FONDOVI Zbog pogrešaka i prijevara Hrvatska morala vratiti 1,75 milijuna eura

Bamija ili okra, jednogodišnja cvjetnica iz porodice Malvaceae, red Malvales, jedna je od prvorazrednih namirnica zbog visokih postotaka antioksidansa, poput vitamina C, folne kiseline te vlakana. Sadržava i vitamin A, B6, željezo, škrob te riboflavin. Sve je popularnija i zato što je s minimalnim količinama masti i kalorija, obiljem kalcija i kalija te pregršt vlakana idealna namirnica za režime mršavljenja. Osim toga regulira razinu šećera u krvi, pomaže radu jetre, a zbog sluzi, koja veže kolesterol, korisna je u liječenju astme te izvršna za oblaganje želučanih stijenki i poticanje razvoja crijevne flore. Poželjna je namirnica i u borbi protiv krošnje i iscrpljenosti i depresije. Ipak, treba pripaziti na njezino lakativno djelovanje (ili ga, štoviše, iskoristiti), posebno ako se jede u većoj količini. Nije iskoristiva samo mahuna, zdravstvena i nutritivna svojstva posjeduje i ostatak biljke: lišće, stabljika i korijen. Primjerice, bamijino ulje istisnuto iz sjemenki zelenkastožute mahune ugodna je okusa i mirisa, ima visoke udjele nezasićenih masnih kiselina, npr. oleinske i linolenske. Sadržaj ulja nekih sorata sjemenke može biti vrlo visok, do 40 posto. Prinosi ulja od bamijinih usjeva visoki su i premašuju one od suncokretovih, zato je ulje najbolje biogorivo. Ukratko, bamija je zaupljena u prehrambenoj, kozmetičkoj, farmaceutskoj industriji te narodnoj medicini.

Ljudi je ili obožavaju ili ne vole. Među najpoznatijim ljubiteljima te biljke spominje se bivši američki predsjednik Bill Clinton koji navodno uvijek kaže da je najbolje da mu, ako ga žele oduševiti nekim jelom, pripreme upravo bamiju. Ne treba se tomu čuditi jer ta je biljka važna u gastronomiji južnih država SAD-a. Ipak, nije svima mila. Za dio njezine nepopularnosti kriva je sluz koju ispušta pri kuhanju, što, bar u zapadnoj kulturi, nije poželjno. Mnogi je ipak rado jedu, ali samo ako vodu u kojoj se kuha bace ili se protiv sluzavosti pri kuhanju bore kombinirajući je s kiselim sastojcima poput rajčica, limunova soka ili malo octa te duljim kuhanjem. Nažalost, upravo u toj sluzi mnogo je korisnih topljivih vlakana i ona je jedan od rijetkih prirodnih emulgatora – povezuje sve sastojke u jelima i daje im specifičan okus. Bamija se rabi svježa, zamrznuta, marinirana, sušena i mljevena. Sušeno sjeme može se upotrebljavati kao dodatak ili potpun nadomjestak za kavu ili se sušeni dio ploda pripremiti kao čaj.

Prvi se plodovi u našim krajevima pojavljuju uglavnom u drugoj polovini lipnja i sezone im ne traje dugo. Svježa bamija na temperaturi od 10-ak stupnjeva traje tjedan dana, a ako se traje kratko, najčešće se suši u lancima. Sušena mahuna pakira se rezana, mrvljena ili cijela, takva opstaje godinu dana. Svježa mahuna odlično podnosi zamrzavanje i ne gubi blagotvorna svojstva. Čak se i lišće biljke može rabiti za prehranu, upravo poput listova kupusa ili vinove loze u koje se umata mljeveno meso i zatim kuha. Bamija je probudila i velik interes kozmetičke industrije jer se iz nje može ekstrahirati prirodni botoks. On poput umjetnoga, ali nježnije i prirodnije, smanjuje kontrakciju mišića, neutralizira štetno djelovanje slobodnih radi-kala u tijelu i tako sprečava prerano starenje kože. Pomaže joj da zadrži glatkoću i zategnutost te smanjuje crvenilo i upalne procese, stoga je sve više onih koji razvijaju serije kozmetike na temelju bamije. Iako je prati glas komplicirane namirnice jer uglavnom dolazi sušena, nije baš tako. Suhu bamiju samo trebate namociti većer prije i sljedećeg dana od nje možete raditi što god poželite.

