duše, za prave ljubitelje dobre glazbe, i to me dodatno motivira. Moj je život džez-gitarara i sve to proizšlo je iz te ljubavi – objašnjava Kukuruzović.

Uspoređujući ozračje tijekom prvog Siscia Open Jazz&Blues Festivala i onoga nedavno završenoga, sedmoga, Kukuruzović kaže da je jedan od najvidljivijih pokazatelja stalan i velik rast posjećenosti koncerata, ali i promjena navika publike.

Danas ljudi u Sisku prilagođavaju svoje godišnje odmore prema našem festivalu i od 500 do 600 posjetitelja po koncertu stvori ozračje. Rastemo iz godine u godinu, što u broju publike i njezinu sve profinjenijem ukusu, što u imenima koja nam gostuju ne samo na Festivalu nego i tijekom godine u sklopu programa Siscia Jazz Cluba.

Kukuruzović smatra da se ne može odvojiti njegova višestruka uloga nositelja Siscia Jazz Cluba i Festivala u poslovnom smislu od njegova glazbeničkoga, izvođačkog angažmana u programima.

Ja doista živim džez od nula do 24 sata. Koliko god nalazim neizrecivo zadovoljstvo u glazbenom dijelu, toliko je stresno baviti se poslovnim i organizacijskim dijelom i pokušati sve to ujediniti. S mojim temperamentom povezana je odgovornost za sve što radim. To silno iscrpljuje, što onda nadoknađujem i za stolom, pa ne začuđuje što nakon svakoga organiziranoga festivala zadržim koji novi kilogram. Međutim, aktivno sudjelovanje na pozornici i muzičanju u tome su mi i svojevrsna terapija, taj bi mi organizacijski posao bio nezamisliv bez toga – govori Damir Kukuruzović.

Organizacija podrazumijeva kvalitetan razglas i odlične tonske majore koji izvođačima stoje na raspolaganju, inspirativan ugođaj kluba i ambijenta, blizina aerodroma te neposredno susjedstvo hotela – sve to posije sinergijski infrastrukturni učinak poticanja za Festival čak i prije nego što se odsvira prvi ton. Uspješno su uključene sve uloge, od one Turističke zajednice i sigurnosne službe te policije do redovitih konzultacija s dežurnim sinoptičarima.

Na pitanje o vizijama razvoja Siscia Jazz Cluba Kukuruzović kaže da uza sisački festival on sudjeluje u organizaciji džez-večeri u Petrinji i Labin jazz republike u Labinu.

Međutim, sigurno je da ću realizaciju dijela svojih planova i ambicija preseliti u Istru. Sjajni su ondje ljetni festivali sa zvučnim imenima i još većim proračunima, ali samo su sezonski. Ne doživljavam ih kao konkurenciju jer planiram stvoriti i održavati tradiciju svakodnevnog džeza, zanima me organizirati džez-priredbe u kontinuitetu, 365 dana u godini. Najizglednije je da ću to ostvariti u Rovinju, gdje već imam prostor i ondje mi je drugi dom. Rovinj je božanstven grad i, jednostavno, miriše mi na džez. Vjerujem da ću u takvoj inspirativnoj sredini u bliskoj budućnosti uspjeti pokrenuti projekt. Sisak ću i dalje voditi uz pomoć prijatelja sve dok budemo imali volje i snage te razumijevanja lokalne vlasti, bez kojih to ne može funkcionirati tako dobro. Oni ta ulaganja u Siscia Jazz Club doživljavaju već i kao svoju društvenu obvezu. Dobro je za sredinu kad takvo shvaćanje nužnosti ulaganja u kulturu postane standard i ja joj se zato želim odužiti kao glazbenik. Na dobitku je naša sve šira publika – zaključuje Damir Kukuruzović.