Reciklaža bi bila mnogo bolja. Da je Alanis Morissette doista reciklirala svoj majstorski album ‘Jagged Little Pill’, možda bi nešto ispalio od njezina osmog albuma ‘Havoc and Bright Lights’. Bilo bi ponavljanje, ali dobro ponavljanje. Ovako je samo riječ o beskrajno blentavom materijalu s pjesmama koje zvuče kao da su ih skladale sretne zaljubljene tinejdžerice s gitarom.
Naravno, ni od koga se ne može očekivati da do kraja života bude sarkastičan, ogorčen, poludestruktni genij kakva je Alanis bila u mladim danima. Međutim, njezino sretno razdoblje majčinstva u kojem pjeva o ‘gledanju kroz leće ljubavi’ ne pokazuje se osobito inspirativnim.
Čak su i pjesme u kojima je kao nešto ljuta na neke ljude te joj se ne sviđaju osjećaji koje ima prema njima, poput ‘Numb’ ili ‘Celebrity’, toliko ispolirana djelca da je slušateljev jedini nagon da je malo pogladi po glavi sa smiješkom jer se zna da će sve biti dobro.
Prvi singl ‘Guardian’ izvrsno je odabran kao nositelj albuma jer u sebi sumira sve Alanisine najdraže klišeje u tip-top pjesmi. U službenom videospotu za tu pjesmu Alanis nekako rokerski svira gitaru. Mogla bi biti i Celine Dion.
