Uvjeran sam da ta garnitura neće ništa bitno promijeniti

Mi to nismo na taj način, putem medija, učinili, ali zato smo mnogo prije HUP-a, čija stajališta podupiremo, još prošle godine donijeli master plan oporavka hrvatskoga gospodarstva u znaku industrijalizacije. Taj je plan pokrivao deset vitalnih područja i za svako od njih dali smo prijedloge neovisne o trenutačnim garniturama na vlasti. Tim su se stajalištima i porukama političari koristili u svojim predizbornim kampanjama, djelomice i programima s kojima su dobili povjerenje građana, ali to je ostalo na deklaratornoj razini, realnost se odigrava na razini vatrogasnih mjera za koje se u prvi trenutak moglo imati razumijevanja, zbog uhodavanja nove vlasti. U tom smo planu željeli zaboraviti povijest i ponuditi nov početak predlažući konkretne mjere i parametre mjerenja uspješnosti realizacije ciljeva, no stranke su to u obzir uzele samo tijekom predizborne utrke. Ova vlast nije pokazala da je dorasla socijalnom dijalogu ni sa sindikatima ni s poslodavcima ili strukovnim i građanskim udrugama, unatoč najavama da će se otvoriti prijedlozima nizom kanala. CROMA se stoga pridružuje stajalištima HUP-a i na svome drugom kongresu ove godine mogli smo samo sa žaljenjem ustanoviti da su se naše crne prognoze obistinile. Pokazatelji su, dapače, još lošiji od očekivanih, a promjene kojima svjedočimo nisu na razini izazova trenutka. Sve se svodi na obećanja bez pokrića i održavanje socijalnog mira.

Amerikanci imaju izraz ‘wishful thinking’, razmišljanje u okviru želja, ne stvarnosti. Svatko bi normalan želio bolju sljedeću godinu i ja osobno jesam optimist, ali ne vidim na čemu taj optimizam graditi ako ste nekonzistentni i jedno govorite, drugo mislite, a treće radite, što je modus operandi trenutačne vlasti. Čak i kada bi se smatralo pola godine vremenom za uigravanje nove vlade, više se ne može govoriti o početničkom nesnaženju, već o očitoj nedoraslosti zadatku, s tim da nova vlast nije potražila saveznike u znanosti, struci ili praksi. Ono što smo predložili nismo isisali iz prsta, taj je dokument radilo 20-ak vodećih gospodarstvenika i provedena je anketa među našim članovima. Ako se praktično nikomu ne isplati raditi u ovoj državi, onda očito nije stvar u menadžerima i poduzetnicima koje se stalno proziva i smatra ‘kvarnima’…

Ona je prisutna u kontinuitetu i u posljednjih desetak godina to je stajalište sve zastupljenije. Stalno se gradi takvo raspoloženje u javnosti uhićenjima, suđenjima, korupcijskim skandalima…

Tako je, ali se stalno zaboravlja da se najveći dio tih procesa odnosi na javni sektor i incestuozni odnos politike i državnih poduzeća. To su afere iz područja politike, ne poduzetništva, iako, jasno, ima i među poduzetnicima nedopustivih oblika ponašanja.

Izostanak pravne sigurnosti, nejasnost ili mijenjanje pravila, donošenje odluka retroaktivno, izdavanje raznih dozvola uz golem trošak energije i novca, prozivanje zbog problema s likvidnošću itd. Ima mnogo tih manifestacija, više ili manje vidljivih, a da nije riječ o nekakvom lokalnom cmizdrenju, pokazuje vam to što nema ni stranih investitora. Kapital je plašljiva životinja i hoće se osjećati ugodno u ekonomskom okolišu, nitko se ne želi povrh uračunatog rizika u svako ulaganje izlagati i dodatnim rizicima proizašlima iz nesigurnosti okoline.

To može biti pedagoška mjera jer nitko razumna, posebice pošteni ljudi, ne može se protiviti uvođenju reda u poslovanje i financije, no ovdje postoji jedno nasljeđe koje je mnoge dovelo u takvu situaciju, unatoč njihovoj želji da uredno podmiruju svoje obveze. Tomu je trebala prethoditi multilateralna kompenzacija dugova, saldiranje prošlosti, što je još i bivša vlast pokrenula. Nažalost, nije baš dalo željeni efekt.

