Kardinal Bozanić

Nadbiskup zagrebački upozorio je na to da nam uz gospodarski prijete vrijednosni i društveni bankrot, odnosno odustajanje i predaja. Ili, zorno – prijeti nam španjolski put.

Kardinal Bozaniću često su prigovarali zbog nedovoljne kritičnosti prema svakoj političkoj vlasti koju je dosad ispratio kao nadbiskup zagrebački. Prošle je nedjelje u propovijedi u Mariji Bistrici progovorio zabrinuto, kritično i jasno o sustancijalnom pitanju: kamo ide Hrvatska? Bila je to dosad vjerojatno najizravnija i najjača njegova poruka o stranputicama hrvatskoga državnog i društvenog razvoja. Nakon toga zavladala je medijska štunjna, kardinalove su poruke jedva zabilježene kao vijest. I ta ‘jedva-vijest’ odmah je dodatno banalizirana stavljanjem u kontekst osobnog odnosa između nadbiskupa Bozanića i premijera Milanovića, kao da je riječ o nekoj privatnoj prepirci koja je sad postala javna. Naposljetku je sve zapečaćeno lažnom dojavom o bombi u katedrali, toliko sličnoj onoj bombi koja je dočekala predsjednika Josipovića za prvoga službenog posjeta Berlinu. Medijsko-političkim inženjerinom ugušeno je ono što je kardinal poručio, a nije se ni pokušalo naknadno razložiti zašto je to poručio i zašto upravo sada.

Kardinal Bozanić ustvrdio je da se u Hrvatskoj uporno provodi ‘kulturna revolucija’ u tri koraka. U prvom koraku širi se ozračje straha, nesigurnosti i defetizma, ubija samopouzdanje, stvara dojam da nismo u stanju upravljati sami sobom. U drugom koraku uništava se svijest o vlastitoj prošlosti proizvodnjom lažne povijesti, kako o Drugome svjetskom ratu i poraću tako i o Domovinskom ratu, odnosno razara se nacionalni identitet. U trećem se koraku pokušava mijenjati i razoriti sustav vrijednosti u kojem je središte obitelj i stvoriti nov sustav vrijednosti ‘pod krinkom neutralnosti i nedorečene znanstvenosti’, čiji su ideali samo naizgled uzvišeni: bolji svijet, blagostanje, zdravlje, veća pravednost. Nije izravno prozvao aktualnu vlast, a kamoli izričito ili samo Zorana Milanovića. No jasno je tko upravlja procesom i na koga je adresirana odgovornost: onima koji nadahnjuju, pišu, izglasavaju i provode odluke i zakone kojima će prepustiti vlast nad preostalim nacionalnim resursima stranim kompanijama; kojima će se Domovinski rat premodelirati u građanski; kojima će se izbrisati totalitarna priroda komunizma; kojima se afirmira osobna sloboda, a razaraju tradicionalne obiteljske vrijednosti; kojima se afirmira vjerska sloboda da bi se Katolička crkva svela na sektu. Upravo je takav paket političkih odluka pred hrvatskom vladom i takav paket zakona pred Saborom ove jeseni. I to je vjerojatno najjači razlog zbog kojeg je kardinal Bozanić odločio poruku uputiti upravo sada.

Možda je tajmingu pridonijela i prilično neuobičajena komunikacija na relaciji Vlada – Nadbiskupija posljednjih tjedana. Naime, Milanovićeva je vlada, na iznenađenje mnogih, u početku uspostavila vrlo dobar odnos s Kaptolom, a premijer i nadbiskup navodno su ostvarili i vrlo dobar osobni odnos. Očito su i Milanović i Bozanić željeli pokazati da svjetonazorske razlike nisu smetnja uzornoj suradnji između svjetovne i crkvene vlasti. Ali Milanovićevi spin-doktori i medijski savjetnici malo su se zaigrali pa su po medijima posljednjih tjedana počeli puštati spinove kako je kardinal zapravo njihov tajni saveznik nasuprot svojim biskupima, zbog čega su dobili odgovarajući odgovor Nadbiskupije. No Bozanićeve poruke iz Marije Bistrice nisu bile polemika s perifernim, nego upozoravanje na bitno. Nije to bila ni polemika s drukčijim svjetonazorom. Bilo je to upozorenje da nam uz gospodarski prijete vrijednosni i društveni bankrot – odnosno odustajanje i predaja. Ili, zorno – prijeti nam španjolski put.

Uistinu, svjetonazorsko preoblikovanje koje provodi Milanovićeva vlada modelski je gotovo istovjetno onom koje je u Španjolskoj u dva mandata proveo J. L. Zapatero. Španjolska je danas država u gospodarskom, vrijednosnom i državnom raspadu. Zajedničko joj je s Hrvatskom što je bila konzervativna katolička zemlja, što je imala unutarnji politički prijedor (crveni i crni) i što je na strateškom rubu EU prema kulturno i civilizacijski drukčijim područjima. S Kaptola to vide i upozoravaju. Na Gradecu je vrhunac vizije kako iznuditi od Pape da pristane na reviziju vatikanskih sporazuma kad mu u listopadu u audijenciju dođe Milanović s pokojom sentencijom na latinskome. A Papa uzvratiti na hrvatskome: ‘Idite u miru i Bog vas blagoslovio!’