LED it be! Marathon!

Obvezatno na deklaraciji: naziv i popis sastojaka, količina sastojaka, neto količina i rok trajanja, uvjeti čuvanja i upotrebe, naziv i adresa proizvođača ili onoga koji hranu stavlja na tržište, pojedinosti o mjestu podrijetla.

Napisati deklaraciju na proizvedeno, ako ste hrvatski proizvođač, nije nimalo lako. Ako ste pak uvoznik, ni to ne znači da neće biti problema s vašim pakiranjem, ali imate bolje izgleda – tako to nekako ide. Označavanje proizvoda samo je još jedno područje na kojem država pokazuje koliko je lako maltretirati proizvođače. Onima koji misle da je takva tvrdnja pretjerana dovoljan će biti primjer iz Slavonije.

Naime, poznatog proizvođača čipsa i flipsa Zvonka Popovića nedavno su i Ministarstvo i Zavod za javno zdravstvo obavijestili da na omotu svog proizvoda, čipsa s aromom slanine, ne smije imati ilustraciju slanine. Kažu, nije riječ o sastavnom dijelu proizvoda.

Besposlen pop i jarići – Uvozn proizvod smije, a ja ne smijem. Nas proizvođače toliko se izlučuje da svaki dan moramo pratiti promjene pravilnika, inače bi netko mogao doći i kazniti nas. Naravno, i kao proizvođač i kao potrošač mislim da treba paziti na to da ljudi ne budu prevareni ili dovedeni u zabludu, ali ovo je smiješno – revoluiran je Popović.

Ne treba se čuditi revoltu koji osjeća, jer s obzirom na to da radi za različite trgovačke robe marke, za samo tri proizvoda koja proizvodi (čips, flips i kokice) ima čak 160 različitih rješenja pakiranja i deklaracija. – Besposlen pop i jariće krsti. Najbolji je dokaz za to naša proizvodnja čipsa s okusom pizze i okusom slanine. Ilustraciju pizze smijemo objaviti na pakiranju, a slanine ne smijemo. Kad bi se štitila domaća proizvodnja, onda bi jednaka pravila vrijedila za uvoznike. Na primjer, kad smo trebali izvesti u Tursku, cijeli posao propao nam je jer su tražili da proizvod na pakiranju ima dva datuma: datum pakiranja i datum do kojeg je upotrebljiv. Budući da to nismo imali, vratili su nam kamion s granice. Ne mogu se sjetiti da su naši inspektori vraćali kamione nekog uvoznika s granice – kaže Popović.

Ipak, i iz poznate multinacionalke koja radi u prehrambenom sektoru može se čuti da nailaze na sličan problem. S kvalitetom proizvoda nikad nije bilo problema, ali na hrvatskom i slovenskom tržištu često se suočavaju s teškoćama povezanima s onim što piše na deklaraciji.

Ministarstvo: Pravila jednaka za sve. U Ministarstvu poljoprivrede, tvrde, jednaka pravila vrijede za sve – neovisno o tome je li hranu proizvedena u Hrvatskoj ili trećoj zemlji. U skladu s Pravilnikom, u slučaju čipsa s okusom slanine, neovisno o tome je li proizveden u Hrvatskoj ili trećoj zemlji, slanina se može navesti slikom jedino ako je sastojak tog proizvoda ili ako je prirodna aroma sastavni dio proizvoda jer slika upućuje na izvor te prirodne arome. Zaposlenici Državnog inspektora koji službeno kontroliraju kakvoću hrane na razini maloprodaje jednako kontroliraju domaće i strane proizvode, osim proizvoda za koje postoje nacionalni propisi čije se odredbe ne primjenjuju na proizvode koji su zakonito proizvedeni i/ili stavljeni na tržište u državi članici Europske unije ili zakonito proizvedeni u državi EFTA-e koja je ugovorna strana Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, stoji u službenom odgovoru Ministarstva. Koji su proizvodi iznimka nismo doznali do zaključenja broja.

Novi Zakon o zaštiti potrošača donesen u srpnju malo je promijenio način na koji funkcioniraju deklaracije, odnosno obavijesti o proizvodu. Dok je prijašnjim zakonom iz 2007. odgovornost za nju bila na trgovcu, novim zakonom više se ne treba detaljno odrediti minimalni sadržaj podataka koje mora sadržavati obavijest o proizvodu i napuštena je odredba o odgovornosti za postojanje i istinitost podataka na obavijesti.

Naime, posebni propisi o označavanju određenih proizvoda ili skupine proizvoda osim obvezatnih podataka kojima se proizvod mora označiti najčešće sadržavaju odredbe o načinu označavanja i odgovornosti za označavanje.

Primjerice, na prehrambenim proizvodima mogu se navesti podaci proizvođača ili onog tko hranu pakira ili stavlja na tržište. Dakle, dovoljno je navesti jednog od subjekata, koji je tad odgovoran i za označavanje hrane. – Na proizvodima koji se prodaju pod robnom markom obično se navodi vlasnik robne marke proizvoda, odnosno onaj koji proizvod stavlja na tržište i koji je ujedno odgovoran za ispravnost podataka koji.

Označavanje hrane jedno je od najsluženijih zakonskih uređenih područja povezanih s hranom, upozorava Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja već u prvoj rečenici svog ‘Vodića za označavanje, reklamiranje i prezentiranje hrane’. U istinu, kad se na internetskoj stranici Hrvatske agencije za hranu samo baci pogled na desetke zakona i pravilnika koji se odnose na proizvodnju hrane – od onog o prehrambenim enzimima preko onog o učestalosti kontrole i normativima mikrobiološke čistoće u objektima pod sanitarnim nadzorom do onoga o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama – i najvećem optimistu jasno je da proizvodi i staviti na tržište prehrambeni proizvod nije jednostavan zadatak. Ipak, ništa jednostavnije nije ni tom proizvodu proizvodi odgovarajući omot sa svim traženim podacima na deklaraciji. Najvažniji su propisi pritom Zakon o hrani te dva pravilnika – onaj o označavanju, reklamiranju i prezentiranju hrane i onaj navođenju njezine hranjive vrijednosti.

U ‘Vodiću’, koji uz primjere objašnjava pravila kojima se proizvođači moraju voditi pri označavanju hrane, konkretno su upute, koje mjestimično graniče sa smiješnima. Tako je propisano da način označavanja i predstavljanja hrane ne smije obmanjivati potrošača pa, naprimjer, nije dopušteno predstaviti margarin na livadi s kravama. Naime, takvo okružje potrošača može asociirati na maslac, koji je proizvod na bazi mljevene masti, a margarin se proizvodi od biljnih masti. Isto se tako potrošači štiti od zabluda u koje bi se mogli dovesti uporabom slika. Tako se na ambalažu uz fotografiju hrenovke ne smije staviti rajčica ili list salate a da se tekstom ne istakne da je riječ o prijedlogu posluživanja ili stavljanja fotografije žlice, vilice, noža ili tanjura. U suprotnom bi se, tko zna, moglo dogoditi da potrošač u pakiranju hrenovki očekuje rajčicu i list salate.