PRAVILNIK Za kupnju stočne hrane traži se OIB

U Ministarstvu tvrde da je riječ o osiguranju sljedivosti te da se davanje OIB-a ne odnosi na hranu za životinje čije će se meso rabiti za vlastite potrebe. To znači da naš čitatelj nije trebao dati OIB iako su to od njega trgovci tražili.

No u Ministarstvu poljoprivrede tvrde drukčije. Riječ je o Pravilniku o higijeni hrane za životinje, donesenome još 2008. i preuzetome iz Uredbe Europske komisije iz 2005., u kojem stoji da se on odnosi samo na ‘poslovanje subjekta u poslovanju s hranom za životinje u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije, počevši od primarne proizvodnje hrane za životinje do njezina stavljanja na tržište’. To znači da su samo proizvođači mesa namijenjenog za daljnju prodaju dužni izdiktirati OIB maloprodajnim trgovcima kako bi se osigurala sljedivost, tj. mjerodavnim inspekcijama olakšalo otkrivanje gdje je zapelo ako je meso opasno za čovjekovo zdravlje.

U Ministarstvu ipak napominju da u Pravilniku jasno stoji da se te odredbe ne odnose na hranu za životinje čije će se meso rabiti za vlastite potrebe i za hranidbu životinja koje se ne uzgajaju za proizvodnju hrane te na maloprodaju hrane za kućne ljubimce. To znači da naš čitatelj nije trebao dati OIB iako su to od njega trgovci tražili.

govci tražili pozvavši se na Pravilnik. To pak dalje znači da netko u Ministarstvu očito nije dobro razumio Pravilnik ili je možda pročitao samo prvi dio te je, ne zamarajući se daljnjim suhoparnostima, zaključio da se odsad pri kupnji stočne hrane mora dati OIB. Ta je birokratska neozbiljnost izazvala strah među kupcima stočne hrane za vlastite potrebe.

Boje se da bi ih mogle maltretirati razne inspekcije, a i tko im jamči zaštitu podataka, pita se naš čitatelj. Zanimljivo je da se nakon četiri godine ignoriranja Pravilnika sad ide u drugu krajnost pa se OIB traži u tako banalnim slučajevima, a ne traži se u kupnji potencijalnih elemenata za izradu eksploziva, poput pirotehničkih, umjetnog gnojiva ili alkohola.