Home / Tvrtke i tržišta / Lanci brze hrane POŽELJNI PARTNERI DO KOJIH SE TEŠKO DOLAZI

Lanci brze hrane POŽELJNI PARTNERI DO KOJIH SE TEŠKO DOLAZI

Pogled na parkirališta i restorane lanaca brze prehrane govori da recesija nije baš svugdje pustila korištenje. McDonald’s, kao simbol te vrste biznisa i prehrane, vrvi ljudima, a ništa drugačije nije ni kod lanca Kentucky Fried Chicken (KFC), koji je potkraj prošle godine ušao u Hrvatsku, i sličnih manjih odredišta brze prehrane. Broj dobavljača koji bi se željeli upisati na njihovu listu stoga je razumljivo velik. No, problem je što to nije baš lagan zadatak.

Broj domaćih dobavljača za globalne lance skroman je, a koliko je teško udovoljiti njihovim zahtjevima govori i to da meso u McDonald’su nije iz Gavrilovića iako je on 2010. preuzeo licencu za Hrvatsku.

  • Kad je god to moguće nastojimo surađivati s domaćim dobavljačima, od kojih zahtijevamo iznimno visoke standarde po kojima je brend McDonald’s poznat širom svijeta. Naši glavni, takozvani ‘core’ proizvodi – hamburgeri, Chicken McNuggets, pecivo, pommes frites i drugi – rade se prema McDonald’sovoj recepturi i ne mogu se stavljeti na tržište izvan naših restorana. U Europi postoji dovoljan broj usko specijaliziranih dobavljača za te proizvode te zato na malim McDonald’s tržištima kao što je hrvatsko nema ekonomsko opravdanosti ulaganja u proizvodne linije koje su specifične za naše proizvode – kaže Deana Stipanović iz Globalne hrane.

McDonald’s unatoč recesiji bilježi kontinuirani rast prodaje i otvara nove restorane. U 19 restoranu u Hrvatskoj lani je posluženo više od 13,5 milijuna gostiju, a uzlazan trend prodaje nastavlja se i ove godine.

Iako u McDonald’su nema mesa, krumpira ili peciva proizvedenih u Hrvatskoj, ima salate, jaja, mlijeka… Fragaria je dobavljač salate, luka, rajčica, uključujući i cherry rajčice. Od Perfe svježa jaja iz podnog načina držanja nesilica, od Dukata trajno i čokoladno mlijeko, maslac i jogurt, a od Ludbreške mlje-kare Bohnec Mozzarella.

  • Jedno vrijeme surađivali smo s nekoliko većih hrvatskih dobavljača, međutim, neki od njih nisu ni nakon više godina uspjeli dostići traženu kvalitetu proizvoda, a bilo je i problema s konkurentnošću u cijeni – kaže Stipanović.

Dok McDonald’su više nije dobavljač mesa domaći PIK Vrbovec, drugi globalni lanac, KFC, u startu je krenuo s piletinom iz Vindijine Koke.

  • Postupak pripreme s nekoliko rigoroznih auditna i do- edukacijom menadžmenta te dijela specijaliziranih radnika trajao je više od osam mjeseci – kažu u Koki, koja već dugo izvozi u EU i zadovoljava standarde kvalitete.

Ulazak u društvo dobavljača takvih lanaca težak je i mukotran posao koji nosi i neke rizike jer nema garancije da će ugovor potrajati dovoljno dugo da se investicije u proizvodnju na kraju isplate, ali jedno je sigurno – sve će biti iscrpno provjereno.

Najviše dobavljača je iz Njemačke i Austrije. OSI Food Solutions jedan je od vodećih proizvođača mesnih proizvoda u Europi za McDonald’s i ima svoje pogone u više zemalja. U Hrvatsku se uvoze njegovi proizvodi od govedine, svinjetine i piletine iz pogona u Njemačkoj, Austriji i Mađarskoj. Pecivo, pommes frites i pripravke za sladoled i shake uvozi iz Austrije, a ambalažu iz Njemačke.

Većina tih dobavljača izvozi proizvode na više McDonald’sovih tržišta pa je postupak uvođenja novog dobavljača dugotrajan proces.

Kako, dakle, ući u taj klub? McDonald’sov dobavljač mora, kažu u Globalnoj hrani, uspostaviti i održavati sustav kontrole kvalitete (baziran na ISO 9001, ISO 22000, PAS 220 i McDonald’sovim specifičnim zahtjevima), koji uključuje i osiguranje zdravstvene ispravnosti proizvoda (HACCP). Također, mora prihvatiti i poštovati McDonald’sov kodeks ponašanja za dobavljače (Supplier Workplace Accountability – društveno odgovorno poslovanje), obaviti godišnji pregled sustava kontrole kvalitete od neovisne inspekcije kuće i imati dokumentirani plan upravljanja kriznim situacijama. Kod uvođenja novog proizvoda, dobavljač mora dokazati postojanost kvalitete proizvoda, što se obavlja u McDonald’sovom laboratoriju za kontrolu kvalitete u Münchnenu, gdje se provjeravaju organoleptička svojstva proizvoda. Tek kad proizvod dobije prolaznu ocjenu nakon ispitivanja tri različite proizvodnje unutar šest mjeseci, može se početi isporučivati u McDonald’sov sustav.

  • Jedno vrijeme surađivali smo s nekoliko većih hrvatskih dobavljača, međutim, neki od njih nisu ni nakon više godina uspjeli dostići traženu kvalitetu proizvoda, a bilo je i problema s konkurentnošću u cijeni – kaže Stipanović.

Dok McDonald’su više nije dobavljač mesa domaći PIK Vrbovec, drugi globalni lanac, KFC, u startu je krenuo s piletinom iz Vindijine Koke.

  • Postupak pripreme s nekoliko rigoroznih auditna i do- edukacijom menadžmenta te dijela specijaliziranih radnika trajao je više od osam mjeseci – kažu u Koki, koja već dugo izvozi u EU i zadovoljava standarde kvalitete.

Ulazak u društvo dobavljača takvih lanaca težak je i mukotran posao koji nosi i neke rizike jer nema garancije da će ugovor potrajati dovoljno dugo da se investicije u proizvodnju na kraju isplate, ali jedno je sigurno – sve će biti iscrpno provjereno.