Legalizacija

Sa svim urednim papirima i plaćenim pristojbama N. I. sagradio je hotel s pogledom na more. A onda je baš ispred njega dignut bespravni objekt i zaklonio mu pogled. Sada će biti legaliziran, a N. I. gubi goste koji ne žele gledati u stražnje dvorište hotela s pogledom na more.

Novodoneseni zakon osnažio je te ugovore tako da će svi čije su prijedloge odbili zemljišno-knjižni sudovi sada moći ponoviti prijedlog i dobiti pozitivno rješenje.

Nažalost, nema odredbe koja bi se bavila postupcima koji su u tijeku, jer ključni zakon glede zemljišnih knjiga (Zakon o zemljišnim knjigama) propisuje da se osnovanost utvrđuje prema stanju u vrijeme podnošenja prijedloga, pa se može dogoditi da se na temelju istog ugovora najprije prijedlog odbije i da se nakon toga na temelju tog istog ugovora ponovi prijedlog i dobije pozitivno rješenje, što će nepotrebnim opteretiti sudove i biti još jedan dokaz naše neracionalnosti.

Zanemarujući mnoge druge dvojbe koje se nameću kod tog s mnogo aspekata jako osjetljivog pitanja, na barem dva važna pitanja ni prijašnji ni aktualni zakon ne daju baš nikakav odgovor. Zakon naknadu koju plaćaju bespravni graditelji dijeli na jedinicu lokalne samouprave i državu. Nitko, baš nitko se nije sjetio onih čija je imovina ugrožena bespravnom gradnjom, u budućnosti legalnom građevinom.

Poduzetnik N. I. svu je svoju uštedevinu uložio u hotel na krajnjoj parcei građevne zone, s prekrasnim pogledom na more. Poštovao je sve propise, sve platio unaprijed i kad su turisti, kojima je pogled na more prikazan na web-stranici bio snažan mamac da se odluče ljetovati baš u njegovom hotelu, počeli dolaziti, počela je gradnja bespravnog objekta. Dobar dio pogleda zaklonjen je, da i ne govorimo o radovima usred sezone i drugim sličnim aspektima. Na kraju, legalan objekt je ostao bez ikakvog pogleda, osim u bespravnom objektu koji ima čak dvije etaže više nego što je dopušteno bilo kome, pa i navedenom hotelu. Sada, nelegalni objekt postat će legalan, svi gosti radije će otići bliže moru nego ostati u onom od početka legalnom objektu, koji sada da bi zadržao bar neke goste mora znatno spustiti cijene i poslovati praktično s gubitkom.

Pitanje je sada tko će i na koji način zaštiti poduzetnika koji je poštovao zakon i legalno sagradio hotel u koji je uložio sve što ima. Zašto je daleko bolje prošao onaj tko je na istoj lokaciji sve radio ne samo nezakonito nego i na izravnu štetu hotela.

Kakva je poruka koju vlast šalje onima koji su radili legalno i sada vide da im je bilo daleko bolje i jeftinije da su i oni radili bez ikakvih isprava za građenje. U ovom našem stvarnom slučaju poduzetnik koji je do početka legalan potpuno je uništen, njegovi gosti sada imaju pogled na stražnje dostavno dvorište drugog hotela, pri čemu Zakon samo ograničava da se na među ne smije imati otvoren prozor, drugih ograničenja nema.

Da su inspekcije radile, nelegalnih objekta sada ne bi bilo, a mogao bi biti sagrađen samo kad se i ako se promijeni planska dokumentacija. Da stvar banaliziramo do kraja, novi zakon postojičem legalnom obiteljskom hotelu ruši vrijednost za barem 50 posto, a istodobno onom koji će postati legalan daruje barem isto toliku vrijednost, ako ne i veću. Naime, negrađevno zemljište od 1000 metara kvadratnih na toj lokaciji vrijedi najviše 200.000 eura, kad tome dodamo trošak gradnje 2000 metara kvadratnih to s opremom stoji najviše 2.000.000 eura, a prodajna je vrijednost takvog objekta sigurno pet milijuna eura. Gdje je tu jednakost pred zakonom, zaštita poduzetničke investicije i drugo? Naravno, mogli smo prikazati i objekt koji nikome ne nanosi štetu, ali činjenica je da postoje i ovakvi slučajevi, a o njima zakonodavac kao da uopće ne brine.