Što učiniti kad se pokušaj rješavanja problema pretvori u neuspjeh, a neuspjeh sustavno ponavlja bez opravdanih razloga? O čemu je riječ: nedovoljnoj motiviranosti i angažiranosti, gubitku samopouzdanja ili ‘općenjenosti’ neuspjehom koja završava gubitkom u svakome budućem pokušaju? Riječ je o fiksaciji, pojmnu koji je u psihologiju uveo Freud, odnosno ponavljanju ponašanja i aktivnosti osobe u specifičnom kontekstu dok bezuspješno pokušava postići cilj ili riješiti problem. Ona reducira misli, osjećaje i ponašanje te sužava raspon akcije, reakcije i samosvijesti. Pojedinac ili društvo ne čine pomake u razumijevanju i promišljanju posljedica svoje akcije jer ostaju ‘zabetaonirani’ na nekoj razini ili u situaciji. No fiksacija se ne događa samo pojedincu nego svakom sustavu: obitelji, poduzeću, državi i društvu.
Mnogo je primjera fiksacije u svakodnevnom životu, od onih manje uočljivih, primjerice nemogućnosti da pronademo sebe i definiramo se u odnosu na druge, do onih svakomu očitih, primjerice ponavljanja istog obrasca ponašanja. Međutim, fiksacija nije povezana samo s ponašanjem nego i s mislima i osjećajima. I ne događa se samo pojedincu nego svakom sustavu: obitelji, poduzeću, državi. Delač Hrupelj potkrepljuje tvrdnju primjerom studenata koji pokušavaju nekoliko puta položiti isti ispit. Svaki put jednako uče, na jednak način idu na ispit, jednako odgovaraju, ali ne prolaze.
Fiksacija u kriznim vremenima ima i u poduzećima. Primjerice, pri svakome tromjesečnom ili godišnjem budžetiranju ponavlja se neučinkovite strategije, poput re-
Da bi se prevladala fiksacija, ključno je razvijati samosvijest, nadograđivati vrijednosni sustav, razvijati i vježbati fleksibilno mišljenje i ponašanje te osloboditi kreativnost. Promjena u jednom podsustavu uvjetovat će promjene u drugome. A spoznaja o sebi i našem odnosu prema onome što znamo o sebi omogućuje razotkrivanje biti problema, no neće uvijek promijeniti kvalitetu sustava. Pomoći mogu samo sazrijevanje i kvalitativne promjene u komunikaciji unutar sustava.
