Fiskalni jastreb opsjednut rezanjem države

Kritike na račun Obamine gospodarske politike nisu odjeknule među biračima onoliko koliko su se republikanci nadali. Oporavak je solidan u danim okolnostima, nezaposlenost podnošljiva, optimizam gotovo opipljiv, posebice u usporedbi s Europom. Stoga je Romneyjev mogući potpredsjednik Paul Ryan dobio zadatak da u kampanju unese novo strasti napadanjem Obamina koncepta zdravstvenog osiguranja. Međutim, ni to nije polučilo željeni rezultat pa su se republikanci ponovno predomislili.

Rasprava o uvođenju osnovne zdravstvene skrbi za većinu bi građana drugdje bila mrtva u početku, no u Americi, svemiru za sebe, to je i dvije godine poslije bila središnja točka predizborne kampanje. Tema je još od uvođenja Obamacarea, reforme zdravstva u mandatu aktualnog predsjednika Baracka Obame, trn u oku republikanaca, ali nakon imenovanja Paula Ryana potkraj prošlog mjeseca za potpredsjedničkog kandidata republikanca Mitta Romneja dobila je na zamahu. Bila, dobila i izgubila jer su se republikanci ponovno predomislili i odlučili da će ipak zadržati ‘najpopularnije’ dijelove Obamacarea. Ankete su, naime, pokazale da sve više gube u cijeloj raspravi. Netko tko slabije pozna ‘američke vrijednosti’ i mentalitet ‘najveće države na svijetu’ možda bi se čudio, no srž republikanskih napada bila je u stalnom prozivanju koncepta temeljnoga zdravstvenog osiguranja. Za njih je to nepotrebno trošak, oni bi taj novac upotrijebili pametnije, najviše za porezne olakšice bogatima, sve radi ‘rasta’. Problem je jedino čijeg rasta. Glavni račundžija iza tog briljantnog plana upravo je Paul Ryan, kreator Ryancarea, koncepta prema kojem bi tržište trebalo sniziti troškove osiguranja. To što takav mehanizam odavno postoji i nije snizio troškove, nego ih povećao, nije nimalo zbunilo još jednoga republikanskog čarobnjaka. Nije teško zamisliti kako izgleda kad vam privatnik određuje premije, cijene i kvalitetu zdravstvenog osiguranja, i to ako odluči da vas uopće želi osigurati. Svatko tko se ikad koristio bilo kakvim osiguranjem zna da ga je i prilično teško izmusti kad je najpotrebnije. Sve to, jasno, određeno visinom primanja.

Ljubomir Obamini sramotni ustupak da umjesto u sklopu državnog osiguranja država plaća osiguranje privatnicima u ime građana, republikancima sve to u načelu veoma smeta. Osiguranje za sirotinju. Ili ne, ovisi kako stoje u anketama.

U iznimno agresivnom i nerijetko prizemnom difamiranju Obame i njegove zdravstvene reforme upotrebljavala su se sva sredstva, pa i laži, neutemeljeni zaključci i prešućivanje. Tako je u jednom govoru Ryan ispričao mnogo dirljivih osobnih priča kako bi ilustrirao svoj program, od naricanja nad zatvorenom tvornicom General Motorsa u rodnom gradu Janesvilleu do malog biznisa svoje majke i važnosti Medicarea (program zdravstvene skrbi za građane starije od 65 godina) za nju. Zaboravio je spomenuti da se tvornica zatvorila prije Obamina dolaska na vlast, u mandatu republikanca Georgea W. Busha, kao što je ‘zaboravio’ objasniti i kako točno namjerava smanjiti veliki američki deficit. No nije to posebnost Paula Ryana, cijela republikanska kampanja kronično pati od manjka detalja njihova čudotvornog ekonomskog plana. Njegov šef Romney još nije objasnio koje će porezne rupe zatvoriti, koje otvoriti, a ne zna se ni kakva će točno biti njegova verzija Medicarea, odnosno kojim brojkama raspolaže. Sad vjerojatno nije ni važno jer su ionako odlučili zadržati velik dio sadašnje reforme.

Isto je tako optužio Obamu za ignoriranje rezultata Komisije za javni dug, koju je sâm osnovao, premda je zaboravio napomenuti da je kao član te dvostranačke komisije glasovao protiv njezina zaključka. Ryanovo svađanje sa samim sobom trajan je proces. Danas fiskalni jastreb opsjednut rezanjem države donedavno je podupirao politiku koja je stvorila taj deficit, poput financiranja poreznih olakšica i subvencija za neke lijekove na recept. Ryanova kontradiktornost slika je i prilika republikanskoga bezglavog vrluđanja bespućima (ne)konzistentnosti. Dok su njegovi stranački kolege rigali vatru na ‘socijalista’ Obamu, Ryan je mrtav hladan glasovao za državno spašavanje banaka od 700 milijardi dolara i General Motorsa od 15 milijardi te objeručke prihvatio pomoć iz Obamina paketa poticaja iako mu se protivio. Međutim, nakon što se tvornica u njegovu Janesvilleu ipak zatvorila, bio je protiv financiranja programa prekvalifikacije radnika na lokalnome javnom koledu. U Obaminu stožeru podsjetili su i na njegovu potporu dvama vrlo skupim američkim ratovima tijekom Bushove administracije. Šlag na tortu sipanje je drvlja i kamenja po zdravstvenoj reformi, uvelike modeliranoj prema onoj koju je Romney kao guverner uveo u Massachusettsu. Forsiranje tematike zdravstvenog osiguranja od Ryanova ulaska u Romneyjevu kampanju trebalo je dati nov, konkretan žar, no promašilo je metu. Republikanci su se prije toga u komunikaciji uglavnom usredotočili na spor gospodarski oporavak i visoku nezaposlenost, što nije uhvatilo korijena među biračima. Očekivano, oporavak je u danim okolnostima solidan, nezaposlenost podnošljiva, optimizam zapravo sasvim opipljiv, posebice u usporedbi s Europom. Situacija jednostavno nije toliko loša kako se prikazuje, zbog čega je bio potreban drukčiji, principijelni pristup. Trebalo je u raspravu uvesti ideologiju i strast, za što je upravo zdravstveno osiguranje sjajan poligon jer u glavi birača.

