Home / Informacije / Crne brojke

Crne brojke

Premda ih ne doživljavamo tako, ljudska pluća jedan su od organa najviše izloženih vanjskim utjecajima: u neprekidnom su kontaktu s okružjem koje filtriraju osiguravajući nam život. I bez vode i hrane može se preživjeti neko vrijeme, ali bez dotoka kisika većina nas ne može preživjeti ni pet minuta. Već to dovoljno pokazuje koliko je zdravlje pluća važno staviti visoko na ljestvicu prioriteta. Nažalost, realno je stanje takvo da se pluća često zanemaruju i zaboravljaju sve dok stanje ne postane alarmantno. Na globalnoj razini već jest, odnosno velik je porast oboljelih od respiratornih bolesti, što se povezuje s onečišćenjem zraka, pušenjem, nedovoljno aktivnim životom i premalo pozornosti koja se posvećuje prevenciji. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) ističe da će plućne bolesti za godinu ili dvije biti glavni uzročnik smrti u svijetu, zato su provedene hitne mjere da medicinska istraživanja tih bolesti postanu prioritetna u sljedećih deset godina, uz bok s kardiovaskularnim bolestima, rakom i dijabetesom.

Nedvojbeno je riječ o teškome zdravstvenom i društvenom problemu koji jednako pogađa oba spola i sve dobne skupine te stvara goleme troškove liječenja za oboljele i sve zdravstvene sustave. Stotine milijuna ljudi u svijetu pati od bolesti dišnih organa: prema informacijama SZO-a, 300 milijuna ljudi boluje od astme, 210 milijuna od kronične opstrukcijske plućne bolesti (KOPB), 400 milijuna od alergijskog rinitisa i 100 milijuna od apneje u snu. Štoviše, pokuju istraživanja, te brojke nisu ni približno konačne jer se očekuje veliko povećanje oboljelih – KOPB će, predviđaju liječnici, do 2020. biti treći uzročnik smrti.

Pa što nam je činiti i kako se obraniti? Premda odmah treba naglasiti da nemamo bezbroj sredstava za sprečavanje i liječenje plućnih bolesti, ono malo preventivnih mogućnosti izrazito je važno. Najvažnija i vrlo učinkovita mjera jest izbjegavanje duhanskog dima, a druga je rana dijagnostika, poput spirometrije.

No krenimo od pušenja kao jednog od najvažnijih okidača za razvoj respiratornih bolesti. Broj pušača i dalje raste unatoč restriktivnim mjerama diljem svijeta pa će, prema predviđanjima SZO-a, duhanski dim do 2030. ubiti 175 milijuna ljudi. Mnogi pušači već godinama traže snagu da se okane cigarete, no svi su svjesni da je riječ o teškoj odluci i odricanju koje moraju proći da bi se riješili ovisnosti. Istraživanja pokazuju da čak četiri posto ljudi donosi ispravnu životnu odluku nakon dvominutnog razgovora s liječnikom o prekidu pušenja, odnosno o lošem ishodu ako nastavi s navikom. Na prekid pušenja odlučuje se više od deset posto žena nakon što ostane u drugom stanju, sličan je i postotak onih koji dožive infarkt. Očito, velike životne traume ili obećanje novoga, boljeg života jedan su od najboljih motivatora za prekid pušenja. Budući da je riječ o jednoj od najpostojanijih navika, s mnogo onih koji se i nakon prekida vraćaju ovisnosti, najvažnija je mjera obeshrabriti mlade da postanu ovisni.

Zbog svega toga pušačima se preporučuje da povremeno naprave spirometriju, ali ne samo njima, jer respiratorne bolesti pogađaju i nepušačku skupinu. Što je spirometrija i na što može upozoriti? Riječ je o relativno jednostavnom uređaju koji mjeri plućni kapacitet. Pacijent duboko udahne zrak i zatim ga najvećom snagom i brzinom, što dulje može, ispuhnu u cijev povezanu s uređajem. Na temelju informacija koliko zraka možemo povući i ispuhnuti u pluća, ima li propadanja u izdisaju i sličnih pomaka liječnik može otprilike stvoriti sliku. Naime, ovisno o okolnostima, bolestima, godinama života itd., mijenja se i količina zraka kojom možemo raspolagati. Čak i u idealnim uvjetima između 25. i 75. godine života gubimo bar 25 posto plućnog kapaciteta, a kod pušača taj se postotak povećava na 75 posto. Ako vam maksimalni volumen naglo propada pri izdahu, to može biti indikacija većeg rizika od raka pluća. Spirometrija, ipak, ne može dijagnosticirati rak pluća, ali prva je crta obrane od toga da se neki neželjeni procesi ne razviju dalje. Ako ta pretraga pokaže nestandardne rezultate, liječnicima su na raspolaganju CT, bronhoskopija i druge pretrage koje otkrivaju tumor ili druge bolesti.

