Tragedija je u tome što nema tragedije

Tragedija je u tome što nije nikakva tragedija to što Ministarstvo vanjskih poslova ukida sustav trgovinskih atašea i povlači pet gospodarskih savjetnika iz inozemstva. S obzirom na to da iz izvoznih krugova nitko nije riječ prozborio na odluku Ministarstva da ukine gospodarske savjetnike u Ljubljani, Beču, Milanu, Münchenu i Chicagu, bit će da se radi o potezu od kojeg će hrvatsko gospodarstvo imati više koristi nego štete, jer će troškovi države pojediniti za održavanje tih pet ureda koji u godinu dana, koliko su bili otvoreni, očito nisu nikomu ništa pomogli. Gospodarske će poslove ubuduće, umjesto trgovinskih atašea, obavljati, kažu u Ministarstvu, diplomatiski službenici. Izvoznicima je svejedno. Niti su primijetili da imaju trgovinske atašee u pet gradova niti će primijetiti da ih više nema.

Ako su pomalo pretjerana nagađanja da je ovogodišnju sušu organizirao prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić zato da bi HEP morao uvesti još više struje, što bi bio krunski argument za brzopotezni ulazak u gradnju Plomina C, izjava predsjednika HSS-a Branka Hrga da bi Vlada imala novca za podmirenje štete od suše da u njoj participira HSS više je nego pretjerana. Lakše bi Čačić organizirao sušu nego što bi Vlada, pa da se i sastoji od samih HSS-ovaca, mogla u državnom proračunu pronaći novca za namirenje svih onih koji ovih dana traže odštetu zato što nemaju nikakav sustav navodnjavanja. Državni je proračun pogođen sušom od prije, još iz vremena kada je u Vladi participirao HSS.

Imamo živ dokaz da industrija u Hrvatskoj još postoji i da, stoviše, i Vlada zna za nju. Dokaz je za tu gotovo utopijsku tezu to što je u javnu raspravu dospio prijedlog Zakona o zaštiti na radu, na koji se (uz prešutnu zahvalu ministru rada i mirovinskog sustava Mirandu Mrsiću što mu je to omogućio) odmah obrušio sindikalni čelnik Krešimir Sever. Ministar Mrsić ponudio je zakonski prijedlog koji nudi mnogo manje komplicirana rješenja od postojećeg zakona, što je Sever ocijenio ‘degutan-tnim dodvoravanjem krupnom kapitalu’. Kamo li sreće da je tako! To bi, naime, značilo da u Hrvatskoj krupni kapital ima interesu u djelatnostima u kojima zaposlenici imaju potrebu za zaštitom na radu. A takvih je (proizvodnih) radnih mjesta u zemlji sve manje.

Tko će prije potpisati ugovor: Luka Modrić za madrski Real ili turski Çaliskan za kupnju Diokijeve tvrtke Adriaoil? Osim što ta dva slučaja povezuje vrijeme kada se događaju, pa svaki televizijski dnevnik posljednjih dana počinje s nagađanjem da će Çaliskan potpisati ‘sutra’ ili ‘samo što nije’, a završava s tvrdnjom da će Modrić za Real potpisati ‘sutra’ ili ‘samo što nije’, vrlo su slični i iznosi oko kojih se vrte pregovori, osobito kada je riječ o plaćama. Radnici Diokija čekaju taj ugovor kao ozebalo sunce zato jer će prema njegovu potpisivanju dobiti pet milijuna eura za isplatu zaostalih plaća. Luka Modrić, koji je do sada zarađivao 2,5 milijuna eura na godinu, nada se plaća od 4,5.

Slučaj koji će naškoditi poljoprivredi, pomoći će turizmu. Ipak, ‘država prepuštena slučaju je slučajna država’, prokomentirao je premijer Milanović posljedice suše nakon što se vratio s godišnjeg odmora na Jadranu, kojemu je suša, odnosno visoke temperature, pomogla da donekle poveća prihode od turizma. Milanović ima pravo kada kaže da ‘moramo prestati biti država slučajnosti, da ljudi ovise doslovce o slučaju’. Radi se još samo o tome da je slučajno on na čelu tijela koje je najodgovornije za stanje u zemlji, ponajprije za to da svojim djelovanjem utječe na to da ne ovisimo o slučaju. Osobito kada je u pitanju gospodarstvo gdje se više apsolutno ništa ne smije prepustiti slučaju.