DISKRIMINACIJA Treba li Vlada samo najveće poduzetnike

Pet najvećih poduzetnika u Hrvatskoj ne može izvući zemlju iz krize jer su već više-manje dosegnuli granicu svojeg rasta, stoga bi Vlada trebala osluškivati i bilo najpropulzivijeg dijela gospodarstva, srednjih i malih poduzetnika, ključnih za gospodarski rast.

Davati Ivica Todorić, Emil Tedeschi i Ante Vlahović te valja još dvojica neimenovanih poduzetnika takvog formata. Najveći domaći poduzetnici nisu se izjasnili što misle o toj ideji, no teško da će odbiti takav poziv.

U Vladi su, dakle, nakon što su preko ministra financija Slavka Linića, nekoliko mjeseci snažno pritisnuli poduzetnike, kako su to oni doživjeli, odlučili za topliti odnos s privatnim sektorom. Očito i dalje ne znaju kako to točno izvesti i što bi htjeli jedni od drugih poput smušenih tinejdžera pa je uskočio potpredsjednik Čačić s idejom o konzultacijama s pet najvećih poduzetnika, i to domaćih vlasnika, jer među imenovanima (zasad) nema ni direktora najvećih tvrtki u stranom vlasništvu poput Ivice Mudrinića ili nekih velikih bankara.

Što u biti znači taj potez? S jedne strane bezidejnost Vlade i hvatanje za bilo kakvu slamku koja možda može značiti da će se stvari pomažu s mrtve točke, no s druge strane ipak pokazuje spremnost da se fokusira na poduzetnike i njihove probleme te posluša savjet iskusnih ljudi koji su već nešto stvorili. Problem je što pet najvećih poduzetnika u Hrvatskoj ne može izvući zemlju iz krize niti zaposli 300 tisuća nezaposlenih jednostavno zato što su oni već više-manje došli do granice svog rasta. Stoga je iluzorno smatrati da će oni povući gospodarski rast i zapošljavanje na domaćem tržištu. Jačanje izvoza već je druga priča. Osim toga time se diskriminira sve druge poduzetnike koji bi od protežiranja najvećih mogli imati i štete.

• Naravno da treba razgovarati s poduzetnicima, no ne i baciti sve karte na njih. Privatni je interes poduzetnika maksimizacija profita, a glavni bi interes države trebala biti maksimizacija blagostanja. Ti se interesi nekada preklapaju, a nekada ne. Ako privatnik zaradi 10 posto, a država izgubi 12 posto, to nije u društvenom interesu. Ta Čačićeva izjava prilično je opasna jer sve svodi na profit poduzetnika. Osim toga ti su poduzetnici već dosegnuli maksimum, njih treba sačuvati, ali oni nisu rješenje hrvatskog problema – kaže ekonomist Ljubo Jurčić.

U Račanovoj vladi, u kojoj je on bio ministar gospodarstva, samo se jednom pokušao okupiti veći krug poduzetnika da se u razgovoru s njima dozna koje su zapreke njihovu širenju i što ih najviše muči.

• Ja sam uvijek bio dostupan poduzetnicima, s tim da je bilo bitno da odgovore na pitanje koji društveni problem rješavaju. To je bilo moje pravilo – kaže Jurčić.

Slično razmišlja i Vladimir Ferdelji, predsjednik Udruge menadžera CROMA-e, koji smatra dobro ideju da se Vlada obrati kompetentnim ljudima i da je spremna čuti savjet, ali da je nedovoljno poslušati samo najveće poduzetnike.

• Dosad je svaka partija imala monopol na pamet i nikoga se nije slušalo. To su dobri poduzetnici, ali već su realizirali što su mogli pa se od njih može čuti savjet, ali je teško očekivati da će napraviti neke velike pomake. Oni su zaokupljeni vođenjem svojih velikih sustava pa prijeti opasnost da bi suradnjom s njima Vlada gledala preusko i jednostrano. Bilo bi bolje da se iz svakog sektora poslušaju najbolji – smatra Ferdelji.

Nažalost, Gospodarsko-socijalno vijeće kao tijelo koje je zamišljeno da utjelovava tripartitno partnerstvo Vlade, poslodavaca i sindikata trenutno u praksi ne služi ničemu, posebno ne svojoj pravoj svrsi. Postoji još i Nacionalno vijeće za konkurentnost, na čijem je čelu Ivica Mudrinić koji osim tih triju partnera planira okupiti i predstavnike akademskih zajednica pa da zajedno promiču o tome kako ‘pokrenuti’ zemlju. Iz dosadašnjeg iskustva zajednički je jezik očito teško pronaći, a konkretna rješenja problema još teže.

Ipak, umjesto da ruča samo s pet najvećih poduzetnika ministar gospodarstva mogao bi katkad barem popiti piće s npr. nekim malim i srednjim tvrtkama s potencijalom ili izvoznicima. Naravno, teško je očekivati da bi mogao ručati s 90 tisuća malih i srednjih poduzetnika ili svim izvoznicima (iako bi njih možda i stigao izrediti). Postoje zato i Udruga izvoznika, u kojoj u Upravnom odboru ima i velikih i manjih poduzetnika, Udruženje stranih ulagača do samog HUP-a, sa svim svojim granicnim udružima (doduše, ručak s malim i srednjim poduzetnicima organizira se relativno često, no stječe se dojam da većina ministara odradila pola sata govora pred tugujućim poduzetnicima). Kada je riječ o struci, tu su Ekonomski institut, Institut za javne financije, Sveučilište i dr. koji bi svoje znanje trebali staviti u društvenu funkciju.

Hrvatski izvoznici mala su udruga koja se nije posebno isticala i na koju vlast nije svršala osobitu pozornost. Udruga stranih ulagača nedavno je osnovana kako bi se stvorili bolji poslovni uvjeti za ulaganja.

• To svakako uključuje stalnu komunikaciju između mjerodavnih ministarstava i predstavnika stranih ulagača, kojom smo dosad zadovoljni, te pozdravljamo nedavnu izjavu prvog potpredsjednika Vlade Čačića da želi izravnu komunikaciju s poduzetnicima – kaže Trpimir Renić, predsjednik Uprave Cemexa i Udruženja stranih.