Na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva u srijedu je počeo dvodnevni seminar-izložba ‘Ruske inovacije’ s tematskim fokusom na nanotehnologiju i nove materijale te tehnologiju vezanu uz zaštitu okoliša i sigurnost. Rezultat je to potpisanog sporazuma između Ruske Federacije i Hrvatske iz svibnja 2011. o znanstvenoj suradnji, a organizatori su Poslovno-inovacijska agencija Hrvatske BICRO i FER u suradnji sa Sveučilištem u Moskvi, Ruskim unijom inovacijskih i tehnoloških centara te drugim partnerima iz Ruske Federacije pod pokroviteljstvom Europske poduzetničke mreže (EEN). Skup je otvorio dekan FER-a Nedjelko Perić.
Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost RH (UVNS) dodijelio je Metal Productu Certifikat poslovne sigurnosti za razinu ‘tajno’. Tako je ta tvrtka zagrebačkog poduzetnika Stjepana Šafrana nakon provjere ispunila sve zakonima predviđene uvjete za sudjelovanje u projektima koji nose taj stupanj tajnosti. U sklopu certifikacije djelatnici Metal Producta te članovi Uprave Stjepan Šafran i Saša Klikovac prošli su odgovarajuću sigurnosnu provjeru pa su i oni, kao fizičke osobe, ispunili sve predviđene uvjete za sudjelovanje u projektima s navedenim stupnjem tajnosti. To se odnosi i na sudjelovanje na NATO-ovim klasičnim natječajima.
Tvrtka OIV poslala je na adresu redakcije reagiranje na članak pod nazivom ‘Lokalne televizije – eksperiment vlasničkog spajanja Neta i TV Dalmacije’ koji smo objavili u broju od 24. kolovoza 2012. Reagiranje se odnosi na tvrdnje koje su u članku navedene kao citat sugovornika: ‘Želimo istaknuti da je ponudom OIV-a na natječaju koji je provela Hrvatska agencija za poštu i elektroničke komunikacije ponuđena i cijena emitiranja, koja je odabirom ponude i izdavanjem dozvole OIV-u prihvaćena kao cijena emitiranja za razdoblje od 36 mjeseci od dobivanja dozvole te je tako neistinita tvrdnja ‘(…) a sad državnoj tvrtki OIV moramo plaćati emitiranje prema njezinu cjeniku, koji nije realan…’. Posebno je netočan sljedeći navod: ‘Regionalne televizije prema tom cjeniku plaćaju nekoliko puta veću naknadu po gledatelju od televizija s nacionalnim pokrivanjem, što je apsurd.’ Cijena izražena po gledatelju za regionalne programe u multipleksu D jest 3,44 puta manja nego u multipleksu A, odnosno 2,72 puta manja nego u multipleksu B. Nadalje, kad je riječ o pokrivanju, OIV je sagradio mrežu multipleksa D potpuno u skladu s dozvolom, kako prema opsegu tako i prema kvaliteti, što je jedan od bitnih uvjeta za dobivanje dozvole, koji je OIV u cijelosti ispunio. Stoga tvrdnju ‘(…) a ne zadovoljava ni pokrivanje regije TV signalom’ smatramo netočnom kao i ostale slične tvrdnje.
