Kvu budućnost sigurno ne želimo svojoj djeci, stoga je važno da ih odmalena naučimo odgovornom odnosu prema novcu i naučimo ih štedjeti. Postavljanje jasnih granica te razlikovanje djetetovih potreba i želja temelji su na kojima leži i odgovornost prema novcu.
Naravno, ako želimo tu odgovornost usaditi našem podmlatku, moramo im biti prvi i najbolji primjer. Ako mi ne možemo odoljeti nerazumnoj kupnji i trošenju te sve moramo imati odmah i zadužujemo se da bismo željeno dobili, onda sva teorija koju želimo prenijeti svojoj djeci pada u vodu. Stoga ako već na državnoj razini nisu svladane tranzicijske bolesti, nadamo se da je većina na osobnoj razini ipak prepoznala zamke i opasnosti potrošačkog društva. Zato naše klince od malih nogu moramo upozoravati i objasniti im ciljeve reklama te im jasno dati do znanja da baš svaku barbiku ili robota ne mogu imati, iako su ih vidjeli na televiziji. A da bi uopće naučili razumno raspolagati novcem, treba ih prvo podučiti o vrijednosti novca. Čim vaše dijete pokaže zanimanje za novac, spremno je za učenje elementarnih financijskih osnova. Zato dopustite svom šesto-godišnjaku da izbroji povrat novca od plaćenog računa. Razgovarajte o cijenama artikala ili namirnica dok se šećete kroz dućan. S vremenom mu dopustite da izbroji točan iznos računa kako bi platio kupljeno na blagajni. Već s pet godina ga možete pustiti da si sam u dućanu kupi sladoled ili neki slatikiš (vi ste naravno negdje u blizini), što će ga učiniti nevjerojatno ponosnim, a usput će i na toj mikrorazini shvatiti da se ništa ne može kupiti bez novca (ovdje naravno mislimo samo na materijalne stvari).