Kongresmen Paul Ryan rođen je 1970. u Wisconsinu kao najmlađi od četvero djece Bett i Paula, odvjetnika. Srednju i osnovnu školu završio je u rodnom Janesvilleu, političku znanost i ekonomiju na Sveučilištu Miami u Ohiju, gdje se ‘upcao’ na libertarijansku doktrinu i nesuvista ali među desničarima svijeta popularna buncanja spisateljice Ayn Rand, čiji je veliki obožavatelj. Upravo se na fakultetu aktivirao u politici. Karijeru je počeo stažiranjem u uredu senatora iz Wisconsina Boba Kastena, a nakon toga prošetao se po uredima raznih senatora i pokreta radeći istodobno kao konobar, instruktor fitnesa itd. kako bi učvrstio tradicionalnu sliku dečka kojem je bilo teško. U Kongres prvi put ulazi 1998. i sa samo 28 godina postaje drugi najmlađi zastupnik. Trenutačno odrađuje sedmi mandat.

Okosnica pomalo čudne taktike i napada koji vodi Ryan bila je cijena sadašnjeg sustava, odnosno 716 milijardi dolara za plaćanje reforme u 2010. koje je Obama namaknuo rezanjem skrbi za starije kako bi dao osnovno zdravstveno osiguranje 30 milijuna neosiguranih Amerikanaca. Jedini je problem što nemalo nezavisnih analitičara i lobistička skupina za starije građane (AARP) smatraju da bi Ryanova varijanta s državnim vaučerima u fiksnome godišnjem iznosu na kraju bila skuplja za starije, ne jeftinija. Paradoksalno, gotovo bizarno, temelj republikanskog napada bila je ‘zaštita’ Medicarea od divljaka Obame iako Ryan do prosinca prošle godine uopće nije želio da Medicare postoji u konkurenciji s privatnicima. Onda se predomislio, upravo kao što se njegov šef predomislio u vezi s većim dijelom Obamacarea, izbivši iz ruku znatan dio programa svojemu posilnomu.

Kongresmen iz Wisconsina svoj je uspon do mjesta potpredsjedničkog kandidata popločio igranjem brojkama u smjeru vječnog ideala smanjenja savezne vlade. Još jedan u nizu desničarskih jastreba imenovan je Romneyjevim poručnikom u pokušaju davanja novog zamaha kampanji koja je već počela gubiti vjetar, no analitičari smatraju da im to vjerojatno neće pomoći. Izborne zakonitosti u Americi sugeriraju da je republikanska kampanja dosegnula vrhunac, a demokratska tek počinje. To se pokazalo točnim, zbog čega se dogodio nov preokret u razmišljanju republikanaca.

Biračima se za razliku od otvoreno razmetnog bogataša Romneyja Ryan prikazuje kao skromni dečko iz provincijske Amerike željan spasiti državu od sigurne propasti u koju je vodi razulareni Obama. U pluseve mu idu dug parlamentarni staž u Odboru za proračun i posljedično poznavanje fiskalne problematike, a poseban mu je ‘talent’ bio solidan fond političkih donatora koje je ‘priveo’ Romneyju dobivanjem nominacije. Ryan je klasičan izbor: mlad, artikuliran i fotogeničan, sve ono što Romney nije, zbog čega je njegov izbor za potpredsjedničkog kandidata polučio kratkotrajnu pozitivnu učinak na birače i republikancima donio nekoliko postotaka potpore više, nedovoljno, međutim, za preuzimanje vodstva. U ideološkom smislu Ryan je također provjerena marka, katolik sa sjajnim ugledom među stranačkim tvrdolinijašima zbog potpore prijedlozima zakona koji bi zabranili pobačaj, pa čak i u slučajevima silovanja ili incesta.

Riječ je o doista reprezentativnom primjerku: iznimno fleksibilnih stajališta, koja mijenja po potrebi, do ideoloških i osobnih načela drži tek kad se to ne kosi s drugim, praktičnim interesima, redovito izrazivih u dolarskim iznosima. Čovjek je klasični desničarski pragmatik sa samo jednim ciljem, zaštitom vlastitog interesa i interesa bogatih prodašnjem ideološke magle siromašnima, koji se za interese birača zauzima samo kad su mu prijeko potrebni za ostanak u političkoj igri.