Uvođenje poreza na imovinu nužan je preduvjet za sve druge reforme

Ad je potpuno sigurno – 1. siječnja 2013. u Hrvatskoj se uvodi porez na nekretnine. Razna nagađanja i dvojbe izazvali su strah među građanima i poduzetnicima kako će se i u kojem obliku primjenjivati taj novi porez. Zamjenik ministra financija Boris Lalovac naglašava da se Vlada pri promjeni porezne politike vodila u svijetu uobičajenom podjelom fiskalnih nameta na tri stupa: porez na potrošnju ili PDV, porez na dohodak i, sada, porez na bogatstvo. Kad se analizira hrvatski proračun, razvidno je da se 70 posto novca prikuplja porezima na potrošnju i dohodak, odnosno rad, što su dva najvažnija prihoda u državnoj blagajni.

Dakle, vidljivo je da nema poreza na bogatstvo, odnosno poreza na imovinu, što je u svijetu uobičajeni treći porezni stup. Mi nismo ništa novo izmislili, nego smo se odlučili za ono što postoji u svakome razvijenom gospodarstvu. U Hrvatskoj se više ne mogu oporezivati ni potrošnja ni cijena rada, a i država se ne može decentralizirati ako nema poreza na imovinu.

Želite reći i da je teritorijalni preustroj nemoguć bez poreza za nekretnine? Funkcija općina, gradova i županija nema smisla ako je samo administrativna, ako postoje sami radi sebe i ako se, kao danas, financiraju porezom na dohodak. S obzirom na to da imamo sve više nezaposlenih, njihovi novčani izvori sve su manje stabilni, a istodobno se sve više opterećuje cijena rada. Nemojte zaboraviti da na plaću od npr. četiri tisuće kuna ide još toliko raznih doprinosa. To nije održivo za gospodarstvo, a za središnju je državu dugoročno neprihvatljivo da se lokalna uprava financira decentraliziranim funkcijama. Stabilan prihod za lokalnu zajednicu jest porez na imovinu jer on neće biti prihod države, nego isključivo njihov, i to za razvoj infrastrukture na lokalnom području. Naime, ovo preljevanje iz jednog sustava u drugi stalno je opterećenje za jedan, državni izvor jer se lokalne jedinice žale da nemaju novca za bolnice, ceste, za sve one potrebe građana čije ispunjenje povećava kvalitetu života u nekoj sredini.

Tko će naplaćivati porez i koliko će stajati cijela provedba? Do kraja godine razradit ćemo tehniku kako procijeniti vrijednost. A i Porezna uprava u svom sustavu ima vrlo dobru bazu podataka o vrijednostima i prometu nekretnina koju ćemo usporediti s gruntovnicom i katastom kako bismo dobili cjelovitu sliku.

Hoće li to biti provedivo kad se stalno upire prstom u nesređene zemljišne knjige? Tako ćemo i njih gurati da obave svoj dio posla. Zbog stalnih odgoda uvođenja poreza na nekretnine jer netko nije obavio svoj dio posla odgađaju se i druge reforme. A kad se riješe ta dva pitanja – porez na nekretnine, odnosno srećivanje gruntovnice i katastra te uvođenje stabilnih fiskalnih prihoda za lokalne zajednice – lakše ćemo privlačiti investitore jer će i oni znati koliki porez moraju platiti, bilo na privatno bilo na poslovno ulaganje. Moram također naglasiti nešto o čemu se ne govori dovoljno: kad se danas govori o oporezivanju nekretnina, zaboravlja se da gospodarstvo plaća mnogo veću komunalnu naknadu na nekretnine od građana.

Građani će reći da je to u redu. Kad imate stambene i poslovne nekretnine, potonje su mnogo opterećenije. Stambene nekretnine nisu realno oporezovane jer je porez određen prema kvadraturi, a ne prema tržišnoj vrijednosti. Pokušavamo uvesti porez prema kapitalnoj vrijednosti, odnosno ispraviti da se bogatstvo nije oporezivalo. Naime, ne mogu jednaku naknadu plaćati oni koji imaju stan ili kuću od 500 tisuća eura ili od 50 tisuća.

Točno, ali odmah se može prigovoriti da je u Hrvatskoj 85 posto stanova i kuća u privatnom vlasništvu, što nema veze s dobrim standardom. Mogao bih ja pitati što znači biti vlasnik zgrade, što znači posjedovati nekretninu. Ako morate plaćati porez, onda je to teret. Kod nas se zbog naslijeđa dogodilo da je zamrznut velik dio bogatstva, onoga u nekretninama. Zato pati gospodarstvo, koje stvara i puni proračun, a imovina koja se stvarala godinama ostaje izvan toga sustava. Imovina vani mora stvarati prinos, a kad to ne čini, nije u funkciji gospodarstva. Kod nas se ne shvaća da su nekretnine kapital na koji treba platiti porez, a ne samo komunalnu naknadu. Sadašnju naknadu, koja se troši često i netransparentno, ubuduće bi se moglo trošiti na spektar infrastrukturnih objekata. Uz to, planiramo ukinuti ne samo komunalnu naknadu nego i mnogo parafiskalnih nameta, što bi se nadoknadilo porezom na imovinu. Tako bismo dobili tri porezna stupa, a ne ovu gomilu parafiskalnih nameta koji guše gospodarstvo, stalno suočeno sa zahtjevima lokalne uprave za nove poreze.