Cijela rasprava o kontinentalnoj i jadranskoj regiji i o zakinutosti Slavonije možda je teoretska kad se uzmu u obzir neki drugi, konkretniji problemi vezani uz fondove Europske unije, prije svega uporaba dostupnih sredstava.

Projekt ‘Dalmatinska hrana na istočnoeuropskom stolu’ u sklopu Phare 2006 propao je nakon što je korisnik sredstava prestao dostavljati izvješća propisana ugovorom, zbog čega Središnja jedinica za financiranje i ugovaranje nije uspjela utvrditi prihvatljive troškove i posljedično raskinula ugovor. Drugi primjer je ‘Povećanje konkurentnosti i izvoza željeznih konstrukcija’, projekt koji je zapeo na premalom održavanju predviđenih aktivnosti, točnije premalom broju održanih edukacija u odnosu na planirano, uslijed čega je potrošeni iznos bio manji od predujma. Korisnik je stoga bio dužan višak od 29,1 tisuće eura vratiti, ali to nije učinio u zadanom roku, pa mu je naknadno omogućeno vraćanje iznosa u šest mjeseci rata. Zbog neizvršenja obveze isporuke ugovorene opreme SAFU je u projektu ‘Uspostava sustava za praćenje i upravljanje kvalitetom zraka’ raskinulo ugovor i zatražio povrat predujma u iznosu od 103 tisuće eura. To su samo neki ilustrativni primjeri razloga za traženje povrata novca iz europskih fondova.

I Tony Karzen, suvlasnik konzultantske tvrtke Karzen i Karzen, ima dojam da nepravilnosti nisu česta pojava, uz napomenu da u njegovoj tvrtki nisu dosad imali takvo iskustvo. Po onome što znaju, kaže, kad se dogode, obično je riječ o tehničkim pogreškama nastalima u provedbi, ali zna i za slučajeve namjernoga korištenja sredstava na neprimjeren način. Prema njegovom saznanju, Ministarstvo financija je od početka praćenja nepravilnosti 2006. do trećega kvartala ove zabilježilo 47 takvih slučajeva. Želja je Europske komisije smanjiti postotak takvih slučajeva, ali istovremeno ‘oglasiti’ pogreške i zloporabe kako bi se odvratilo potencijalne prevarante i dalo do znanja zainteresiranim koliko je važno precizno pratiti pravila za korištenje sredstava.

Karzen svakako savjetuje svakome tko želi pokušati doći do europskog novca da ni ne pomišlja na ‘provlačenje sitne love kroz džep’, a svakako je uputno koristiti provjerene podugovaratelje koji mogu bez problema proći vanjsku reviziju. Iako postoje oni koji namjerno varaju, do vraćanja novca većinom dolazi zbog tehničkih i procedurnih pogrešaka. Pritom valja imati u vidu kako pojam jednostavne tehničke pogreške može bez obzira na izostanak zle namjere značiti dosta bitan propust, ne tek pogrešno stavljen zarez u dokumentaciji kako neki vole predstaviti probleme u realizaciji europskih projekata. Ako je promjena tijekom realizacije neizbježna, bolje je unaprijed obavijestiti nadležno tijelo za nadzor i izgubiti nešto vremena na birokraciju nego u konačnici morati vraćati uzete iznose.

Zanimljivo je i da Hrvatska prema dostupnim podacima ima mnogo više problema s adekvatnim korištenjem dostupnog novca, a ne s realizacijom. Spomenuti postoci, pa i apsolutni iznosi, pokazuju gotovo zanemarivu količinu nepravilnosti u ugovorenim projektima, ali zato postoci iskoristenosti komponenti IPA daleko goru sliku. Prva komponenta za 2007. ima izvrsnu stopu ugovorenosti od 92 posto, ali sve nakon toga vrlo je razočaravajuće, premda treba imati u vidu da za neke komponente ugovaranja još traju. Do posljednjeg dana 2010. prva komponenta za 2008. ima 24 posto ugovorenosti i za 2009. 12 posto, druga ima 50 posto (2007.-2008.), treća 23,7 (2007.-2009.), četvrta 66,3 (2007.-2009.) i peta tek nešto manje od šest posto za razdoblje od 2007. do 2010. Drugim riječima, dok se vode rasprave o veličini i obuhvatu statističkih regija, Hrvatska sporo i neefikasno koristi i ono što sada ima na raspolaganju. Veći novac će samo značiti veću neiskorištenost, ali tješi barem činjenica da ono što dogovorimo u najvećoj mjeri uspijemo zadržati.