Jedna od neugodnijih vijesti u svijetu povratak je tuberkuloze (TBC) na scenu, bolesti za koju su mnogi vjerovali da je stvar prošlosti. Svjetske statistike upozoravaju na to da je to daleko od istine: na dan čak 4000 ljudi umre od nje, a na godinu dva milijuna. Ta se epidemija povezuje s globalizacijom i prijenosom iz siromašnijih zemalja, a nije nevažno ni to da mnogi pacijenti pozitivni na HIV lako i često obolijevaju od te bolesti. Da problem bude teži, s godinama su se razvili mnogi otporni sojevi bakterija koji je izazivaju. S obzirom na to da je Zapad upao u ugodnu samodopadnost glede TBC-a, oni koji su imali novac nisu dalje proučavali tu bolest, zato se danas često teško i kasno dijagnosticira. Liječnici o tome ne znaju dovoljno, nema lijekova za mutirane sojeve bakterija i ne zna se kolika je razina epidemije jer se bolest ne istražuje sustavno.

Kronično respiratorno zatajenje opasna je bolest koja može brzo i jako oslabiti osobu. Počinje klasičnim ostajanjem bez daha, zatim teškim disanjem pri naporima koje poslije postaje sve češće i pri manjim aktivnostima. To se događa kad respiratorni sustav više ne može raditi kako treba jer nije u stanju donositi dovoljno kisika u krv ili izbacivati ugljikov dioksid, odnosno otpad u disanju. Manje kisika u krvi znači manje hrane svim organima i stanicama, zbog čega se u njima nakuplja ugljikov dioksid, što pak izaziva toksični učinak. Liječenje se sastoji od dodatnog unosa kisika, u težim slučajevima i terapije mehaničkom ventilacijom te lijekovima. Kronična opstrukcijska plućna bolest (KOPB) naziva se još i ‘tihim zlom’ jer su simptomi prikriveni, teško uočljivi ili se kod starijih ljudi i kroničnih pušača smatraju uobičajenima. Svi su prije ili poslije imali kašalj praćen izbacivanjem sluzi ujutro, a zatim teško i kratko disali nakon napora. To doista ne treba značiti ništa, ali može biti znak razvoja KOPB-a. Iza te zločudne i sve poznatije skraćenice kriju se kronični bronhitis ili emfizem. Kod potonjega riječ je o reakciji na iritanse poput dima, onečišćenosti, plinova u kojem se pluća brane uništavanjem svojeg tkiva. Proces nije izlječiv, ali može se spriječiti ili držati pod nadzorom ako se dovoljno rano uoči, lijekovima i zdravim navikama, pogotovo prehranom bogatom antioksidansima. Emfizem je čak drugi uzročnik smrti starijih osoba, dakle riječ je o vrlo opasnoj bolesti.

Astma je sve zastupljenija, od pet do 15 posto u svijetu, ovisno o dobi, lokaciji i onečišćenju. Iako danas ispravno liječena bolest više ne bi trebala biti opasna za život, još je riječ o velikome globalnom zdravstveno-socijalnom problemu. Nije akutna cijelu godinu, zato liječnik možda ne primijeti simptome jer ih ili nema ili su prikriveni kad je pacijent kod njega. Karakterističan je simptom otežano disanje, što je znak opstrukcije protoka zraka do bronhijalne razine. Srećom, već spirometrijski nalaz može upozoriti na astmu, zato nisu nužni invazivni postupci. Kod astmatičara uvijek treba pripaziti na mogućnost alergije, koja se lako dokaže testom na koži ili krvnom analizom imunoglobulina E. Bolest se liječi nesteroidnim protuupalnim lijekovima, zato je danas kvaliteta života astmatičara znatno dulja i bolja.