Bi li se tako ispunio zahtjev poduzetnika da se oslobode tih dvjestotinjak parafiskalnih nameta? Cilj je da Hrvatska ima jasan porezni sustav i da nema razne parafiskalne namete iz kojih nije jasno što se financira. Lokalna zajednica i investitori imali bi jasna pravila igre, a ne sadašnju netransparentnost koja guši i jedne i druge.

Bi li to također snizilo cijenu rada, po kojoj je Hrvatska u europskom vrhu? Da bismo bili konkurentni, moramo sniziti cijenu rada, koja je, kao i potrošnja, veoma opterećena. Da bismo smanjili bruto cijenu rada, u idućim četiri godinama ići dalje rezati doprinose; da bismo pak snizili cijenu rada, moramo sniziti i cijenu financiranja, dakle taj drugi input. To možete jedino ako imate stabilan proračun, ali i stabilnu lokalnu zajednicu. Pogledate li sadašnja zbivanja u npr. Španjolskoj, vidjet ćete da njezin problem nije samo središnja država nego i bankrot lokalnih zajednica, poput one u Valenciji. Problem je, dakle, što lokalne zajednice nemaju fiskalne kapacitete, a kad se na to nadoveže financijska kriza, stvaraju se još veći problemi. Porezom na imovinu u Hrvatskoj lokalne bi sredine bile stabilne, ali na njih bi se vezala visina javnih usluga jer građani bi bili svjesni koliko vrijedi njihova lokacija, njihova nekretnina pa bi očekivali da im poraste kvaliteta usluge na nekom području. Za neke općine postavili bi se minimalni standardi, ali preispitala bi se veličina administracije. I napokon treba postati jasno da ne možemo imati jaku državu ako nemamo jaku lokalnu zajednicu.

Mnogi će vam zamjeriti da ne vodite dovoljno računa o snazi lokalne sredine ili da nemate senzibilnosti za one koji imaju drugu nekretninu na manje atraktivnim područjima, zbog čega je ne mogu prodati ili iznajmiti. Cijelo vrijeme govorimo o ljudima koji imaju tzv. dodatnu nekretninu, a ja vas pitam, da sad kažete ljudima: ‘Smanjiti ćemo bruto cijenu rada, idemo u nove investicije i otvorit ćemo radna mjesta, a tu ćemo razliku pokrivati iz poreza na nekretnine’, bi li ljudi prihvatili takvu računicu. Podšjećam, toliko smo opterećili cijenu rada da nitko neće doći investirati u Hrvatsku.

Što s porezom na nekretninu koju su obrtnici i poduzetnici stavili pod hipoteku kako bi došli do novca za rad? Ta hipoteka samo je osiguranje za banke, vrijednost nekretnine druga je stvar, na nju će se morati platiti porez. Tim porezom, budimo iskreni, najviše će biti pogođene banke koje drže golem stambeni fond u svojim bilancama i ne plaćaju porez. Morat će se zapitati hoće li te stanove držati u špekulativnim uvjetima ili će ih prodavati. Znate li da je u tim nekretninama zarobljen PDV, zarobljen je dio poreza, a i zamrznuto je tržište.

Ulazi li Vlada tako u rat s bankama? Ne bih to tako tumačio. Međutim, ako građani koji primaju plaću od četiri do pet tisuća kuna mogu plaćati porez na nekretnine, ne vidim razloga da to ne čine i banke.

Što s poslovnim prostorima koji više ne služe svrši jer su u međuvremenu vlasnici prestali raditi u svojoj tvrtki, obrtu? To je pitanje uglavnom povezano sa stečajem, ovisno o tome postoje li razlučna ili izlučna prava na tom objektu itd. Izmjenama Zakona o financijskom poslovanju pokušat ćemo taj dio riješiti mimo stečaja. No na tu će se imovinu plaćati porez. Najnoviji podaci govore da stečaj u Hrvatskoj u prosjeku traje tri godine, negdje čak do 10 godina, a dotle se špekulira s imovinom. Nastojat ćemo ubrzati stečajeve uvođenjem poreza na taj dio imovine. Jer, kao što dobro znamo iz privatizacije i pretvorbe, mnogo se poduzeća uništilo da bi se došlo do vrijednih nekretnina. Pa zašto da sada pojedinci koji su izvlačili dobit iz nekretnina ne plate porez? Dosad se oporezivalo radnike koji su završili na cesti, ali ne i one koji su meštarili nekretninama.

Ima li izračuna za poreze na poljoprivredno zemljište? Zasad nema, ali vodimo računa o tome da za one koji obrađuju zemlju porezne stope budu prihvatljive, da ne bude velikih opterećenja za građane. No zemlja u špekulativne svrhe, npr. neobrađena zemlja koja ne donosi prihode, ali se upotrebljava za dobivanje poticaja, dodatno će se oporezovati. Tako ćemo pak uvesti red u dodjelu poticaja za poljoprivrednike.

Što je s porezima na građevinska zemljišta? Mnoga građevinska zemljišta drže se zbog špekulativnih razloga i koče realne investicije. Mnogi takvo zemljište kupi da bi ga preprodali, uzeli novac i išli dalje. Ozbiljni investitori žele znati koliki je porez na zemljište, koliko će potrošiti na gradnju objekta, nakon koliko će se vremena investicija isplatiti itd., a takvi špekulanti ne vode se ničim takvim, nego brzom zaradom, zbog čega će onda na takvo ponašanje platiti i porez.