Dizajnerskih predmeta

Odlučio sam proizvesti vino iako nisam ništa znao o tome, ali želio sam to učiniti na najbolji način kao što sam obavljao svaki posao, bilo kao direktor bilo kao sportaš – kaže Ledić, koji na godinu ubere oko 100 tisuća kilograma grožđa i proizvede oko 70 tisuća litara vina, najviše vrhunskog. Kapacitet Ledićeva vinskog podruma veći je od milijun butelja: graševine, chardonnaya, muškata žutog, sauvignona, rajnskog rizlinga, pinota crnog, frankovke i portugisca. Vinar Ledić ima 12 vrsta vrhunskih vina i oko 80 posto butelja vrhunsko je kvalitete. U njegovom poduzeću zaposleno je troje djelatnika, a u sezoni ih angažira još dvadesetak. Vinograd Ledić zauzimaju pet i pol hektara površine na Plešivici, ali namjeravao je zasaditi čak 25 hektara vinovom lozom. Ledićeva vina prodaju se na hrvatskom tržištu, a uskoro će ih kušati i na ruskim jer priprema izvoz u Rusiju.

Vino je sofisticiran posao – Cijeli sam život radio što sam morao, sad radim ono što volim. Najveći odmor, zadovoljstvo i sreća mi je biti u vinogradu. Poduzetništvo mi nije teret nego istinsko zadovoljstvo; sreća je da imam zdravlja, energije i ljubavi da mogu u kontinuitetu nastaviti posao koji sam radio dok sam bio u radnom odnosu baveći se proizvodnjom vina iz zadovoljstva. Uzeo sam kredit od HBOR-a, nikad nisam imao veliki novac koji sam mogao uložiti u neke aktivnosti, i krenuo u ozbiljnu proizvodnju – objašnjava Ledić, koji je prije 12 godina postao član Udruge europskih vinskih vitezova i ponio naslov prvoga europskog vinskog vitezova u Hrvatskoj, gdje je i konzul Udruge.

Proizvodnja vina sofisticiran je i ozbiljan posao u svim elementima. S jedne strane morate okupniti površine, što nije jednostavno, a kad se povećaju, zapuštene livade treba obrađiti i podići novi vinograd, što opet izniskuje iznimnu energiju i angažman, te čekati urod četiri godine. Kad sam tražio kredit i potporu za realizaciju projekta, pitali su me tko se još danas bavi proizvodnjom? Tvrđim da bez proizvodnje i stvaranja novih vrijednosti nema napretka u društvu, posebno u našem gdje su zapostavljene neke djelatnosti, među kojima i vinarstvo. Prije stotinu godina Dalmacija je imala 110 tisuća hektara vinograda, a danas cijela Hrvatska ima 35 tisuća hektara. Rijetki su prostori na kugli zemaljskoj kao što je Hrvatska koji su toliko pogodni za proizvodnju grožđa i vina i gdje se od Umaga do Iloka može saditi loza na lozu. To me je potaknulo da krenem u proširenje te djelatnosti, ali i blizina Zagreba, koji je prema ekonomskom potencijalu polovica Hrvatske – ističe Ledić, čiji je vinograd danas desetak puta veći nego što je bio na početku.

Kad je poštuju uzgoj vinove loze povećati na 25 hektara, nije dobio potporu Ministarstva poljoprivrede nego odgovor ‘tko ima novca, neka sadi i gradi, nemamo interesa za to.’

Iznenadio sam se jer u normativnim aktima i regulativi, u iščekivanja ulaska u EU, stoji da će se ti poslovi intenzivirati. Mislim da je riječ o pojedincima koji to nisu shvatili, a bili su na odgovornim mjestima u ministarstvima. Nisu imali ni želje ni znanja da potaknu renesansu vinogradarstva i vinarstva na području Zagrebačke županije. Da je Ministarstvo imalo sluha i dalo mi potporu, zasudio bih vinograd na površini od 25 hektara jer sam imao sve dogovoreno, ali nisam imao novac za ulaganje. Nisam mogao uzimati kredite unedogled, a Ministarstvo je moj projekt, najsloženiji u toj djelatnosti, ocijenilo kao jednostavnu investiciju te nisam dobio poticaj – objašnjava Ledić, koji nije u proizvodnju vina ušao zbog poticaja nego potrebe da se realizira takav projekt u blizini Zagreba.

U prvom fazi projekta uložio sam oko sedam milijuna kuna; u opremu, podizanje novih vinograda i gradnju pratećih objekata i degustacijske dvorane. Kad sam duboko ušao u taj projekt, cilj mi je dovršiti projekt kojemu je najveći smisao prodati barem 40-50 posto proizvodnje vina na Plešivici u mome podrumu, degustacijskoj dvorani i ostalim sadržajima. Dokazali smo se u proizvodnji, vrhunska kvaliteta došla je tijekom 40-godišnjeg rada, ali ne znači mnogo ako stoji u podrumu – kaže Ledić predlažući kontrolirani uvoz vina u Hrvatsku i edukaciju o konzumaciji vina, koje je posljednjih godina potisnulo pivo.

Ledić tvrdi da je Hrvatska posljednjih petnaest godina napravila veliki iskorak u kvaliteti proizvodnje vina, ali nedovoljan u podizanju novih vinograda i u marketingu. Posljednjom pravom izložbom vina smatra izložbu ‘Vino u Hrvata’, koju je osobno organizirao 1993. i 1994. godine i na kojoj se okupilo oko tisuću Hrvata proizvođača vina iz cijelog svijeta. No netko odgovoran rekao je da ne treba ‘okupljati pijance’, pa je Ledić prestao organizirati izložbu koja bi omogućila domaćim vinarima plasiranje vina na inozemno tržište.