FRANCUSKA I bogati bi Francuzi za domovinu vjerojatno dali život, ali novac ne bi

Porez od 75 posto na imovinu bogataša Bernarda Arnaulta, najbogatijeg Francuza, učinit će Belgijcem. Ali Hollande ne odustaje. Mora uštedjeti 30 milijardi eura i to namjerava napraviti tako da deset milijardi dobije od većih poreza kompanijama, deset od većih poreza bogatašima i deset od rezanja proračuna.

Francuska je gotovo tjedan dana po prište velike bitke bogatih i predsjednika Françoise Hollandea, koji im je slijedom svojih izbornih obećanja odlučio pokušati staviti soli na rep. Najave da će uvesti porez bogatima, definiranima kao oni koji zarađuju više od milijun eura na godinu, obznano je urbi et orbi u nedjelju na televiziji otklonivši tako sumnje koje se roje proteklom mjesecu. Njegova tvrdnja u tom pogledu već je uzrokovala nekoliko ‘incidenata’, od sukoba s britanskim premijerom Davidom Cameronom nakon što je ovaj rekao da će francuskim bogatašima prostrijeti crveni tepih, do najnovije afere s najbogatijim Francuzom Bernardom Arnaultom.

Šef Luis Vuittona nije se, doduše, odlučio prihvatiti velikodušni poziv susjeda s onu stranu Kanala, nego srcu mu mnogo bližih Belgijaca, za čije je državljanstvo aplikirao. Optužbe zlonamjernika, neuvjerjenih Arnaultovim otkrivanjem Belgijca u sebi u tako kasno životno doba, u sedmom desetljeću, da se spremaju za ‘bijeg’ od dugih prstića francuske države, s gađenjem je odbacio. Kao razlog takve čudne koincidencije naveo je svoje poslovne interese u toj zemlji, posebice s belgijskim industrijalcem Albertom Frèreom. Otkad to moraš preuzeti državljanstvo zemlje s kojom posluješ, posebice kada si magnat koji intenzivno posluje s cijelim nizom zemalja, nije podrobnije objasnio. Valjda je jednostavno zavolio tu malu, pitomu i bratsku zemlju.

Mrzitelji svega belgijskog još su implikirali da se preko Belgije misli domaći Monte Carla, jer bi kao Francuz tamo također platio porez Francuskoj, ali kao Belgijac ne bi morao. Na te gnjesne optužbe i povlačenje paralela između njegove nove ljubavi i novog poreza odgovorio je da će poreze nastaviti plaćati u Francuskoj. Njegovo emigriranje u Ameriku i zadnji put kada su socijalisti došli na vlast 1981. također je vjerojatno koincidencija. Cijeli medijski cirkus kulminirao je naslovnicom dnevnika Liberation na kojoj se kočoperilo veliko ‘Gubi se bogati idiote’. Premda nekome djeluje kao iznimno uvredljiv šlager, riječ je o parafraziranju prošlog predsjednika Nicolasa Sarkozyja, mnogo osjetljivijeg na probleme bogatih u Francuskoj i osobnog prijatelja budućeg Belgijca, koji je nekom poljoprivredniku svojedobno poručio da se gubi siromašni idiot.

Eto, zahuktalo se u vezi s tim porezima, a razumijivo je i zašto, nezajaljiv i Hollande bogatima iščekrkao dobrih 75 posto mukotrpno zarađenog novca, čime bi im ostalo jedva za kruh i sladoled malom. U svom nedjeljnom intervjuu, iskorištenom za najavu programa oporavka države čiji bitan dio čini upravo novi porez, Hollande nije djelovao previše uvjereno danim objašnjenjem. Poručio je Arnaultu da je trebao dobro razmisli o značaju traženja drugog državljanstva jer je biti Francuz stvar ponosa. Prozvani bogataši, a svatko s osobnim dohotkom većim od milijun eura to svakako jest, očekivano prijete egzodusom ‘talenta’ iz Francuske. Ostali bi dakle, samo siromašni koji nemaju talent za zgrtanje osobnog bogatstva, dosad inače prilično simbolično oporezovanog u Francuskoj. I taj dohodak uključuje u velikom broju slučajeva još koji milijunčić, pa i milijardicu, pored onoga prvog koji će služiti kao porezni prag.

Najava poreza došla je nakon što su mnogi u Francuskoj počeli sumnjati u odlučnosti, novog predsjednika. Obećanje o porezu bogatima bilo je središnje u njegovoj kampanji, ali je predsjednik četiri mjeseca od izbora izbjegavao jasno reći ostaje li pri obećanju ili ne, kao što je općenito bio tih po pitanju ekonomije. Skepsa se brzo prenijela na padanje potpore među tradicionalno nervoznim francuskim biračima, pa je Hollande odlučio izaći iz sjene. U nedjelju je stoga objavio namjeru ispunjavanja ključnog dijela predizbornog programa i izložio druge parametre svoje ekonomske politike. Osim poreza obećao je preokretanje negativnog trenda u zapošljavanju unutar godine dana i puni, održivi oporavak unutar dvije.

Tragom te dvije godine za oporavak, porez bogatima trebao bi biti ukinut, s tim da u njegovom provođenju neće biti iznimki kako su se neki nadali. ‘Ustupak’ industriji bilo bi zadiranje u vrlo rigidno radno zakonodavstvo, koje mnogi smatraju glavnom preprekom ekonomskom preokretu. Na udaru će biti plaća, radno vrijeme i procedure otpuštanja. Na ruku poslodavcima išao bi i prebacivanjem dijela troška za glomazan sustav socijalne zaštite s njih na državni proračun. Taj isti proračun morat će istovremeno biti ‘žrtvovan’ europskim partnerima svodenjem u okvire mitskih tri posto sljedeće godine, koliko pravila europske propise, usprkos rezanju procjene gospodarskog rasta na 0,8 posto.

Sumnje su se već pojavile da ni tih 30 milijardi, raspoređenih u trećine unatoč obećanju 50-50 omjera između proračuna i poreznih obveznika, neće biti dovoljno, upravo zbog očekivanja nižeg rasta. Kako to misli postići moglo bi već predstavljati ozbiljan problem, ali ni on, kao svi ostali na vlasti, nema previše izbora i čarobni štapić. Od 30 milijardi eura najavljenih ušteda, deset milijardi doći će od većih poreza kompanijama, deset od većih poreza boljstojećim građanima i tek deset od rezanja proračunskih rashoda. Time se Hollande nada sačuvati gotovo netaknutim državnom rashode za socijal, koji čine 33 posto BDP-a i drugi su najveći u Europi nakon danskih. Definitivno mu neće biti lako, s jedne strane ga stišću birači, s druge bogataši i industrija, s treće europski partneri. Polusatni televizijski intervju u nedjelju izravan je odgovor na nestrpljivost građana, čije je neodobravanje početka njegova predsjednikovanja skočilo s 34 posto potkraj svibnja na 60 posto početkom rujna, dok je predstavljeni program kombinacija ustupaka gore navedenim faktorima. Građanima porez za bogate i čuvanje socijale, industriji i bogatima reforma radnog zakonodavstva, ograničenje trajanja poreza i rasterećivanje od davanja za socijal, a EU rezanje deficita na tri posto sljedeće godine. Pun tanjur s jelima gotovo nespojivog okusa.