Problem je nove vlade nesinkroniziranost aktivnosti, vi ne možete sektorski rješavati probleme zato što je sve međuovisno.

Tako je, imate situaciju u kojoj svatko ganja svoj cilj, a zadaća je ministra financija fiskalna disciplina i taj posao on obavlja sjajno. Najtanji je Vladin sektor segment gospodarstva jer vi u ovoj vladi imate trećinu vrhunskih profesionalaca, pola su rutineri opće političke prakse, a ostatak je potpuno nedorastao situaciji. Sve to problem je ‘leadershipa’, ne vidi se zasad postojanje neke vizije, energije, Vlada je raštimani orkestar bez dirigenta.

Zagrebačka filharmonija nije na svjetskoj razini vrhunski sastav, ali pod palicom vrhunskog dirigenta može svirati sjajno, a sa šeptljom će svaki orkestar zvučati kao limena glazba.

To ne znam jer nisam insajder, ali ono što se prema van emitira jest potpuna usuglašenost i o podjeli uloga i o konkretnim mjerama i potezima. Međutim, kako god okrenete, očito je da je prvi potpredsjednik već zatajio u pogledu svog obećanja da će odstupiti ako prve rezultate ne vidimo do kraja lipnja. To je prolongirao na sljedeću godinu, s tim da je to povezano s dohvaćanjem bijednih statističkih rezultata kakve bi i nedoraslo dijete trebalo postići. Kada bi se podrobnije analiziralo, vidjelo bi se kako Vlada nije proaktivna, nego reaktivna i u suprotnosti s vlastitim programom, Planom 21. Prema dosad viđenom, mogli su i oni prije ostati, nitko ne bi primijetio razliku.

Problem je za početak što nema projekata. Veliki projekti traže određeno vrijeme i moraju biti dovoljno atraktivni da bi ih poduprli banke i investitori, država taj novac nema. Ako imate samo zbirku želja i obećanja, a nemate pripreme i elaborate, onda ne možete samo početi kopati. Ovime se samo pokušava probuditi razvojni optimizam i impresionirati javnost, ali to mora biti potkrijepljeno realnim procesima. Iluzija je misli da se bum poduzetništva može potaknuti isključivo javnim investicijama. Sve što se sada nudi i nije u toj funkciji, fasade farbate kad imate novca, ne kad nemate. Mi u CROMA-i svoje smo preporuke dali, zemlju treba reindustrijalizirati.

Tako da se poduzetnika drži kao kap vode na dlanu, sposobnih poduzetnika i menadžera nema mnogo. Treba ih potaknuti uvjetima privredovanja i klimom o kojoj smo prije govorili, da se na njih ne gleda kao na grabljivce i lopove.

I time da. Tu se nešto i događa, ide se u tom smjeru reindustrijalizacije, međutim, troškovi tih promjena neusporedivo su veći danas nego što su bili prije godinu dana. Neke su mjere vrlo skupe, neke nezamislive. Primjerice, ako ste mislili monetarnim škarama pomoći izvoznicima, s približavanjem EU to postaje neizvedivo jer postajemo monetarno sve ovisniji o eurozoni, bez obzira na to što nećemo postati njezin dio preko noći. Sve će se mjere s njima usklađivati. Krajnji je čas da Vlada pozove u pomoć sve one koji svojim znanjem i novcem mogu pomoći izlasku iz gliba.

To su poslušnici koje nije briga za poslovanje poduzeća, već samo kako zadovoljiti svoje poslodavce, i ciljevi koje su si postavili neambiciozni su i lako dohvatljivi. Iluzija je da ljudi koji su izvan struke, ali zato od povjerenja, mogu složiti timove profesionalaca i provesti tešku domaću zadaću. Čudim se i hrabrosti tih ljudi koji to prihvate iako nisu dorasli tom zadatku.

Uvjerem sam da ta garnitura neće ništa bitno promijeniti, eventualno će pokvariti, čast iznimkama.